U društvu plavih musketara: Haf, Miler, Menu

Pojedinačni intervjui sa Ševroletovim vozačima u Monci nisu bili izvodljivi, ali se organizator potrudio da svu trojicu zajedno izvede pred malu ekipu novinara, koju su činili kolege iz Češke, Mađarske i potpisnik ovih redova. Da li je na raspoloženje naših sagovornika više uticala blizina predstojećeg kvalifikacionog okršaja ili - prozaičnije - žestoka vrućina, ne može se odgonetnuti. Tek, Alan Menu pokazao se kao najpričljiviji, Robert Haf bio je neočekivano koncizan, mada povremeno voljan da atmosferu obogaćuje humorom, a Ivan Miler najpre je lebdeo na svom oblaku i spustio se na planetu Zemlju tek pošto je razgovor odmakao.

Izvor: B92

Sreda, 02.06.2010.

20:17

Default images

Kolege iz Budimpešte otvorile su seansu interesujući se kakve nesuglasice Miler ima s mađarskim WTCC pilotom, Norbertom Mihelisom. Ne trudeći se posebno da pruži direktan odgovor, Francuz se gradio nevešt i, gledajući u krov šatora, tobož nezainteresovano je primetio da on ima problema samo s bitnim ljudima. Kad je rešio da se ’uključi’, stiglo je i objašnjenje: tokom godina provedenih u Seat sportu, svetski šampion iz 2008. sarađivao je sa čovekom koji je danas Mihelisov trkački inženjer, pa mu je poručio da bi Mađar, ako već u kvalifikacijama koristi zavetrinu Ševroletovih vozača, mogao nekad i da povuče kolonu, to jest da i sâm nešto doprinese, a ne samo da se šlepuje.

Razovor o „pravim trkačima“ sa pogonom pozadi i o tome koliki je izazov voziti takve automobile posebno je isprovocirao Alana Menua: „Ko je to rekao? Neko iz DTM-a? Treba da dođu ovamo, da vide koliko bi bili brzi. Svakako da je drugačije voziti DTM, ja sam bio i tamo. Mislim da bi vam svaki trkač kazao da bi radije vozio snažan auto sa jačim prianjanjem, boljim kočnicama. Svi bismo mi voleli Formulu 1. Ali, kod ovih (WTCC) automobila nije zaista stvar u tome da li imaju prednji ili zadnji pogon, jer im snaga nije tako velika, negde oko 300 KS.
„Komplikovano je iz njih izvući dobro vreme kruga, jer treba da budete tačno na limitu, auto mora malo da proklizava, ali čim preterate, nemate snage da se izvučete. S velikim autom, imate je. Kad u DTM-u napravite malu grešku, izgubite mnogo manje vremena nego u ovim automobilima. Morate biti vrlo nežni i precizni na limitu, ipak dopuštajući da vam auto prokliza. Pričate o izazovu, izazov je izvući najbolje vreme kruga s ovim automobilima. To nije jednostavno.

Miler je dodao: „Svi smo se mi trkali sa različitim automobilima, mislim da je ovo za mene čak i najteža stvar. OK, nije snažan, ne impresionira snagom, ali da biste njime išli brzo, ne smete da napravite nijednu grešku. Sa snažnim autom, to smete.

Alan i Rob ozbiljno su se potrudili da nas uvere kako raširena zamisao o neraskidivoj sprezi prednje vuče i podupravljanja nije opštevažeća. Švajcarac prvi: „Nemojte misliti da auto s pogonom napred obavezno sve vreme podupravlja. On to ne radi. Znate, auto s prednjim pogonom je u veoma brzim krivinama jako često poprečno. Nekada morate da podesite auto tako da bude komplikovan u brzoj krivini da ne biste imali mnogo podupravljanja u sporoj.

Zatim i Haf: „Mnogi ljudi misle da će auto podupravljati zato što ima 300 KS i prednju vuču. Ali, možete ga naterati da preupravlja, i to mnogo, zavisi šta hoćete da radi.
A šta vi kao vozači želite da auto radi?
Rob: „Da bude neutralan.
Ivan: „Ja hoću auto koji osvaja trke, za ostalo me nije briga.
Alan: „Hteo sam da kažem isto, hoću brz auto. To je glavno - u DTM-u je zadnji pogon, u WTCC-u prednji, Formula 1, GP2, nema veze šta vozite... Ono što želite jeste pobeda, svi se mi zato trkamo. OK, volimo da vozimo, ali na kraju želimo da budemo ispred svih. Nije mnogo važno šta vozite dokle god je auto konkurentan i dok se zabavljate. A mislim da ovde imamo i jedno i drugo.

Za Hafa uopšte nema nedoumica o tome da li je Kruz napredak u odnosu na Lačeti: „Definitivno je korak napred, pogledajte rezultate koji to pokazuju. Prošla godina bila je prva s Kruzom i bili smo jako dobri. S Lačetijem smo u prvoj godini zaostajali četiri sekunde za najbržima. Sada smo prvi put s Kruzom u Monci i sva trojica smo u prvih sedam ili osam na treninzima. Mislim da to mnogo govori o tome koliko je auto bolji. Mnogo je stabilniji, Lačeti je bio jako nervozan. Kruz je i aerodinamički mnogo drugačiji.
Sva trojica sagovornika diče se ogromnim trkačkim iskustvom. Ali, posle svega što se Hafu i, pogotovo, Menuu desilo u Marakešu, čovek ne može da se ne zapita koliko vremena treba da se takve stvari svare, bez obzira na ’kilometražu’. Prvi je reagovao Menu: „Koliko dugo? Očigledno, zavisi od okolnosti. Rekao bih - dan, možda dva dana. OK, mislim da je to bio najgori vikend moje karijere, imao sam udes u petak, u subotu, u nedelju. To mi se nikada nije dogodilo. Ali, kad se sve završi, ništa ne možete učiniti. Marakeš nije bio potpuna katastrofa, ne sasvim. Osvojio sam dva boda, to je više nego nijedan. Svakako bih voleo da je vikend bio bolji, i mogao je da bude mnogo bolji. Glavno je da je ovo dug šampionat, Ševrolet je konkurentan, znam da će dobri vikendi doći. Morate razmišljati pozitivno i gledati unapred.

Da li je bilo razgovora s Farfusom posle Marakeša?|
Ne.

Nije bilo potrebe?
Ovde Miler nonšalantno ubacuje: „Besmisleno je, on nema mozak i ne može da razume.“, a Alan nastavlja: „Obratio mi se kada smo čekali ispred kancelarije sudija. Tamo mi se izvinio i rekao da je imao problem s automobilom. Samo sam mu kazao: ’Imao si problem s autom jer si me udario tri puta pre toga, to ti je napravilo problem.’ To je sve, posle ga nisam video i, iskreno, to me više stvarno ne zanima.
Haf je svoju muku, lančani sudar na startu druge trke u Maroku, objasnio ovako: „Izgleda da je mnogo ljudi propustilo momenat gašenja svetala. A ja sam dobro startovao, mislim da smo otprilike Ivan i ja bili jedini koji su krenuli kad su se svetla ugasila, jer ugasila su se jako brzo. Ispalo je da sam na neki način kažnjen zato što sam startovao dobro. Razočaravajuće je, ali morate imati na umu da su ovo auto-trke. Takve stvari se dešavaju. Ne možete ih promeniti, ne možete premotati vreme i nešto izvesti drugačije. Možete samo da razmišljate kako biste drukčije postupili u budućnosti, ali to samo ostavite za sobom i nastavite dalje.

U momentu kada je ovaj razgovor vođen, Ivan Miler bio je drugoplasirani u šampionatu (posle Monce zaseo je na čelo tabele), i najbolje rangirani vozač Ševroleta, iako nov u timu. Zanimalo nas je koliko je start sezone bio u skladu sa njegovim očekivanjima. „Kad sam počeo sezonu, moj jedini cilj bio je da uradim najbolje što umem sa autom koji imam. Ništa nisam očekivao, samo mogu da kažem da je start dobar. Sada sam drugi i jesam prilično zadovoljan, ali sad moramo ostati usredsređeni, ovako nastaviti, sezona je još duga, moramo biti fokusirani.
Foto: Peter Farkas
Podsetili smo Alzašanina na to da je pre sezone bio jedan od malog broja ljudi koji je bez rezerve tvrdio da će Seat biti konkurentan i da se pokazalo kako je imao pravo. „Kao što vidite, to jeste slučaj. Šta se u Seatu promenilo od prošle godine? Samo ime. Prošle godine je bio Seat, ove godine je Sanred. Budžet? Budžet se takođe promenio, naravno, ali prethodni budžet bio je za fabrički tim, veći broj ljudi, veće troškove. Kad imate mali tim, ne treba vam toliko mnogo novca. Ono što košta u auto-sportu jeste razvoj. Taj auto (Seat) je tri godine star, oni su sa razvojem na granici. Čak ni mi više toliko ne radimo na razvoju, jer ćemo dogodine imati novi auto. Moramo da rasporedimo vreme, da uložimo više vremena u automobil za iduću godinu. Dan ima samo 24 časa, ne možemo postići sve.

Potvrda je tako stigla, Ševrolet sprema novi auto. A može li se sa sigurnošću pretpostaviti da ovaj trio pilota ostaje u ekipi dogodine?
Rob: „Da sačekamo i vidimo.
Alan: „Sigurna pretpostavka, šta je sigurna pretpostavka u trkačkom sportu? Voleli bismo.
Govoreći o tome koja staza leži kom timu u Svetskom prvenstvu turističkih automobila, Miler je istakao kako je Ševrolet dobre rezultate postizao na mestima koja za njega nisu idealna. „Ovo dosad izveli smo na stazama koje više leže Seatu. Znali smo da će nam biti teško, u Marakešu posebno, ovde takođe, mislili smo da će biti i u Brazilu. Posle Monce će nam biti bolje. Tip staza kakav je Zolder više nam leži. Seat je bolji na ubrzanju i po krajnjoj brzini, ali zbog dizela i težine sporiji je u krivinama. Što je više krivina, to bolje za nas. I, postoje staze koje odgovaraju Ševroletu i BMW-u i postoje staze koje odgovaraju Seatu. Za nas su dobri Zolder, Brends Heč... Dobar je Ošersleben.

Ošersleben s pravom važi za neosvojivu BMW tvrđavu, ali Haf smatra da Kruz u septembru na pisti kod Magdeburga može da svrgne Bavarce s trona: „Bilo bi lepo. Brzinu za to imamo već tri godine, mislim da smo samo bili prilično malerozni s tom prvom krivinom, ona je tamo uvek problem. Gubili smo, ali je tempo uvek bio tu.

Svi ste vozili u Britanskom turing šampionatu, Alan i Ivan su ga osvajali. Šta pamtite iz tih vremena, ima li nostalgije za takmičenjem na Ostrvu?
Foto: Peter Farkas
Alan: „Tamo sam bio deset godina, tamo sam i živeo. Godine između 1994. i 2000. bile su fantastične, jer, mislim da je tokom otprilike dve sezone bilo deset različitih proizvođača i mnogo jako, jako dobrih vozača iz cele Evrope. To su bili superturing automobili, stvarno dobri za vožnju, s pogonom napred i s dobrim prianjanjem. Prvenstvo je bilo veoma popularno, BBC je uživo prenosio trke. Rado se sećam tih vremena. Da pravila nisu promenjena, posle čega su se proizvođači povukli, verovatno bih još uvek bio tamo. Rekao bih da je nivo svakog šampionata na samom vrhu, među prvih četiri, pet ili šest vozača vrlo dobar. Ali, u ono vreme u Britanskom prvenstvu, vrhunskih vozača i automobila bilo je i više, pa je bilo još teže pobediti.

Ivan: „U to vreme, to je bio svetski šampionat u Velikoj Britaniji. Sad imamo pravi svetski šampionat. Da budem iskren, više volim da idem u Kuritibu, nego u Sneterton ili Nokhil.

Vožnja u zavetrini, sečenje vazduha za timske kolege, zamena pozicija u koloni i zajednički rad na što boljem kvalifikacionom i trkačkom rezultatu imperativi su na pretežnoj većini staza Svetskog prvenstva. Monca je vanredno dobar primer autodroma na kom koordinisano izvođenje pobrojanih veština može da donese presudne desetinke: Ivan je hteo da se zna: „To sigurno nije lako, zato i vežbamo kad god možemo. Kvalifikacije su uvek delom i lutrija, jer ne znamo šta će raditi ostali, hoće li nas neko slediti, hoće li se neko umešati među nas. Ne možemo predvideti svaki scenario, u nekom trenutku radimo nešto sasvim drugačije, nešto o čemu nikad nismo ni mislili.
Rob je dodao: „Nije nam dopuštena međusobna radio-veza, ali povezani smo sa našim inženjerima. Inženjeri nam pre svake vožnje govore kojim redom izlazimo na stazu i šta će se tačno dešavati. A dalje imamo neku vrstu međusobnog dogovora da ko god je na čelu kolone može da odabere: da nastavi krug, da završi krug, ili da se ukloni s puta. Drugi u nizu može prvom da signalizira da hoće da se skloni tako što će mu bljeskati svetlima. Ali, mi smo ovde kao tim, predstavljamo Ševrolet i radimo najbolje što možemo za proizvođača. Tako pristupamo i kvalifikacijama.

Najzad, upitan na kom mestu koči za prvu šikanu, engleski pilot razmišljao je nekoliko sekundi i kazao da je njegova tačka otprilike na 180 metara. Miler je rešio da se ne zamara trivijalnostima tog tipa: „Znate, za takve stvari je najbolje da pogledate telemetriju, jer je perspektiva svakog čoveka različita. Ako pogledate telemetriju, možda smo u istom metru, ali gledamo različite stvari. Ja kočim kad vidim oznaku 150!“ (smeh)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: