Petak, 12.09.2008.

17:34

Džajić može da se vrati u Zvezdu

Izvor: B92

Džajiæ može da se vrati u Zvezdu IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

22 Komentari

Sortiraj po:

lemi

pre 15 godina

Djaic ne da moze nego mora da se vrati u Zvezdu!Komisija odlucuje,koja komisija,Micovic i Miskovic koji su mu izmedju ostalih i smestili zatvor!Igraju se sa Zvezdom kao da im je dedovina.Sramota za drzavu!

Zare

pre 15 godina

Ovo je tipična DB-ovska glasina (pod DB-om podrazumevam neformalne centre moćipo svim institucijama). Suprotno opštem mišljenju DB je organizacija koja 90% svoje aktivnosti svodi na plasiranje odredjenih informacija u odredjenom momentu kao bi se stvarala atmosvera za odredjene poteze, mahom političke prirode. Za to danas postoje i mediji namenjeni, mahom pisani. U jednom takvom je i izašla ova informacija. Za koga oni trenutno rade, neznam. U svakom slučaju, cilj je slabljenje trenutne vlasti u državi i to u svakom segmentu.

Bata Djora Sr.

pre 15 godina

Bilo kakvo osporavanje Dzajiceve igracke vesitine predstavlja jednu vrstu nevaspitanja. Medjutim, kada je u pitanju njegovo rukovodjenje Crvenom zvezdom, tu i te kako ima promasaja, cak i u periodu koji svi karakterisu kao uspesan. Glavni problem Dragana Dzajica i kao igraca i kao rukovodioca je u tome sto je stalno bio okruzen poltronima, koji su mu pricali ono sto bi voleo da cuje. Takvo okruzenje, obicno coveka odvede u sunovrat, sto se Dzajicu i desilo.
Dzaja je glavna figura koja je unistila omladinsku skolu. Posto se dosta njih hvata za genreraciju koja je osvojila KES, mogli bi da se prisete koliko je igraca u privih jedanaest bilo iz omladinske skole. Samo mi je Jugovic u glavi, ako neko moze da se priseti jos nekog neka napise. U Dzajicevo vreme ustolicio se i Toma Milicevic kao alfa i omega u omladinskoj skoli. Doticni je, iako ga mnogi kuju u Zvezde, glavni izvor spletkarenja i zle krvi medju trenerima i zaposlenima u celom omladinskom pogonu. A kako izgleda njegova strucnost u poslednje vreme najbolje se vidi na sledecem primeru : generacija 1993. je bila jedna od retkih svetlih tacaka omladinske skole i to je generacija koja dve i po godine nije dozvila poraz ( Krmptic je pravio pretumbacije i krenuo u razbijanje iste ), ali je glavna stvar sto je prvi trener te genracije ( Zoran Pavlovic ) izbacio dvanaest fudbalera koje je dobio kao bazu od Milicevica i doveo nove igrace. Nesporno je da on imao i pogodaka, ali svacije vreme dojde i prodje, pa je tako i nejgovo proslo. Doduse, samo ovde moze da se neograniceno zivi od stare slave.
Kada se spominje uspeh iz 91. mnogi, da li namerno ili iz neznanja, Dzajica gledaju kao tadasnjeg prvog coveka kluba, medjutim, on to nije bio. U to vreme se nalazio na funkciji sportskog direktora, Cvetkovic je bio generalni sekretar, a predsednik kluba bio je Misa Slijepcevic, tadasnji prvi covek Robnih kuca Beograd i glavni covek za finansiranje pojacanja koja su dolazila. Koliko je covek bio uspesan najbolje prikazuje primer Dejana Savicevica koji je potpisao predugovor sa partizanom, ali je ipak zavrsio u Zvezdi. Nepravedno, sve lovorike uspeha iz 91. odneli su Dzajic i Cvetkovic, dok je Slijepcevic izostavljen.
Postoji razlika izmedju sportskog direktora i predsednika. A Dzajic je obavljao i jednu i drugu funkciju. Dok je bilo novca, Dzaja je bio izvrstan sportski direktor i znao je da odbije mnoge dobre fudbalere tadasnje prve lige, jer jednostavno nisu imali dovoljno kvaliteta da bi nosili crveno - beli dres. Sa raspadom zemlje i sankcijama, ali i neutoljivom pohlepom za novcem sportskog direktora i generalnog sekretara, dobar njuh i ostrina pri izboru igraca su poceli polako da se gube, i malo po malo, raznorazni poluigraci su zavrsavali u Zvezdinim redovima. Neprestana prodaja igraca uz opravdanje da se jedino tako moze izdrzavati klub, dovela je do to toga da je Zvezda negde u periodu od 91 - 98 prodala preko sto fudbalera, ali je kasa bila stalno prazna. Dzajic je totalno izgubio kompas kada se prihvatio uloge predsednika i doveo klub do propasti. Sve ono lose sto se danas desava u klubu utemeljio je upravo Dzajic. Cak nije imao dovoljno morala da odmah podnese ostavku, vec je navodno zbog problema sa ledjima otisao na lecenje u Francusku, ali verujem da je oslusikvao sta se desava tokom cele sezone, ocekujuci da ce bar nacionalni Kup ( da se izvuce sezona, sto bi rekao jedan od tadasnjih funkcionera ) moci ponovo da ga vrati u fotelju. To se nije desilo, a pod pritiskom navijaca celo rukovodstvo je podnelo ostavku, ukljucujuci i njega. Njegovo predsednikovanje imalo je katastrofalne posledice. Zaduzivao se na crno, uzimao kredite pod nepovoljnim kamatama, fudbalere su izbacivali iz stanova jer im nije placana kirija, izbacivani su iz banaka uz molbu da se vise ne pojavljuju ni u jednoj od ekspozitura, iako je cesto voleo da izjavi kako nikada nije navijao za partizan, cak ni kad veciti rival igra medjunarodne utakmice, to mu nije smetalo da novac za funkcionisanje kluba pozajmljuje od Zecevica. Ovo su samo neki od " uspeha " Dragana Dzajica kao predsednika. I bez obzira sto je uspeo da dovede klub do prosjackog stapa, Dzajic je uspeo da izgradi dve kuce na Dedinju.
Kao sto sam vec napisao, ni jednog trenutka nisam osporavao Dzajica kao igraca, ali kao rukovodioca ne mogu a da ne vidim ovu tamnu mrlju, kojoj je doduse, sam kumovao. Pri tom nikada nisam verovao da sve zavisi od pojedinca, uvek sam verovao u dobar sistem kao osnovu svakog uspeha. Sposobni pojedinci se u takav sistem lako uklope i lako se izdvoje iz proseka.
Velike sportiste, kao i sposobne sportske radnike, krasila je osim igrackih virtuzonosti i organizatorskih sposobnosti jos jedna velika osobina - znali su kada je vreme da odu. Dragan Dzajic, to evidentno ne zna.

cile

pre 15 godina

Пјесници су чуђење у свијету – непоновљиви су стихови Добрише Цесарића, који у спорту, на примеру Драгана Џајића, добише неку посебну димензију.
У тренуцима када су повређена наша осећања, увек размишљамо о онима због којих смо повређени. И у том размишљању о Драгану Џајићу долазимо до црвене нити, која, као у неком циклусу, прати кроз живот овог великог спортисту, џентлмена и шармера каквих је било мало у српском спорту.
Далеке 1968. године пред Џајиним фудбалским умећем, елеганцијом и духом, поклекли су и светски прваци Енглези. У једном тренутку Боби Мур је избачен из равнотеже, а Гордон Бенкс се нашао на коленима. Славили смо тада уметност Драгана Џајића уз наше прве телевизоре, размештене по радничким мензама и школама. Џаја је у то време био један од најбољих фудбалера Европе, на његову и адресу Црвене Звезде стизале су понуде од којих се свима вртило у глави. Али, Драган Џајић је тада имао само 22 године, а у иностранство се могло са навршених 27 лета.
Две године касније, Црвена Звезда, предвођена Драганом Џајићем, кренула је у невероватан поход – освајање титуле победника у Купу европских шампиона. У јесен 1970., у реванш мечу са сјајном екипом Ујпешт Доже, Џаја је пимплао лопту у противничком шеснаестерцу, све до саме гол линије, онда се окренуо и постигао невероватан гол. Звезда је елиминисала једног од фаворита у најјачем европском клупском такмичењу, са фантастичних 4:0, довољно да фудбалска Европа занеми.
А онда је дошла прва утакмица четвртфинала Купа шампиона, у Јени, између Карл Цајса и Црвене Звезде. После неоправдано досуђеног пенала у корист домаћина, један играч Црвене Звезде је пљунуо судију Карпентера, а овај се машио за црвени картон и показао га ником другом него – Драгану Џајићу ! Велика неправда према великом спортисти, који ту неправду није успео доказати. Звезда је прошла Карл Цајс и без Драгана Џајића, али даље од полуфинала није могла. Недостајао је Џаја, и црвено – белима, али и легендарном Вемблију, на којем је одигранa финална утакмица Купа шампиона.
Шта све није предузимао мадридски Реал да се 1971. године дочепа Драгана Џајића, јер је само он могао да поврати сјај шампиону којег је све више красио придев ''бивши''. Али, Џаја је тада имао само 25 година. Какве је паре могао да заради да је држава имала мало више слуха за Џају и себе.
Када су сви очекивали да ће се стрпљење мадридског Реалка исплатити, 1973., године у којој се Драган Џајић примакао старосној граници после које је могао отићи у иностранство, један ''амбициозни'' голман зрењанинског Пролетера је улетео у Џају и поломио му ногу. Уследила је година дана паузе, управо у освит Светског првенства у Немачкој, позорници на којој су се утврђивале цене најскупљих ногу на планети. Недовољно опорављени Џаја није био ни сенка од оног дриблера и фудбалског Пушкина, каквог су га знали најбољи тренери и менаџери света. Дошли су неки нови асови – Сандберг, Лато, Гадоха ... Драган Џајић више није био у првом плану.
Тешко је човеку да каже суд о нечему што ће се још дуго година доказивати или оповргавати. Поготово када се ради о спортисти уз којег смо, у време када су се Амери и Руси тукли око Месеца, додиривали спортско сазвежђе. Ми, који толико волимо спорт и његове најплеменитије изданке, о неким стварима размишљамо само као спортисти.
Ако већ треба да поменемо реч новац, Џаја је у тој причи само велики губитник. Јер, када је могао да га заради, није имао 27 година.
Уосталом, и сам песник Добриша Цесарић рече – Крхко је знање.

Vuk

pre 15 godina

@Delija

Da, da, '91. sve je to lepo...

A posle?

Svake godine ista prica - nikad isti tim da sastavi dve sezone zaredom. Od '92. nijednom nismo prezimili u Evropi.

Ali to nije bitno, vazno je da je Dzaja LEGENDA sve pare stavio sebi u dzep! Nema veze sto je Zvezda ispadala od Ekerena, CSKA iz Kijeva i Ksamaksa - Dzaja je LEGENDA! Klub grca u dugovima, sve se raspada, ali Dzaja je LEGENDA!!!

Delija

pre 15 godina

Auuuu prva 2 komentara i od grobara!!! Aj aj komplexi, evo odgovor odmah jednom da li znas ko upravlja FK partizanom... Da da decko znas i ti i znaju i vrabci na drvetu! Vas jedinstveni Zeka! To jedno drugo ovog Zvezdasa koj kaze da je bio legenda kao igrac a kao predsetnik nije! Da li decko znas ko je bio na celu kluba 1991??? Ako ne znas ubi se! A sada iskreno ja ne bih voleo da dodje Dzaja samo iz razloga sto je star i mislim da vise nije za ovaj posalo nama treba neko tipa Jugovica! Ali grobari i pogotovo vi Zvezdasi Dzaju ne dirajte jer je on LEGENDA te LEGENDA!

Vuk

pre 15 godina

Ja apsolutno ne mogu da razumem ljude koji jedva cekaju da se Dzajic vrati u Zvezdu! I jos kazu da je legenda!
ALO BREEEE!!!
Bio je legenda kao igrac, ali ne vraca se na teren da igra.
Vraca se kao direktor, a svi znamo na sta je Zvezda licila dok je on gazdovao.
Svake sezone prodaje se pola tima, a klub je vecito u dugovima. Gde su pare Dzajo "legendo"?!?!?!? Jedva je oteran, a sad bi da se vrati?
Gospodo draga, zakon je isti za sve, pa i za "legende" - ako krades, ides u zatvor!

Dacha

pre 15 godina

...pa za vas je i pozeljno da vam predsednik ima kriminalni dosije...Drugacije niste ni navikli..A da vratite i Cveleta, mislim sad se znaju iz zatvora tako da je to sad posebna "veza"

Vuk

pre 15 godina

Ja apsolutno ne mogu da razumem ljude koji jedva cekaju da se Dzajic vrati u Zvezdu! I jos kazu da je legenda!
ALO BREEEE!!!
Bio je legenda kao igrac, ali ne vraca se na teren da igra.
Vraca se kao direktor, a svi znamo na sta je Zvezda licila dok je on gazdovao.
Svake sezone prodaje se pola tima, a klub je vecito u dugovima. Gde su pare Dzajo "legendo"?!?!?!? Jedva je oteran, a sad bi da se vrati?
Gospodo draga, zakon je isti za sve, pa i za "legende" - ako krades, ides u zatvor!

Dacha

pre 15 godina

...pa za vas je i pozeljno da vam predsednik ima kriminalni dosije...Drugacije niste ni navikli..A da vratite i Cveleta, mislim sad se znaju iz zatvora tako da je to sad posebna "veza"

Vuk

pre 15 godina

@Delija

Da, da, '91. sve je to lepo...

A posle?

Svake godine ista prica - nikad isti tim da sastavi dve sezone zaredom. Od '92. nijednom nismo prezimili u Evropi.

Ali to nije bitno, vazno je da je Dzaja LEGENDA sve pare stavio sebi u dzep! Nema veze sto je Zvezda ispadala od Ekerena, CSKA iz Kijeva i Ksamaksa - Dzaja je LEGENDA! Klub grca u dugovima, sve se raspada, ali Dzaja je LEGENDA!!!

Bata Djora Sr.

pre 15 godina

Bilo kakvo osporavanje Dzajiceve igracke vesitine predstavlja jednu vrstu nevaspitanja. Medjutim, kada je u pitanju njegovo rukovodjenje Crvenom zvezdom, tu i te kako ima promasaja, cak i u periodu koji svi karakterisu kao uspesan. Glavni problem Dragana Dzajica i kao igraca i kao rukovodioca je u tome sto je stalno bio okruzen poltronima, koji su mu pricali ono sto bi voleo da cuje. Takvo okruzenje, obicno coveka odvede u sunovrat, sto se Dzajicu i desilo.
Dzaja je glavna figura koja je unistila omladinsku skolu. Posto se dosta njih hvata za genreraciju koja je osvojila KES, mogli bi da se prisete koliko je igraca u privih jedanaest bilo iz omladinske skole. Samo mi je Jugovic u glavi, ako neko moze da se priseti jos nekog neka napise. U Dzajicevo vreme ustolicio se i Toma Milicevic kao alfa i omega u omladinskoj skoli. Doticni je, iako ga mnogi kuju u Zvezde, glavni izvor spletkarenja i zle krvi medju trenerima i zaposlenima u celom omladinskom pogonu. A kako izgleda njegova strucnost u poslednje vreme najbolje se vidi na sledecem primeru : generacija 1993. je bila jedna od retkih svetlih tacaka omladinske skole i to je generacija koja dve i po godine nije dozvila poraz ( Krmptic je pravio pretumbacije i krenuo u razbijanje iste ), ali je glavna stvar sto je prvi trener te genracije ( Zoran Pavlovic ) izbacio dvanaest fudbalera koje je dobio kao bazu od Milicevica i doveo nove igrace. Nesporno je da on imao i pogodaka, ali svacije vreme dojde i prodje, pa je tako i nejgovo proslo. Doduse, samo ovde moze da se neograniceno zivi od stare slave.
Kada se spominje uspeh iz 91. mnogi, da li namerno ili iz neznanja, Dzajica gledaju kao tadasnjeg prvog coveka kluba, medjutim, on to nije bio. U to vreme se nalazio na funkciji sportskog direktora, Cvetkovic je bio generalni sekretar, a predsednik kluba bio je Misa Slijepcevic, tadasnji prvi covek Robnih kuca Beograd i glavni covek za finansiranje pojacanja koja su dolazila. Koliko je covek bio uspesan najbolje prikazuje primer Dejana Savicevica koji je potpisao predugovor sa partizanom, ali je ipak zavrsio u Zvezdi. Nepravedno, sve lovorike uspeha iz 91. odneli su Dzajic i Cvetkovic, dok je Slijepcevic izostavljen.
Postoji razlika izmedju sportskog direktora i predsednika. A Dzajic je obavljao i jednu i drugu funkciju. Dok je bilo novca, Dzaja je bio izvrstan sportski direktor i znao je da odbije mnoge dobre fudbalere tadasnje prve lige, jer jednostavno nisu imali dovoljno kvaliteta da bi nosili crveno - beli dres. Sa raspadom zemlje i sankcijama, ali i neutoljivom pohlepom za novcem sportskog direktora i generalnog sekretara, dobar njuh i ostrina pri izboru igraca su poceli polako da se gube, i malo po malo, raznorazni poluigraci su zavrsavali u Zvezdinim redovima. Neprestana prodaja igraca uz opravdanje da se jedino tako moze izdrzavati klub, dovela je do to toga da je Zvezda negde u periodu od 91 - 98 prodala preko sto fudbalera, ali je kasa bila stalno prazna. Dzajic je totalno izgubio kompas kada se prihvatio uloge predsednika i doveo klub do propasti. Sve ono lose sto se danas desava u klubu utemeljio je upravo Dzajic. Cak nije imao dovoljno morala da odmah podnese ostavku, vec je navodno zbog problema sa ledjima otisao na lecenje u Francusku, ali verujem da je oslusikvao sta se desava tokom cele sezone, ocekujuci da ce bar nacionalni Kup ( da se izvuce sezona, sto bi rekao jedan od tadasnjih funkcionera ) moci ponovo da ga vrati u fotelju. To se nije desilo, a pod pritiskom navijaca celo rukovodstvo je podnelo ostavku, ukljucujuci i njega. Njegovo predsednikovanje imalo je katastrofalne posledice. Zaduzivao se na crno, uzimao kredite pod nepovoljnim kamatama, fudbalere su izbacivali iz stanova jer im nije placana kirija, izbacivani su iz banaka uz molbu da se vise ne pojavljuju ni u jednoj od ekspozitura, iako je cesto voleo da izjavi kako nikada nije navijao za partizan, cak ni kad veciti rival igra medjunarodne utakmice, to mu nije smetalo da novac za funkcionisanje kluba pozajmljuje od Zecevica. Ovo su samo neki od " uspeha " Dragana Dzajica kao predsednika. I bez obzira sto je uspeo da dovede klub do prosjackog stapa, Dzajic je uspeo da izgradi dve kuce na Dedinju.
Kao sto sam vec napisao, ni jednog trenutka nisam osporavao Dzajica kao igraca, ali kao rukovodioca ne mogu a da ne vidim ovu tamnu mrlju, kojoj je doduse, sam kumovao. Pri tom nikada nisam verovao da sve zavisi od pojedinca, uvek sam verovao u dobar sistem kao osnovu svakog uspeha. Sposobni pojedinci se u takav sistem lako uklope i lako se izdvoje iz proseka.
Velike sportiste, kao i sposobne sportske radnike, krasila je osim igrackih virtuzonosti i organizatorskih sposobnosti jos jedna velika osobina - znali su kada je vreme da odu. Dragan Dzajic, to evidentno ne zna.

cile

pre 15 godina

Пјесници су чуђење у свијету – непоновљиви су стихови Добрише Цесарића, који у спорту, на примеру Драгана Џајића, добише неку посебну димензију.
У тренуцима када су повређена наша осећања, увек размишљамо о онима због којих смо повређени. И у том размишљању о Драгану Џајићу долазимо до црвене нити, која, као у неком циклусу, прати кроз живот овог великог спортисту, џентлмена и шармера каквих је било мало у српском спорту.
Далеке 1968. године пред Џајиним фудбалским умећем, елеганцијом и духом, поклекли су и светски прваци Енглези. У једном тренутку Боби Мур је избачен из равнотеже, а Гордон Бенкс се нашао на коленима. Славили смо тада уметност Драгана Џајића уз наше прве телевизоре, размештене по радничким мензама и школама. Џаја је у то време био један од најбољих фудбалера Европе, на његову и адресу Црвене Звезде стизале су понуде од којих се свима вртило у глави. Али, Драган Џајић је тада имао само 22 године, а у иностранство се могло са навршених 27 лета.
Две године касније, Црвена Звезда, предвођена Драганом Џајићем, кренула је у невероватан поход – освајање титуле победника у Купу европских шампиона. У јесен 1970., у реванш мечу са сјајном екипом Ујпешт Доже, Џаја је пимплао лопту у противничком шеснаестерцу, све до саме гол линије, онда се окренуо и постигао невероватан гол. Звезда је елиминисала једног од фаворита у најјачем европском клупском такмичењу, са фантастичних 4:0, довољно да фудбалска Европа занеми.
А онда је дошла прва утакмица четвртфинала Купа шампиона, у Јени, између Карл Цајса и Црвене Звезде. После неоправдано досуђеног пенала у корист домаћина, један играч Црвене Звезде је пљунуо судију Карпентера, а овај се машио за црвени картон и показао га ником другом него – Драгану Џајићу ! Велика неправда према великом спортисти, који ту неправду није успео доказати. Звезда је прошла Карл Цајс и без Драгана Џајића, али даље од полуфинала није могла. Недостајао је Џаја, и црвено – белима, али и легендарном Вемблију, на којем је одигранa финална утакмица Купа шампиона.
Шта све није предузимао мадридски Реал да се 1971. године дочепа Драгана Џајића, јер је само он могао да поврати сјај шампиону којег је све више красио придев ''бивши''. Али, Џаја је тада имао само 25 година. Какве је паре могао да заради да је држава имала мало више слуха за Џају и себе.
Када су сви очекивали да ће се стрпљење мадридског Реалка исплатити, 1973., године у којој се Драган Џајић примакао старосној граници после које је могао отићи у иностранство, један ''амбициозни'' голман зрењанинског Пролетера је улетео у Џају и поломио му ногу. Уследила је година дана паузе, управо у освит Светског првенства у Немачкој, позорници на којој су се утврђивале цене најскупљих ногу на планети. Недовољно опорављени Џаја није био ни сенка од оног дриблера и фудбалског Пушкина, каквог су га знали најбољи тренери и менаџери света. Дошли су неки нови асови – Сандберг, Лато, Гадоха ... Драган Џајић више није био у првом плану.
Тешко је човеку да каже суд о нечему што ће се још дуго година доказивати или оповргавати. Поготово када се ради о спортисти уз којег смо, у време када су се Амери и Руси тукли око Месеца, додиривали спортско сазвежђе. Ми, који толико волимо спорт и његове најплеменитије изданке, о неким стварима размишљамо само као спортисти.
Ако већ треба да поменемо реч новац, Џаја је у тој причи само велики губитник. Јер, када је могао да га заради, није имао 27 година.
Уосталом, и сам песник Добриша Цесарић рече – Крхко је знање.

Delija

pre 15 godina

Auuuu prva 2 komentara i od grobara!!! Aj aj komplexi, evo odgovor odmah jednom da li znas ko upravlja FK partizanom... Da da decko znas i ti i znaju i vrabci na drvetu! Vas jedinstveni Zeka! To jedno drugo ovog Zvezdasa koj kaze da je bio legenda kao igrac a kao predsetnik nije! Da li decko znas ko je bio na celu kluba 1991??? Ako ne znas ubi se! A sada iskreno ja ne bih voleo da dodje Dzaja samo iz razloga sto je star i mislim da vise nije za ovaj posalo nama treba neko tipa Jugovica! Ali grobari i pogotovo vi Zvezdasi Dzaju ne dirajte jer je on LEGENDA te LEGENDA!

Zare

pre 15 godina

Ovo je tipična DB-ovska glasina (pod DB-om podrazumevam neformalne centre moćipo svim institucijama). Suprotno opštem mišljenju DB je organizacija koja 90% svoje aktivnosti svodi na plasiranje odredjenih informacija u odredjenom momentu kao bi se stvarala atmosvera za odredjene poteze, mahom političke prirode. Za to danas postoje i mediji namenjeni, mahom pisani. U jednom takvom je i izašla ova informacija. Za koga oni trenutno rade, neznam. U svakom slučaju, cilj je slabljenje trenutne vlasti u državi i to u svakom segmentu.

lemi

pre 15 godina

Djaic ne da moze nego mora da se vrati u Zvezdu!Komisija odlucuje,koja komisija,Micovic i Miskovic koji su mu izmedju ostalih i smestili zatvor!Igraju se sa Zvezdom kao da im je dedovina.Sramota za drzavu!

Dacha

pre 15 godina

...pa za vas je i pozeljno da vam predsednik ima kriminalni dosije...Drugacije niste ni navikli..A da vratite i Cveleta, mislim sad se znaju iz zatvora tako da je to sad posebna "veza"

Vuk

pre 15 godina

Ja apsolutno ne mogu da razumem ljude koji jedva cekaju da se Dzajic vrati u Zvezdu! I jos kazu da je legenda!
ALO BREEEE!!!
Bio je legenda kao igrac, ali ne vraca se na teren da igra.
Vraca se kao direktor, a svi znamo na sta je Zvezda licila dok je on gazdovao.
Svake sezone prodaje se pola tima, a klub je vecito u dugovima. Gde su pare Dzajo "legendo"?!?!?!? Jedva je oteran, a sad bi da se vrati?
Gospodo draga, zakon je isti za sve, pa i za "legende" - ako krades, ides u zatvor!

cile

pre 15 godina

Пјесници су чуђење у свијету – непоновљиви су стихови Добрише Цесарића, који у спорту, на примеру Драгана Џајића, добише неку посебну димензију.
У тренуцима када су повређена наша осећања, увек размишљамо о онима због којих смо повређени. И у том размишљању о Драгану Џајићу долазимо до црвене нити, која, као у неком циклусу, прати кроз живот овог великог спортисту, џентлмена и шармера каквих је било мало у српском спорту.
Далеке 1968. године пред Џајиним фудбалским умећем, елеганцијом и духом, поклекли су и светски прваци Енглези. У једном тренутку Боби Мур је избачен из равнотеже, а Гордон Бенкс се нашао на коленима. Славили смо тада уметност Драгана Џајића уз наше прве телевизоре, размештене по радничким мензама и школама. Џаја је у то време био један од најбољих фудбалера Европе, на његову и адресу Црвене Звезде стизале су понуде од којих се свима вртило у глави. Али, Драган Џајић је тада имао само 22 године, а у иностранство се могло са навршених 27 лета.
Две године касније, Црвена Звезда, предвођена Драганом Џајићем, кренула је у невероватан поход – освајање титуле победника у Купу европских шампиона. У јесен 1970., у реванш мечу са сјајном екипом Ујпешт Доже, Џаја је пимплао лопту у противничком шеснаестерцу, све до саме гол линије, онда се окренуо и постигао невероватан гол. Звезда је елиминисала једног од фаворита у најјачем европском клупском такмичењу, са фантастичних 4:0, довољно да фудбалска Европа занеми.
А онда је дошла прва утакмица четвртфинала Купа шампиона, у Јени, између Карл Цајса и Црвене Звезде. После неоправдано досуђеног пенала у корист домаћина, један играч Црвене Звезде је пљунуо судију Карпентера, а овај се машио за црвени картон и показао га ником другом него – Драгану Џајићу ! Велика неправда према великом спортисти, који ту неправду није успео доказати. Звезда је прошла Карл Цајс и без Драгана Џајића, али даље од полуфинала није могла. Недостајао је Џаја, и црвено – белима, али и легендарном Вемблију, на којем је одигранa финална утакмица Купа шампиона.
Шта све није предузимао мадридски Реал да се 1971. године дочепа Драгана Џајића, јер је само он могао да поврати сјај шампиону којег је све више красио придев ''бивши''. Али, Џаја је тада имао само 25 година. Какве је паре могао да заради да је држава имала мало више слуха за Џају и себе.
Када су сви очекивали да ће се стрпљење мадридског Реалка исплатити, 1973., године у којој се Драган Џајић примакао старосној граници после које је могао отићи у иностранство, један ''амбициозни'' голман зрењанинског Пролетера је улетео у Џају и поломио му ногу. Уследила је година дана паузе, управо у освит Светског првенства у Немачкој, позорници на којој су се утврђивале цене најскупљих ногу на планети. Недовољно опорављени Џаја није био ни сенка од оног дриблера и фудбалског Пушкина, каквог су га знали најбољи тренери и менаџери света. Дошли су неки нови асови – Сандберг, Лато, Гадоха ... Драган Џајић више није био у првом плану.
Тешко је човеку да каже суд о нечему што ће се још дуго година доказивати или оповргавати. Поготово када се ради о спортисти уз којег смо, у време када су се Амери и Руси тукли око Месеца, додиривали спортско сазвежђе. Ми, који толико волимо спорт и његове најплеменитије изданке, о неким стварима размишљамо само као спортисти.
Ако већ треба да поменемо реч новац, Џаја је у тој причи само велики губитник. Јер, када је могао да га заради, није имао 27 година.
Уосталом, и сам песник Добриша Цесарић рече – Крхко је знање.

Delija

pre 15 godina

Auuuu prva 2 komentara i od grobara!!! Aj aj komplexi, evo odgovor odmah jednom da li znas ko upravlja FK partizanom... Da da decko znas i ti i znaju i vrabci na drvetu! Vas jedinstveni Zeka! To jedno drugo ovog Zvezdasa koj kaze da je bio legenda kao igrac a kao predsetnik nije! Da li decko znas ko je bio na celu kluba 1991??? Ako ne znas ubi se! A sada iskreno ja ne bih voleo da dodje Dzaja samo iz razloga sto je star i mislim da vise nije za ovaj posalo nama treba neko tipa Jugovica! Ali grobari i pogotovo vi Zvezdasi Dzaju ne dirajte jer je on LEGENDA te LEGENDA!

Vuk

pre 15 godina

@Delija

Da, da, '91. sve je to lepo...

A posle?

Svake godine ista prica - nikad isti tim da sastavi dve sezone zaredom. Od '92. nijednom nismo prezimili u Evropi.

Ali to nije bitno, vazno je da je Dzaja LEGENDA sve pare stavio sebi u dzep! Nema veze sto je Zvezda ispadala od Ekerena, CSKA iz Kijeva i Ksamaksa - Dzaja je LEGENDA! Klub grca u dugovima, sve se raspada, ali Dzaja je LEGENDA!!!

Bata Djora Sr.

pre 15 godina

Bilo kakvo osporavanje Dzajiceve igracke vesitine predstavlja jednu vrstu nevaspitanja. Medjutim, kada je u pitanju njegovo rukovodjenje Crvenom zvezdom, tu i te kako ima promasaja, cak i u periodu koji svi karakterisu kao uspesan. Glavni problem Dragana Dzajica i kao igraca i kao rukovodioca je u tome sto je stalno bio okruzen poltronima, koji su mu pricali ono sto bi voleo da cuje. Takvo okruzenje, obicno coveka odvede u sunovrat, sto se Dzajicu i desilo.
Dzaja je glavna figura koja je unistila omladinsku skolu. Posto se dosta njih hvata za genreraciju koja je osvojila KES, mogli bi da se prisete koliko je igraca u privih jedanaest bilo iz omladinske skole. Samo mi je Jugovic u glavi, ako neko moze da se priseti jos nekog neka napise. U Dzajicevo vreme ustolicio se i Toma Milicevic kao alfa i omega u omladinskoj skoli. Doticni je, iako ga mnogi kuju u Zvezde, glavni izvor spletkarenja i zle krvi medju trenerima i zaposlenima u celom omladinskom pogonu. A kako izgleda njegova strucnost u poslednje vreme najbolje se vidi na sledecem primeru : generacija 1993. je bila jedna od retkih svetlih tacaka omladinske skole i to je generacija koja dve i po godine nije dozvila poraz ( Krmptic je pravio pretumbacije i krenuo u razbijanje iste ), ali je glavna stvar sto je prvi trener te genracije ( Zoran Pavlovic ) izbacio dvanaest fudbalera koje je dobio kao bazu od Milicevica i doveo nove igrace. Nesporno je da on imao i pogodaka, ali svacije vreme dojde i prodje, pa je tako i nejgovo proslo. Doduse, samo ovde moze da se neograniceno zivi od stare slave.
Kada se spominje uspeh iz 91. mnogi, da li namerno ili iz neznanja, Dzajica gledaju kao tadasnjeg prvog coveka kluba, medjutim, on to nije bio. U to vreme se nalazio na funkciji sportskog direktora, Cvetkovic je bio generalni sekretar, a predsednik kluba bio je Misa Slijepcevic, tadasnji prvi covek Robnih kuca Beograd i glavni covek za finansiranje pojacanja koja su dolazila. Koliko je covek bio uspesan najbolje prikazuje primer Dejana Savicevica koji je potpisao predugovor sa partizanom, ali je ipak zavrsio u Zvezdi. Nepravedno, sve lovorike uspeha iz 91. odneli su Dzajic i Cvetkovic, dok je Slijepcevic izostavljen.
Postoji razlika izmedju sportskog direktora i predsednika. A Dzajic je obavljao i jednu i drugu funkciju. Dok je bilo novca, Dzaja je bio izvrstan sportski direktor i znao je da odbije mnoge dobre fudbalere tadasnje prve lige, jer jednostavno nisu imali dovoljno kvaliteta da bi nosili crveno - beli dres. Sa raspadom zemlje i sankcijama, ali i neutoljivom pohlepom za novcem sportskog direktora i generalnog sekretara, dobar njuh i ostrina pri izboru igraca su poceli polako da se gube, i malo po malo, raznorazni poluigraci su zavrsavali u Zvezdinim redovima. Neprestana prodaja igraca uz opravdanje da se jedino tako moze izdrzavati klub, dovela je do to toga da je Zvezda negde u periodu od 91 - 98 prodala preko sto fudbalera, ali je kasa bila stalno prazna. Dzajic je totalno izgubio kompas kada se prihvatio uloge predsednika i doveo klub do propasti. Sve ono lose sto se danas desava u klubu utemeljio je upravo Dzajic. Cak nije imao dovoljno morala da odmah podnese ostavku, vec je navodno zbog problema sa ledjima otisao na lecenje u Francusku, ali verujem da je oslusikvao sta se desava tokom cele sezone, ocekujuci da ce bar nacionalni Kup ( da se izvuce sezona, sto bi rekao jedan od tadasnjih funkcionera ) moci ponovo da ga vrati u fotelju. To se nije desilo, a pod pritiskom navijaca celo rukovodstvo je podnelo ostavku, ukljucujuci i njega. Njegovo predsednikovanje imalo je katastrofalne posledice. Zaduzivao se na crno, uzimao kredite pod nepovoljnim kamatama, fudbalere su izbacivali iz stanova jer im nije placana kirija, izbacivani su iz banaka uz molbu da se vise ne pojavljuju ni u jednoj od ekspozitura, iako je cesto voleo da izjavi kako nikada nije navijao za partizan, cak ni kad veciti rival igra medjunarodne utakmice, to mu nije smetalo da novac za funkcionisanje kluba pozajmljuje od Zecevica. Ovo su samo neki od " uspeha " Dragana Dzajica kao predsednika. I bez obzira sto je uspeo da dovede klub do prosjackog stapa, Dzajic je uspeo da izgradi dve kuce na Dedinju.
Kao sto sam vec napisao, ni jednog trenutka nisam osporavao Dzajica kao igraca, ali kao rukovodioca ne mogu a da ne vidim ovu tamnu mrlju, kojoj je doduse, sam kumovao. Pri tom nikada nisam verovao da sve zavisi od pojedinca, uvek sam verovao u dobar sistem kao osnovu svakog uspeha. Sposobni pojedinci se u takav sistem lako uklope i lako se izdvoje iz proseka.
Velike sportiste, kao i sposobne sportske radnike, krasila je osim igrackih virtuzonosti i organizatorskih sposobnosti jos jedna velika osobina - znali su kada je vreme da odu. Dragan Dzajic, to evidentno ne zna.

Zare

pre 15 godina

Ovo je tipična DB-ovska glasina (pod DB-om podrazumevam neformalne centre moćipo svim institucijama). Suprotno opštem mišljenju DB je organizacija koja 90% svoje aktivnosti svodi na plasiranje odredjenih informacija u odredjenom momentu kao bi se stvarala atmosvera za odredjene poteze, mahom političke prirode. Za to danas postoje i mediji namenjeni, mahom pisani. U jednom takvom je i izašla ova informacija. Za koga oni trenutno rade, neznam. U svakom slučaju, cilj je slabljenje trenutne vlasti u državi i to u svakom segmentu.

lemi

pre 15 godina

Djaic ne da moze nego mora da se vrati u Zvezdu!Komisija odlucuje,koja komisija,Micovic i Miskovic koji su mu izmedju ostalih i smestili zatvor!Igraju se sa Zvezdom kao da im je dedovina.Sramota za drzavu!