Nemanja Vidić za B92: "Igraću još bolje"

Nemanja Vidić retko daje intervjue, uglavnom 'priča na terenu' a u razgovoru za B92 govori o svom viđenju puta koji je prešao, od talentovanog klinca iz Užica do igrača Mančester junajteda i standardnog reprezentativca, o rodnom gradu, Beogradu, Moskvi i Mančesteru, Premijer ligi i Ligi šampiona, derbijima koje je igrao, planovima za budućnost...

Izvor: Todoroviæ Miloš

Petak, 30.11.2007.

14:02

Default images

Kada se posmatra tvoja karijera stiče se utisak da s brzo prešao veliki put, od Užica do Old Traforda i dečijeg fudbala do Lige šampiona. Na utakmici Junajteda sa kijevskim Dinamom nosio si i kapitensku traku. Kako sve to doživljavaš?

"Uvek kada se tako nešto desi, uvek je brzo, ipak prošlo je dosta vremena i rada. Sa neke strane, iskreno da priznam, i ja sam bio iznenađen kako se to odvijalo s obzirom da sam otišao da igram u Rusiju posle Zvezde. Kada sam igrao u Zvezdi bilo je puno ponuda, dosta se spekulisalo gde ću ići, u koje klubove, pitanje je bilo u koju ću zemlju otići. Na kraju sam završio u Spartaku i iskreno da priznam i sam sam se kasnije iznenadio ponudom Mančestera. Jednostavno, kada je ta ponuda došla nisam ni trenutka razmišljao i želeo sam da igram u jednom od najvećih klubova u Evropi i svetu.

Sada kada pogledam unazad i nije sve tako lako išlo ali opet neke kockice su se poklopile, te godine je reprezentacija igrala fenomenalno. Jedan od pojedinaca koji su iskočili u prvi plan bio sam ja. Bio sam iznenađen i drago mi je da sam otišao u takav klub i igram sada standardno što mi je najbitnije.
Nisam želeo da idem u Mančester da bih bio na klupi. Neke ambicije i želje posle potpisivanja ugovora su mi se ostvarile. Potpisao sam novi ugovor. Kapitenska traka je došla kao neka nagrada za neki prethodni rad i potpisivanje novog ugovora... svakako da ta traka znači i nadam se da ću u sledećem periodu pružati još bolje partije."

Koji je korak u karijeri bio najveći, odlazak u Zvezdu, selidba u Rusiju, transfer u Mančester junajted?

"Teško je reći koji je najveći korak... svaki je bio preloman. Sa 15 godina napustiti svoj grad gde si rođen, gde je familija, otac, majka, brat, ipak to nije lako... to je jedan od ključnih momenata, napustiti užice i doći u zvezdu. Našao sam se u velikom gradu bez porodice, bez najbližih, mislim da je to možda moja najveća škola za ceo život. Odrastati u tako velikom gradu, sa još šest ili sedam mladića koji su došli iz različitih krajeva, mislim da je to najveće iskustvo u mom dosadašnjem životu.

Opet, presudan je i odlazak u Rusiju, prelomiti u tom trenutku i iz Zvezde otići u Spartak u trenutku kada je bilo raznih ponuda, razne su odbijene, došla je i povreda leđa, bilo je pitanje čak i da li ću nastaviti karijeru, gde ću na kraju završiti... Odlučio sam se na kraju za Moskvu i mislim da nisam pogrešio. To je isto jedno lepo iskustvo i sigurno sada kada poredim, da sam iz Srbije otišao direktno u Englesku, možda i ne bi bilo sve ovako kao što je sada, možda mi je baš trebala ta jedna mala stepenica više da bih došao posle u veliki klub... Moram da priznam da sam se dobro snašao..." U Crvenoj zvezdi si proveo značajan deo karijere, rano si došao, ostao do 2003. godine. Kakva su ti sećanja na dane na Marakani?

"Proveo sam period od 15. do 22. godine u Crevnoj zvezdi, znači sedam godina... Iskreno, otkako sam se rodio, navijao sam za Zvezdu, ne samo ja već svi u mojoj porodici, bio mi je san, moram da priznam jedini koji sam imao u životu da igram za Crvenu zvezdu i da dam gol u derbiju, uvek to napomenem kada pričam o tome. Jednostavno, posle svega toga dolaze neke ambicije i želja da napravim nešto više, da se usavršim svakim danom kao igrač, da ne žalim ni za čim kada na kraju završim fudbalsku karijeru. da ne kažem "mogao sam više"... To su mi sadašnje ambicije i želje, ali san je bio da igram za Zvezdu i to mi se ostvarilo..."
Spartak, Moskva, Rusija, kakva su ti sećanja na te dane? Čega se prvo setiš, ljudi, grada, hladnoće? Iz Rusije si došao u englesku, u grad u kojem je vreme uglavnom loše...

"Možda je baš zato Rusija ta stepenica više, bio sam u Moskvi navikao sam se, nije toliko loše vreme kao u Engleskoj, ima četiri ili pet meseci zime, ali leti ume da bude toplo... Postoje tri godišnja doba, dok u Engleskoj imaš jedno, možda dva, non stop kiša pada, oblačno je. Ali, navikao sam se, imam podršku porodice, dolaze mi i porodica i prijatelji, imam dosta obaveza sa sportske strane, puno utakmica, malo slobodnog vremena imam i trudim se da ga maksimalno iskoristim. Mančester je kao grad svake godine sve lepši i lepši, dosta se ulaže... mislim da nije isti kao pre deset godina."

Igrao si beogradski 'večiti derbi', pa u Moskvi sa CSKA, Lokomotivom, Dinamom, kako se sada osećaš kada igraju Junajted i Siti?

"Uvek gradski derbi ima nekakvu svoju draž, Mančester – Čelsi, ili protiv Arsenala, nije isto kao kada igrate gradski derbi, naboj je veći. Sigurno da po kvalitetu ta utakmica zaostaje za onima sa Čelsijem i Arsenalom ali je igrači i navijači doživljavaju na neki drugi način. To je tradicija koja postoji dugi niz godina i mi koji smo u klubu sada produžavamo tu tradiciju, zbog toga se trudimo da na toj utkamici damo više sebe i emocijama i naravno igrom."

Da li uopšte postoji razlika u pristupu u zavisnosti od toga ko je protivnik, ad li nekada kažete "Ovi nisu opasni, možemo laganije da igramo..."?
"U svaku utakmicu ulazimo maksimalno. Nije lako igrati u Mančesteru ili bilo kom većem klubu... Te 'manje' utakmice mogu da budu teže nego na primer kada igramo sa Arsenalom. Igrači tih, uslovno rečeno, manjih klubova, daju sebe možda i više nego što mogu, trude se da se pokažu sto bolje i da uzmu bod, bili bi zadovoljni, nekada je možda i teže odigrati takvu utakmicu nego neki derbi. Treba uvek naći motiv za sledeću utakmicu, posle poraza biti jak, posto znaš da sledeću moraš da pobediš da bi se 'vratili u kolosek' jer i jedna izgubljena utakmica može da ti uzme titulu."

Često te u ostrvskim medijima hvale, bivši igrači su zadovoljni kako si se uklopio i kako igraš. Koliko ti to znači?

"Prija svaka pohvala, pogotovo od igrača koji su imali neku zavidnu karijeru ali opet se trudim da se ne osvrćem na to. U karijeri sam imao dosta pohvala ali i dosta kritika... Ne mogu da kažem da sam ravnodušan ali opet se trudim da što manje razmišljam o tome."

Zanimljivo je da si dosta pohvala dobio od igrača koji su važili za 'čvrste momke', poslednje što sam video su reči Garija Palistera...

"Nisam obraćao pažnju na to ko me je hvalio, da li su to grublji, čvršći igrači. Engleska je poznata po takvom stilu igre, da se igra čvrsto, moram da priznam da nisam mogao da se prilagodim, ipak dolazim iz neke druge lige, ni kod nas ni u Rusiji se nije igralo tako čvrsto. Sudije nisu dozvoljavale takvu kontakt igru kakvu dozvoljavaju u Engleskoj, prva tri meseca mi je bilo stvarno teško.
Da bi se prilagodio bilo kom prvenstvu, bilo to englesko ili italijansko, moraš da se prilagodiš ti njima, neće oni tebi pa sam se trudio da naučim šta traže od igrača koji dolaze sa strane i jendostavno prihvatio kako oni igraju. Trudio sam se da na njihovu igru odgovorim grubljom igrom i to je jedini način da opstaneš.

Uglavnom, što se tiče pohvala, kao što sam uvek napominjao, trudio sam se da i pohvale i kritike ne prihvatam toliko lično, uvek će biti ljudi koji hvale i koji kritikuju ali ja se jednostavno trudim da budem na svom putu i da ostvarim cilj koji sam zacrtao.. Prija pohvala, nekad i kritika može da te iznervira, ali u svemu tome treba naći nešto dobro."

Kako su ostali igrači reagovali kada si se izborio za mesto u timu, kako inače oni koji su na klupi ili nisu u ekipi reaguju na one koji imaju prednost. Ima li zavisti, da li se vidi da im je krivo što je tako?

"Iskreno, atmosfera je dosta dobra, da li nekom smeta, ja ne primećujem. Svako bi voleo da igra, ali svakako se ne odražava na ekipu. Svi smo profesionalci, a treneri odlučuju ko će da igra tako da je između nas prijateljstvo i drugarstvo dosta dobro, pre svega profesionalno. Mi smo igrači i trudimo se da damo sebe maksimalno a treneri odlučuju. Sigurno da ne prija kada ne igraš, ali trudiš se da svojim igrama i na treninzima i kada dobiješ šansu na utakmicama pokažeš da si bolji od igrača koji igra trenutno."
Mančester junajted je prošle godine osvojio titulu i došao do završnice FA Kupa i Lige šampiona. Kakvi su planovi kada je LŠ u pitanju?

"Imamo velike ambicije, prošle godine smo imali mali problem u Ligi šampiona, imali smo dosta povređenih igrača, igrali smo na tri fronta, i ligu, i Kup i Premijer ligu, želeli smo da uzmemo sva tri trofeja... Koliko smo povreda imali, u tom trenutku nije nam bila dvoljno 'duga klupa', ove godine klub je kupio tri, četiri igrača, ove godine mislim da imamo ekipu koja može da igra na više frontova.

U ovoj sezoni možda je pravi prioritet Liga šampiona, pogotovo što smo prošle godine došli u polufinale i mislim da nismo imali snage da pružimo onakvu igru kao u sredini sezone. Milan je u tom trenutku bio dosta svežija ekipa od nas i zasluženo je otišao u finale i osvojio trofej."

I pored velikog broja stranaca engleski fudbal i dalje je prepoznatljiv, utakmice Premijer lige nisu iste kao one u Evropi, da li se ta razlika oseća, kako izgledaju pripreme za Ligu šampiona?

"Iskreno jeste, totalno je drugačije. Pomenuo sam sudije, oni dozvoljavaju oštriju igru, kontakt igru i to je možda problem zbog kojeg engleski klubovi ponekad imaju problema u Evropi. Treba se 'prebaciti' na taj evropski stil i sigurno da je drugacije.

U ovom trenutku četiri najbolja kluba koja pretenduju na titulu imaju dosta igrača koji su iz drugih zemalja, nisu Englezi. Možda i zbog toga u poslednjih nekoliko godina Englezi uvek završavaju, uvek su u završnici Ligu šampiona što opet govori da u tom smislu Englezi dosta daju i žele da naprave neki veći uspeh u Ligi šampiona."
Srbija ima dvadesetak igrača u Ligi šampiona, u ozbiljnim evropskim klubovima, koliko misliš da vaše igre utiču na sliku o srpskom fudbalu, koliko možete da 'otvorite vrata' ostalima?

"Sigurno da znači, svaki igrač, da li to bio ja u Engleskoj ili neki drugi igrač u Španiji, Itlaiji, Nemačkoj, sigurno da znači kada naši igrači igraju dobro u klubovima, jer ti isti klubovi više pažnje obraćaju na našu ligu... i traže nekog novog Vidića, Stankovića, Žigića... da ne izostavim nekoga, da se ne uvredi. Sigurno da igrači isto žele, da ako pružaš dobre partije žele nekog novog igrača iz te zemlje jer kada se dobro prilagodiš u klubu, imaju bolje mišljenje. Nije važno samo ono u dresu, nego i ono van terena, nekad je ponašanje jako bitno."

Ko je najopasniji protivnik sa kojim si se sretao na teernu, protiv koga ti je najteže da igraš?

"Teško je reći, pogotovo u ovom trenutku gde igram u jakoj ligi gde ima dosta kvalitetnih igrača, pitanje nije nimalo lako, jer svaka utakmica je teška na svoj način, dosta kvalitenih igrača ima... Ako moram, izdvojio bih možda Adebajora i Drogbu, koji su ostavili na mene jak utisak."

Nedavno si produžio ugovor sa Mančester junajtedom, da li ima smisla razmišljati o tome šta ćeš posle ovog ugovora?

"U ovom trenutku ne razmišljam šta će biti posle 2012. godine, to je dugačak period, nikada se ne zna šta nosi dan šta nosi noć.. Mi fudbaleri imamo dosta povreda, ne volim nikada toliko daleko da razmišljam...

Trenutno igram, trudim se da dam sebe maksimalno u svakom trenutku, šta će biti sutra ne znam. Kako će se odvijati stvari u sledećem periodu, da li ću igrati ili neću, kako će klub gledati na mene, da li me vidi tako daleko... imam ugovor do 2012, trudiću se da ostanem do kraja, e sad, šta će biti u međuvremenu videćemo."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

52 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: