Kiza
pre 16 godina
Samo da znate. Ja eto idem na utakmice Partizana još od 5-og razreda, tačnije od 81 godine. Dobro, bilo je i perioda kada nisam išao, ali poenta je da sam prošao svu tu školu.
Nikada nisam prvi napao nekog bez povoda, tačnije uvek sam morao da se branim - a onda su nestala osećanja (Jura Stublić i film), pa sam na vraćao, do kraja, nemilosrdno.
Na svaki napad sam vraćao, ne istom merom, nego 5-6 puta jače, ali uvek pesnicama.
Nikada nisam koristio nož, pištolj, mada ih imam. To mi nije bilo zadovoljstvo. Kažem zadovoljstvo, jer sam zaista počeo da uživam u tome.
A oni su dolazili, naletali na pesnice, novi i novi, mlađi i mlađi.
E, a onda sam shvatio...
Za kog se ja u stvarim bijem, i zbog koga gulim pesnice???
Fudbaleri i njihovi mentori iz kluba uzimaju debele pare dok mi u stvari samo gubimo vreme, mladost.
Đivot je jedan i jednog dana će naići neka budala i potegnuti utoku, tek tako, jer je u stvari kukavica i idiot.
A onda sam se okrenuo pravim vrednostima u životu.
Ne mislim da nikome ovde solim pamet. Mladi ste i imate još mnogo pred sobom.
Prenosim moje iskustvo pa ko prihvati, OK, ko ne, mir u duši i laka mu zemlja, ne daj Bože.
Eto, taj nesrećnik je izgubio život, tek tako, nije imao šanse da se odbrani. Sudbina...
Ali vodeći takav život i sam je doprineo povećanom riziku.
Vi koji ste se našli uvređenim , ovo nije bilo ništa lično, svi ste vi pametni, manje više... ali u svetu u kome živite ljude više ne gledaju odavno po tome ko je koliko pametan, već koliko ima love!
Sreća je relativna stvar. Danas jesi sutra nisi.
Ili te ima ili nema.
90 Komentari
Sortiraj po: