Umro Pat Kvin

Dok je igrao bio je poznat bio je poznat kao Pat, One Punch, Quinn. Dosta dugo je bio i trener Toronto Maple Leafs-a, sve u svemu bio je faca. RIP.

2009 osvojio je i svjetsko prvenstvo sa juniorima...
Meni osobno najdrazi od svih NHL trenera. Pojavom grdosija, ali uvijek dostojansven i fin, iako se bavio jednim od najgrubljih sportova. Svoje igrace tretirao je uvijek kao vlastitu djecu, ali je i svima uvijek dao do znanja tko je sef. Sa svojim je igracima uvijek ostarivao maksimalno povjerenje u oba smijera.
Jos za njegovog zivota nikada nisam o njemu cuo ili procitao nesto negativno.
Jednom je dosao u svlacionu ekipe moga sina (klinci od 9 godina tada) i kratko se obratio roditeljima, posto je u Kanadi pritisak roditelja na djecu koja igraju hokej velik. Nije bio covjek od puno rijeci, pa nam je vrlo kratko i jasno rekao da se velikim pritiskom na djecu, a u nadi da jednom igraju u NHL-u, postize najcesce upravo suprotan rezultat i klinci odustaju.
Savjetovao nam je da ih podupiremo i ohrabrujemo, te da ne vrsimo pritisak na njih. Postotak onih koji dodju do NHL-a je vrlo mali. Od 80.000 - 100.000 malih igraca, tek jedan se probije u NHL.
Vrlo jednostavan covjek.

Pre 2 - 3 dana sam nesto razmisljao o njemu. Pitao sam se gde je i sta je s njim jer vec odavno nista nisam cuo o njemu (Zivim u Kvebeku). Pat je posle zlata na OI otisao iz NHL jednostavno i tiho. Cenio sam ga iako je Toronto sa njim bio veliki konkurent Montrealu.

Zapamtio sam ga i po tome sto je poslednjih godinu - dve vodio "Mepl lifs" iz Toronta sa modricama i krvavim podlivima na licu. Pojma nemam od cega, ali, eto, imao je.

Pat i tvoji ljuti sportski protivnici ce te pamtiti po dobru.

Legendarni trener i fin covek. Sa Toronto je dva puta stigao do polufinale NHL-a, i stvarno zao mi je sto je preminuo.

Dok je igrao bio je poznat bio je poznat kao Pat, One Punch, Quinn. Dosta dugo je bio i trener Toronto Maple Leafs-a, sve u svemu bio je faca. RIP.

2009 osvojio je i svjetsko prvenstvo sa juniorima...
Meni osobno najdrazi od svih NHL trenera. Pojavom grdosija, ali uvijek dostojansven i fin, iako se bavio jednim od najgrubljih sportova. Svoje igrace tretirao je uvijek kao vlastitu djecu, ali je i svima uvijek dao do znanja tko je sef. Sa svojim je igracima uvijek ostarivao maksimalno povjerenje u oba smijera.
Jos za njegovog zivota nikada nisam o njemu cuo ili procitao nesto negativno.
Jednom je dosao u svlacionu ekipe moga sina (klinci od 9 godina tada) i kratko se obratio roditeljima, posto je u Kanadi pritisak roditelja na djecu koja igraju hokej velik. Nije bio covjek od puno rijeci, pa nam je vrlo kratko i jasno rekao da se velikim pritiskom na djecu, a u nadi da jednom igraju u NHL-u, postize najcesce upravo suprotan rezultat i klinci odustaju.
Savjetovao nam je da ih podupiremo i ohrabrujemo, te da ne vrsimo pritisak na njih. Postotak onih koji dodju do NHL-a je vrlo mali. Od 80.000 - 100.000 malih igraca, tek jedan se probije u NHL.
Vrlo jednostavan covjek.

Pre 2 - 3 dana sam nesto razmisljao o njemu. Pitao sam se gde je i sta je s njim jer vec odavno nista nisam cuo o njemu (Zivim u Kvebeku). Pat je posle zlata na OI otisao iz NHL jednostavno i tiho. Cenio sam ga iako je Toronto sa njim bio veliki konkurent Montrealu.

Zapamtio sam ga i po tome sto je poslednjih godinu - dve vodio "Mepl lifs" iz Toronta sa modricama i krvavim podlivima na licu. Pojma nemam od cega, ali, eto, imao je.

Pat i tvoji ljuti sportski protivnici ce te pamtiti po dobru.

Legendarni trener i fin covek. Sa Toronto je dva puta stigao do polufinale NHL-a, i stvarno zao mi je sto je preminuo.