Danijel Rikardo za B92: „Želim uspeh u Formuli 1“

Ako još niste čuli za ovog momka, krajnje je vreme da ga upoznate. Trkački pogon Red Bula u njega polaže krupne nade, sprema ga za velika dela i već je viđen za Toro Roso kokpit u sezoni 2011. Iza Danijela je naslov prvaka Britanske F3, ove godine za vojište mu je određena Formula Reno 3.5 i smešten je u francuski tim Teh 1. Rikardo je od starta šampionata u igri za titulu i skoro je sigurno da će o naslovu odlučivati njegova borba sa Alešinom. Sa dvadesetogodišnjim vozačem razgovarali smo na Hungaroringu, i to pošto je osvojio prvu trku mađarskog vikenda Reno serije. Australijanac deluje kao neko kome za dobro raspoloženje ne treba poseban povod, ali ove julske subote svakako ga je imao...

Izvor: Aleksandar Babiæ

Sreda, 07.07.2010.

23:05

Default images

Danijele, poreklo tvog prezimena (Ricciardo) je italijansko, pa bih ga izgovorio Ričardo, ali čuo sam i varijante Rikjardo i Rikardo. Šta je od toga ispravno?
„Odrastao sam u Australiji, u školi su me zvali Rikardo, to je kao da smo izbacili drugo ’i’. Rikjardo je pogrešno. Rikardo je u redu u celom svetu osim u Italiji. Dakle, Rikardo u Australiji i Engleskoj, a Italijani bi rekli Ričardo, jer to je zaista italijansko prezime. Ja sam uvek govorio Rikardo.“

Mark Veber nedavno je kazao da je trkačima iz Australije teško da se probiju na međunarodnu scenu. Jesi li ti to osetio?
„Da, u pravu je kada to kaže, jer živimo tako daleko. Australija je drugi svet u odnosu na Evropu, stvarno, tamo kao da postoje samo V8 superautomobili, a ne možete iz V8 automobila stići u Formulu 1, to je nemoguće. Kad mi je bilo sedamnaest godina, preselio sam se u Italiju, otišao sam da tamo živim sam. Nije bilo lako, jer dečak koji u drugoj zemlji živi daleko od porodice i prijatelja kao da je u drugom svetu i kao da je počeo novi život. A uz to morate pokušati da postižete dobre rezultate u novoj sezoni, u novim kategorijama i to je veliki korak. Nije jednostavno, video sam tolike ljude kako dolaze i prolaze, ne može svako da se izbori s time. Da, Mark je u pravu, jako je teško.“
U kom si dobu doneo odluku da postaneš profesionalni trkač?
„Kad sam bio dečak, trkao sam se u kartingu i to sam voIeo, želeo sam da budem svetski šampion Formule 1, ali to je zaista bio samo san, bilo je to samo iz zabave. Počelo je da mi ide prilično dobro u kartingu, ali još uvek sam mislio: ’Karting nije automobil, još uvek je veliki korak’. Onda sam 2006. vozio Azijsku Formulu BMW, čak ni tada nisam osvojio prvenstvo, završio sam treći. Pobedio sam na nekoliko trka, ali nisam mislio da sam išta posebno, niti da sam najbolji. I onda sam kazao: ’OK, sad ćemo probati Evropu, jer tamo je konkurencija i videćemo koliko sam dobar, ako sam dobar’.

„Na kraju te godine, 2006, vozio sam Svetsko finale Formule BMW u Valensiji i završio peti, što je prevazišlo moja očekivanja i kazao sam: ’OK, pokušaćemo da pređemo u Evropu dogodine i probaćemo da izvezemo punu sezonu sa najboljima’. I zapravo sam te godine, krajem 2006, kada sam se takmičio s najboljima na svetu u to vreme u toj kategoriji, i uspeo da se borim s njima, pomislio da će, ako u sve uložim mnogo truda, od toga možda nešto i biti.“

Kad se na tom putu pojavio Red Bul?
„Pojavili su se krajem 2007. To je bila moja prva godina života u Italiji i trkao sam se u Italijanskoj Formuli Reno 2.0. Primetili su me na kraju sezone, jer sam imao pristojne rezultate u timu s prilično malim budžetom. Mislim da su to prepoznali i ponudili mi test krajem godine. On je prošao vrlo dobro, pa sam tada i tamo potpisao ugovor i to je bilo to.“
Pretpostavljam da su oni velika pomoć?
„Da, oni su zapravo sve. Posle te godine, da Red Bul nije došao, možda sam mogao da izvezem još jednu sezonu u Evropi uz pomoć kompanije mog oca i nekih sponzora, ali ne bi bilo moguće da nastavim kao sad, četiri godine posle, bez velikog sponzora. A meni je to Red Bul.“

Britanska F3 i dalje je prestižna, misliš li da je to još uvek najbolja postojeća F3 škola?
„Da, prošla godina bila mi je zaista dobra, mnogo sam naučio. Mislim da mnogo pomaže ako se takmičite u Formuli 3 u nekoj fazi karijere, jer je auto veoma sličan Formuli 1 po načinu na koji se ponaša kad ga vozite. Ima mnogo manje snage, ali s tehničke strane je jako dobar. Za mene je to bio pravi korak, u Britaniji je to jako prestižno prvenstvo i mislim da je bila sjajna odluka što su me tamo poslali prošle godine.“

Odluka Red Bula?
„Jeste, oni odlučuju o svemu.“
Dakle, njihova je odluka bila i da pređeš u Formulu Reno?
„Da, oni obezbeđuju novac i oni su mi tako rekli. Naravno, mogu da pitam zašto me nekud šalju i onda mi objasne... I njihovo objašnjenje uvek ima smisla.“

Prošle sezone vozio si Formulu 3 i testirao F1 auto, ove godine nastupaš u elitnoj Formuli Reno. Opiši nam sličnosti i razlike između njih.
„Formula Reno prilično se razlikuje od Formule 3, mnogo je veća i teža, ali auto konačno vozite na manje-više isti način. Ako ste dobar vozač, prilagodite se. Posle nekoliko dana testiranja u automobilu se osećate prilično komforno. Reno serija je Formuli 1 bliža po obrtnom momentu i snazi motora. Auto je brži, menjačem se komanduje preko ’klackalica’ na volanu, ima kočnice od karbonfibera. Po snazi i u unutrašnjosti kokpita liči na Formulu 1, ali mislim da je njoj po ostalom, po stilu vožnje i takvim stvarima, Formula 3 sličnija. U nekim krivinama mislim da bi se brže vozilo u automobilu Formule 3. U Formuli Reno ima pit-stopova, to pomaže, trke su duže, malo je fizički zahtevnija, tako da je dobra stvar.“
Prešao si više od 200 krugova u bolidu RB5 na trodnevnom decembarskom F1 testu u Heresu. Novajlije u takvom automobilu impresioniraju različite svari - kočnice, ubrzanje, g sile... Šta je na tebe ostavilo najjači utisak?
„Sve. Ubrzanje je jako impresivno, auto samo nastavlja da ubrzava. Isto je ubrzanje od 0 do 50 km/h i od 250 do 300 km/h, jednako vas jako gura u sedište. To je bilo zadivljujuće. Kočnice su takođe impresivne. Taj test bio mi je kao san, bilo je toliko zabavno, nisam mogao da verujem da vozim Formulu 1, da se to stvarno dešava. Auto je bio neverovatan, tako brz. Kad prvi put vozite, izgleda prebrz, a onda stičete samopouzdanje. Na kraju trećeg dana hteo sam da idem brže, nije mi bilo dovoljno. Vozili su i Hilkenberg, Pol di Resta, Žil Bjanši, Andi Souček, Geri Pafet, Bertran Baget, Brendon Hartli... Na tom testu ja sam bio najbrži, to je bila velika stvar, jako velika. Već sama vožnja bila je zadivljujuća, ali biti najbrži, to je bilo nešto posebno.“

Red Bul te je puno hvalio posle tih vožnji na Heresu. Da li je to dodatna motivacija ili dodatni pritisak?
„Mislim da je to više motivacija. Pritisak uvek postoji, ako možete da ga kontrolišete, nikad ne dopustite da postane prejak. Bili su impresionirani mojim performansama, meni je to bila dobra motivacija. Nadam se da će mi pružiti celosezonski angažman u budućnosti, san mi je da ga steknem.“
Kažeš da je dobrom vozaču jednostavno da se adaptira na skoro sve. Koliko si se brzo privikao na ’laku’ aerodinamičku konfiguraciju od ove sezone obaveznu prvog dana trkačkog vikenda Formule Reno?
„Ona načini malu razliku. Dobro je imati laku aerodinamičku konfiguraciju u subotu, a onda u nedelju imate bolji set-ap i obično je tada lakše voziti, jer je prianjanje jače, možemo više da forsiramo, s te strane je nešto jednostavnije. Mislim da adaptacija nije tako teška, dopada mi se laka aerodinamička kofiguracija jer auto pomalo kliza i uvek je zabavno boriti se s tim.“

Izgleda da si blag prema tehnici, tvoji automobili se retko kvare. Je li to nešto što si naučio, tvoj normalan pristup, stvar vežbe i discipline ili stvar karaktera?
„Mislim da je to deo mog stila i tehnike. Prilično sam nežan, obično se ne lomim po ivičnjacima i nisam previše agresivan. Mislim da je to moj vozački stil, prilično lak, i izgleda da me obično dobro posluži.“

Skoro da je kliše, ali moram da te pitam. Ako auto već nije neutralan, biraš li onaj koji podupravlja ili preupravlja?
„Neutralan auto je kul, ali između podupravljanja i preupravljanja, biram preupravljanje. Jer, kod podupravljanja čekate u krivini jako dugo da prednji kraj ’zagrize stazu’, preupravljanje barem ponekad možete kontrolisati pedalom gasa.“
Koliko si angažovan u podešavanju automobila sa inženjerima i mehaničarima, koliko toga osećaš da još uvek imaš da naučiš?
„Još uvek postoje mnoge stvari koje ne razumem u vezi sa mehanikom automobila. Moj glavni posao je da objasnim šta auto radi, posle svake trke dobijam listove papira sa ucrtanim svim krivinama i svim delovima krivina i obeležim: ’podupravlja’, ’preupravlja’, ’neutralan’. Onda je posao inženjera da radi na autu i pronađe ono što će mi rešiti problem. Počinjem da razumem kako to funkcioniše, šta treba da se promeni ako želim mekši prednji kraj, šta se dešava ako se diferencijal podesi ovako ili onako, sve više i više naučim svake godine. Mislim da to dolazi s iskustvom. Ne znam onoliko koliko zna inženjer, ali mislim da zasad znam dovoljno da mogu da pomognem ako se traži moje mišljenje.“

Slavio si u Monaku i tako spektakularno otvorio dan za Marka Vebera. Treba li posle toga uopšte pitati za najbolji trenutak u tvojoj karijeri?
„Ne, ne (smeh). To je bio poseban dan za nas Australijance, za Red Bul. Prvi put sam bio tamo i jedna takva pobeda bila je jako, jako kul.“
Sezonu si sjajno otvorio, ali bilo je i spoticanja, recimo u Belgiji i Češkoj. Koji bi vikend ocenio kao najgori?
„Ove godine verovatno Spa. Napravio sam veliku grešku u kvalifikacijama i u trku sam morao da krenem kao poslednji. U prvom (kvalifikacionom - p.a) krugu sam forsirao i blokirao kočnice i uleteo u gume. Nisam završio ni krug, to je šteta, jer smo na treninzima u petak bili veoma brzi, i mislim da smo tamo mogli da postignemo dobar rezultat. Staza je sjajna, još uvek je jedna od mojih omiljenih, zato je bilo toliko razočaranje što nam je vikend ispao loš. To je bila najniža tačka. Ni u Brnu nije bilo naročito dobro. Ali, uvek ćete u sezoni imati uspona i padova. Kad pobedite, lako je reći: ’Sad mogu da osvojim sve trke, to nije tako teško,’ ali varijacije uvek postoje.“

Maločas je Simon Abadi, menadžer tvog tima, kazao sjajnu stvar: „Ako ne možeš uvek da budeš prvi, nemoj, ali ako možeš da budeš peti, onda i budi, nemoj se slupati pokušavajući da budeš četvrti.“
„Da, istina je, da biste osvojili šampionat potrebni su vam bodovi, potrebna je stalnost. Viđao sam ranije da neko osvoji šest trka, a neko drugi jednu i ovaj koji je pobedio na jednoj osvoji šampionat samo zato što je stalno osvajao bodove, a onaj drugi ili pobeđuje ili se slupa. Tu pomaže iskustvo, a ja još uvek učim.“
Tokom cele sezone u Reno seriji nikada nisi bio van prva tri u generalnom. Dosad si osvojio dve trke. Titula u debi godini izgleda kao realan, dostižan cilj?
„Jeste. Videli smo da je Mihail Alešin uvek bio drugi kad sam ja pobeđivao, on radi ono što radi dobar, iskusan pilot - uvek osvaja poene. Biće teško, jer je on uvek tu, ali ako ja nastavim da pobeđujem a on da stiže drugi, to će biti dovoljno da osvojim šampionat. Realno, da, svašta je moguće, izgleda da ja i Mihail polako odmičemo ostalima.“

Na Red Bul lestvici i na lestvici karijere, tvoj sledeći korak mogao bi biti Toro Roso 2011. Proletos si kazao da će se, uz malo sreće, tako i desiti.
„Da, jer je kod Red Bula popunjeno, to je sad vrhunska ekipa, oni mogu da dobiju koga god vozača požele. Realno, mislim da bi Toro Roso bio mesto za juniora, ali njihovi vozači Haime (Algersuari) i Sebastijan (Buemi) takođe prave dobar posao, pa je prilično moguće da će dogodine ostati tamo.“

Šta je u tom slučaju tvoj plan B?
„Ne znam. Šta mi bude rečeno. Stvarno nisam siguran šta će se desiti, jer ako budem imao dobru sezonu u Reno seriji, sigurno je neću ponovo voziti. A nisam siguran da li je Red Bul zainteresovan za GP2. Videćemo, samo ću pokušati da osvojim šampionat i možda će se nešto ukazati.“
Ako treba da označiš jednog čoveka kao vozačkog uzora ili idola, ko bi to bio?
„Oduvek sam govorio da je Airton Sena vozač na koga se ugledam, iako sam bio mali kad je poginuo. Njegova brzina bila je najveća stvar. Od današnjih vozača, oba Red Bulova momka, Mark i Sebastijan, rade stvarno sjajne stvari. Dobro se slažem sa obojicom, s Markom se lako sporazumevam jer je Australijanac i imamo mnogo zajedničkog. A Sebastijan je, mislim, samo dve godine stariji od mene, tako da nismo previše udaljeni. Rekao bih da on ima istu onu agresivnost i odlučnost kakve i ja želim da posedujem. Mogao bih da uzmem ponešto od svakog od njih.“

Svojevremeno si istakao da se diviš postignućima Sene, Valentina Rosija i Dejla Ernharta. To znači da pratiš i motore i Naskar?
„Da, volim sve vrste trkanja, volim Moto GP, volim Naskar. Još kad sam bio mali, pratio sam sve. Sećam se da sam gledao Valentina Rosija u 125 kubika, još onda mi se dopadala njegova ličnost, kako se uspinjao dalje shvatio sam koliko je stvarno dobar. Bilo je lepo gledati kako se razvija i postaje ovo što je sad, on je moj veliki heroj. Dejl Ernhart takođe - kada je Ernhart otac poginuo, nastavio sam da pratim Ernharta sina, dopada mi se kako se oni trkaju, način na koji zastrašuju protivnike.“
Da li te potencijalno zanima da se i sâm jednog dana nađeš u nečemu što nisu formule?
„Voleo bih da zarađujem za život trkajući se, to mi je cilj. U ovom trenutku probijam se ka Formuli 1, tamo želim da budem. Ako to ne uspe, ili ako se jednog dana povučem i pojavi se nešto drugo, neka druga trkačka disciplina, svakako bih bio zainteresovan. Već sâmo trkanje je veličanstven posao, ali u ovom trenutku zaista sam usredređen na to da uspem u Formuli 1.“

OK, da li je Danijel Rikardo sledeći svetski prvak Formule 1 iz Australije?
„Nadam se. Voleo bih da kažem ’da’, ali ostaću hladnokrvan. Stvarno se nadam.“

*Realizaciju ovog intervjua omogućile su kompanije Red Bul Srbija i Reno Nisan Srbija, a u razgovoru su učestvovale i kolege sa sajta ’Nacionalna klasa’.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: