"Nadalova doktorka" za B92 o tome šta je stvarno istina

Poput eksplozije je, pre nekoliko nedelja, odjeknula informacija da srpska doktorka leči Rafaela Nadala.

Izvor: Nikola Ðukiæ

Sreda, 01.03.2017.

13:30

Foto: Klinika "MADU"

Dr sc. med. Dušanka Mandić je primarijus medicine rada, osnivač specijalističke klinike "MADU", autor nove tehnologije u medicini i dobitnik brojnih domaćih i stranih priznanja.

Pojedini mediji preneli su da je izlečila Rafaela Nadala koji je tokom čitave karijere imao velikih problema sa kolenima, ali su oni rezultat retke povrede stopala iz perioda kada je počeo da trenira tenis. Jedna kost u stopalu nije dovoljno očvrsnula u detinjstvu i deformisala se, zbog čega je pronađeno prihvatljivo, ali ne i idealno rešenje.

Patike su "štelovane" da skidaju pritisak sa bolne kosti, ali je takav sistem izazivao povrede na drugim delovima tela, što je na kraju rezultiralo tendinitisom u oba kolena, odnosno upalama tetiva.

Doktorka Mandić je u više navrata demantovala ove navode, a sada ih je potpuno razjasnila. Ona je u intervjuu za B92 govorila i o brojnim sportistima koji kod nje dolaze na tretmane i terapije, među kojima je i Novak Đoković, ali i o njihovom izuzetno napornom ritmu treninga, delovanju terapije MADU trakama, svojim patentima...

"Videla sam snimke Nadalove povrede, ali ga nisam lečila, već sam bila u kontaktu sa njegovim lekarom. U Hanoveru je organizovan kongres posvećen bolestima kostiju, zglobova i mišića, kao i novim implantatima kosti. Nadalov lekar i ja smo držali predavanja u istoj sekciji i razmenili iskustva. Dogovorili smo se kako i šta treba da se radi, jer mi je rekao da je, u to vreme, na svake dve nedelje ubrizgavao injekcije španskom teniseru kako bi ga održao u funkcionalnom stanju. Otkrio mi je da su njegova kolena veoma stradala. Tada smo stručno porazgovarali, ja sam mu obrazložila MADU metodu lečenja i njene prednosti, i to je bilo sve", počela je priču dr Dušanka Mandić za B92.

"Ritam života strašno škodi Novakovom organizmu"

Foto: B92/ÐN
Najbolji srpski teniser možda je i najpoznatiji posetilac klinike "MADU" – Novak Đoković već godinama koristi magnetne trake za kvalitetniji oporavak posle sportskih napora, a koje je izumela dr Mandić. Pre šest godina bila je gost u njegovoj loži na Rolan Garosu.

"Bila sam na Rolan Garosu i to je izuzetno lepo iskustvo. Najviše sarađujem sa Miljanom Amanovićem, fizikalno-medicinskim kontrolorom svih Novakovih napora, tretmana, saniranja povreda i očuvanja kondicije... Miljan je kontakt osoba i mi se dogovaramo. Nekada čak i obezbeđenje dođe da preuzme novu magnetnu traku, posto Đoković nema mnogo vremena. Poslednji put je kod mene bio 2012, a pre toga je češće dolazio".

Ona je istakla da je život jednog od najboljih sportista svih vremena izuzetno naporan i da zbog toga posebnu pažnju treba posvetiti čuvanju celog organizma.

"On previše i prečesto putuje. Taj ritam podrazumeva interkontinentalne letove, nagle i česte promene klime, ritma dan-noć... To neverovatno mnogo remeti organizam, odnosno funkciju pinealne žlezde, koja je u mozgu".

Ipak, za Đokovića je imala samo reči hvale, što je pored neprestanih profesionalnih obaveza pronašao načine da pomogne društvu, deci i zemlji iz koje potiče.

"Novak je karakterno divan čovek, gledajući ga celovito kao ličnost, čak i van sporta. Izuzetno je stabilan i veliki humanista. Beskrajno sam mu zahvalna što je mlade orijentisao ka sportu i pozitivnim stremljenjima. Sa muzičarem Karlosom Santanom želeo je da napravi emisije samo sa pozitivnim vestima. Ja sam pristalica pozitivnih vesti, dosta je da vam, kada se probudite, prvo saopštavaju o saobraćajnim nesrećama. To psihološki nije dobro. Ovakve vesti bi učinile da imamo stremljenje ka nekim pozitivnim stvarima i Novak je to želeo da ostvari, kao što je prethodno već učinio mnogo za sve mlade ljude. Na tome sam mu večno zahvalna".
Foto: B92/ÐN
Osim Đokovića, pacijenti doktorke Mandić su i drugi sportisti. Između ostalih, Novica Veličković, Nenad Zimonjić, Nenad Krstić takođe koriste MADU trake. Pa, čemu one uopšte služe?

"Kod mene dolazi mnogo sportista jer su njihovi programi treninga veoma naporni. Oni imaju velike ambicije i napori su učestali. Ne postoji racionalan režim odmora i sportisti su praktično premoreni. Kako magnetoterapija može da pomogne? To je biofizička snaga, energija koja nam nedostaje na zemljinoj kugli. Mi dodajemo isti takav magnetizam, samo pojačan, da bi se procesi u organizmu odvijali optimalno. Ovakav tretman dovodi do bolje oksigenacije – šire se arterijski krvni sudovi, bolje se doprema kiseonik sa hemoglobinom, koji je inače paramagnetik (ima četiri atoma gvožđa), pa hrli u magnetsko polje. Kada hemoglobin preda kiseonik tkivu i pokupi ugljen dioksid, on nesmetano odlazi, pošto je hemoglobin sa ugljendioksidom dijamagnetik – na njega magnetsko polje nema uticaja. Tako se dobija mnogo bolje disanje tkiva i manja zamorljivost. Terapija deluje na adenozin-trifosfat, 'gorivo' mišića, koji je kao ugalj za mišiće i podloga za naš lokomotorni sistem. Što se tiče oboljenja, na ovaj način može da se regeneriše hrskavica, tako što se prvo 'navodnjava'. Svaka jedinica hrskavice može da poveća zapreminu 1.000 puta – kao kada orosite uvelu biljku. Već tada se oseća boljitak, a kasnije, u toku šest meseci, ona polako buja i raste. Od zdravih, zrelih ćelija rađa se nova hrskavica. Takođe, može da se rodi i nova kost. Najnovija je neuroneogeneza, odnosno stvaranje pupoljaka perifernih nerava, a već smo ranije dokazali pupoljke krvnih sudova".
Foto: Klinika "MADU"
Iako su mnogi od njih velike zvezde, saradnja nikada nije bila problem – sami sportisti žele da nauče više o potencijalnim povredama. Prema njenim rečima, ispravno razmišljanje je da je lekar samo pomoć pri ozdravljenju, a da prevencija, uključujući i slanu sobu – regeneracija negativnih (-) jona, igra veliku ulogu.

"Sportisti su divni i sjajno sarađuju. Volim da radim sa svakim pacijentom – objasnim im patofiziološke mehanizme, koliko god je moguće, kako bi razumeli šta im radim, zašto im radim, šta očekujem, zašto to očekujem... Zajedno idemo kroz taj proces, ja im obično kažem: 'Vi ste glavni u ozdravljenju, a ja sam tu da poguram da ono bude što efikasnije. Sportisti dolaze i preventivno u slanu sobu jer se time vrši uravnoteženje pozitivnih i negativnih jona. U gradskoj sredini ima više pozitivnih, a optimalno je da u nezagađenoj sredini ima više negativnih jona. Tako je na planinama, u šumama ili kraj vodopada i vodoskoka. Zbog toga se u gradovima postavljaju vodoskoci, da bi se malo uravnotežila jonizacija. Slana soba kao haloterapija je konstatovana davnih godina, još za vreme Drugog svetskog rata. Bila je veoma korisna u Evropi i u Poljskoj su u to vreme ljude bezbedonosno spuštali u rudnike soli. Oboleli od astme i bronhitisa su ozdravljivali. Tako je krenulo sa terapijom, potom su spuštana čitava odeljenja bolesne školske dece. Kasnije je napravljen halogenerator koji melje toplu so na veoma sitno (pola mikrona) i raspršuje je. Čestice lebde, ne mogu da se zalepe nigde već ostaju u disajnim putevima, stvarajući veoma dobre preventivne uslove za sportiste, odnosno čuvajući disajne organe. Mehanizam je dobar za čoveka i da ne bude uzbuđen, već relaksiran. U slanoj sobi se rade terapije bojom i zvukom, odnosno muzikom".

"Srpski sportisti su kao lučki radnici"

Foto: Klinika "MADU"
Više puta tokom razgovora, doktorka Dušanka je isticala kako je današnji sport prenaporan i da bi ga sistemski trebalo prilagoditi. Istraživanjem je došla do rezultata da sportisti trpe napore poput lučkih radnika koji se bave najtežim fizičkim poslovima, zbog čega se nije ograničila samo na medicinu rada (proučava organizam u naporu), već i na ostale sfere koje bi mogle da pomognu lečenju.

"Postoji specijalno obrazovanje za sportiste na DIF-u, nekadašnjem Državnom institutu za fiskulturu, a sada i medicinska specijalnost – sportska medicina. Tamo se ljudi bave svim uzrastima i analiziraju kada dete sme da krene da se bavi sportom, a kada ne. Mi, kao medicina rada, posmatramo ekstremni napor sportista, što je naš fokus i u slučajevima teškog fizičkog rada. Praktično, naši sportisti su kao lučki radnici sa velikom energetskom potrošnjom. Opterećenje mišića i povrede kod sportista nisu svuda isti. Različiti sportovi zahtevaju različite procene prilikom sagledavanja oštećenja i tegoba. Ono što MADU magnetoterapija preventivno može da uradi, i to ne samo sportistima već svim ljudima, jeste da poboljša metabolizam, otkloni toksične materije, poboljša imunitet, popravi viskoznost krvi, oksigenaciju... Sve to je dobro, bilo da se čovek nalazi u naporu ili mirovanju. Kod sportista je to mnogo značajnije. Ono što je za njih od presudne važnosti je relaksacija i odmor. To možemo dodatno da im obezbedimo, bez obzira na to da li i šta organizam trpi od napora. Svaki fizički napor predstavlja atak na organizam, pošto su to ekstremni napori i učestali, intenzivni treninzi. Pojedine grupe mišića se mnogo naprežu. Medicina koju ja radim može se koristiti preventivno i kurativno, a sve što zahteva sportsku trijažu radi sportska medicina. Oni koji su završili fakultet fizičke kulture znaju kako da pristupe kom organizmu i šta da pošalju lekarima ako se pojavi opasnost". A kakva je procedura kada se dogodi povreda i kako se ona sanira?

"Proces je izuzetno dug. Kada se desi povreda, oporavak je obavezan, a on je u magnetskom polju 30-50% brži. Ako se desi ponovna, recidivantna trauma, odnosno stalna trauma istog dela tela, potrebno je duplo više vremena za oporavak. Izbegavamo recidivantnu traumu ako je ikako moguće. Naravno, izbegavamo svaku traumu, ali ako se desi povreda, mora se sanirati kako treba i polako i postepeno uključivati sportistu u program treninga. Neki povređeni sportisti mogu na trening posle dva-tri dana, ali im onda savetujem da nose MADU trake, kako bi im se očuvao odnos dipola koji su se 'izgužvali', a koje smo ispravili terapijom", zaključila je za B92 dr Dušanka Mandić.

Patenti, priznanja, nominacija za Nobelovu nagradu

Foto: Klinika "MADU"
Dušanka Mandić je rođena 1944. godine u Beogradu, diplomirala je na Medicinskom fakultetu i početkom osamdesetih godina prošlog veka postala najmlađi primarijus u Srbiji. Završila je Školu za tradicionalnu medicinu i akupunkturu pri Evropskom centru za mir i razvoj Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija (prva tri stepena), da bi 1995. godine na Kineskoj akademiji za tradicionalnu medicinu u Pekingu izučila napredne tehnike u akupunkturi.

"Tada sam prvi put videla da akupunkturnim iglama vezanim za elektrostimulatore mogu da se spale maligna oboljenja na tiroidnoj žlezdi, što se ja nikada nisam usudila da primenim".

Februar 1992. bio je prekretnica u njenom životu – počela je da radi sa ranjenicima iz ratova i slučajevi 17-godišnjeg Dragana i dve godine starijeg Slavka su bili početak nove ere u medicini. Kreirala je magnetnu klopku za gelere i za ovo otkriće je od Svetske organizacije za intelektualnu svojinu Ujedinjenih nacija (WIPO UN), proglašena za Ženu svetskog pronalazača za 1996. godinu.

Iz Klopke za gelere proistekla je MADU magnetna traka, njen drugi patent, za lečenje oboljenja koštano-zglobnog sistema, krvnih sudova, a sada i perifernih nerava.
Foto: Klinika "MADU"
Dve godine kasnije Međunarodni biografski centar u Kembridžu je 1998. izabrao je za međunarodnu ličnost godine za pomoć čovečanstvu, a Američki biografski institut proglasio za ženu godine, posle čega je usledila i zlatna medalja za najbolju biografiju Srbije 2012. godine. Rad u oblasti magnetoterapije doneo joj je više od 70 nagrada i priznanja, od kojih su najvažnija bila van granica naše zemlje.

Nacionalni institut za integrativnu medicinu u Seulu ju je 2008. predložio za Nobelovu nagradu, Evropska asocijacija inovatora (AEI) 2013. imenovala za Evropskog pronalazača godine, da bi joj dve godine kasnije Srpska akademija izumitelja i naučnika (SAIN) dodelila priznanje za životno delo.

Osim stručnog usavršavanja, na rad doktorke Mandić uticale su medicinska znanja različitih kultura, religija, ljudi i organizacija sa kojima je sarađivala. Početkom ovog veka snimljen je dokumentarni film o Dušanki Mandić pod nazivom "Čudotvorni magneti".

"Ja ne štedim svoje znanje o patentima i medicinskim sredstvima, uzimali su mi i kradom, a i ja sam davala, jer je najbitnije da se ljudima pomaže. Posle međunarodnog pretraživanja, kada je patent ocenjen kao novost i pronalazački korak napred, a podrazumevao je i Transport lekova u magnetskom polju, podaci su objavljeni u Godišnjaku WIPO UN 1998. godine. Već aprila 2000. godine dolazimo do podatka da je Kalifornijski univerzitet (SAD) praktično primenio ovu ideju koju nisam mogla da realizujem u našoj zemlji zbog ograničenih mogućnosti". Nikola Đukić (@NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

45 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: