Dimitrije Banjac za B92: Ništa lepršavo, ništa tika-taka...

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Nedelja, 01.01.2017.

10:00

Dimitrije Banjac za B92: Ništa lepršavo, ništa tika-taka...
YTSS

To nimalo nije lak posao, kritičara je i previše, vreme u kome živimo dosta je teško, ali ništa od toga ne predstavlja problem Dimitriju Banjcu da nas svojom maestralnom glumom natera da se zacenimo od smeha. Bilo kao glavni arhivator Đorđe Čvarkov u 'Državnom poslu', fiktivni ministar Marinko Magla ili prekaljeni fudbalski znalac i analitičar Milan Močibob.

Po struci je inženjer tehnologije, zarobljen u duhu sportskog novinara, veliki Vojvođanin, navijač Voše, ali i jednog posebnog kluba iz južnog Londona.

Razgovarali smo i o tome šta radi u slobodno vreme, kakav stil fudbala voli i poštuje, zašto smatra da je 2016. godina bila tužna i važna, a pored poruke za sve čitaoce portala B92.net, imao je i jednu ličnu želju koja se odnosi na fudbalsku reprezentaciju Srbije.
YTSS
Za početak, recite mi da li cenjeni kolega Lazo Bakmaz stvarno ima 'onakav' glas ili ga, što bi se novinarskim žargonom reklo, 'šteluje' za široke narodne mase?

"Pa, malo i šteluje, ali ima... To je do standarda. Tako se kupuje", započeo je Dimitrije Banjac priču za B92.

Kada se ne bavite onime što radite na televiziji, kako provodite vreme kada niste Čvarkov, Magla ili Močibob?

"Iskreno da ti kažem, u prethodnom periodu i nismo imali slobodnog vremena. Govorim mi jer sam uglavnom sa njima u kolima, oblilazeći stalno neka mesta.... Radili smo stvarno puno – ovu polusezonu smo se baš naradili kao majmuni, i za Ivana Ivanovića, i Državni posao, a tu je i Pravi fudbal... Čitav niz projekata, uključujući i jedan za grad Novi Sad – u okviru kampanje za sprečavanje nasilja protiv dece. Pravo da ti kažem, iako smo imali niz projekata i raznoraznih za*ebancija, nismo imali previše slobodnog vremena, ali, je l', nađe se uvek".
YTSS
Spomenuli ste Pravi fudbal, kako je uopšte došlo do toga da se taj projekat pokrene? Da li je to usko povezano sa vašom sada već bivšom profesijom, sportskog novinara?

"Tako je, ja sam radio u sportskoj redakciji Radio televizije Vojvodina, u ono vreme davno još, sa divnim timom ljudi. Tu su bili Jergić Miodrag, Krajnović Đorđe, koji je sada već otišao u penziju, takođe Peka Antonijević, da ne zaboravim nekoga, Siniša Otašević... Divni ljudi. Bili smo baš dobar tim, sjajno smo radili, a ja sam konkretno bio zadužen za niže lige, odnosno – za vojvođanske klubove koji se takmiče u Prvoj ligi Srbije. A, i volim inače fudbal pa smo to tako počeli, krenuo sam da istražujem sve to s jednim mojim prijatjem i shvatio sam da je to čitav jedan drugi svet. Nema baš veze s ovom prvom ligom, pogotovo što ideš 'niže', tipa četvrti, peti rang takmičenja – Okružne i Opštinske fudbalske lige, koje ne potpadaju pod jurisdikciju Fudbalskog saveza Srbije, već pod lokalne fudbalske saveze. To je ludilo, na primer Okružni fudbalski savez Sombora, potpuno ludilo.

To su takvi sastavi, recimo – Doroslovo gde su Mađari, pa Ratkovo gde su Bosanci, pa onda Odžaci gde su Ličani, pa Karavukovo gde su original Leskovčani, Srbijanci, pa Riđica gde su Dalmatinci... Jedan, onako, kompleks potpuni. Stvarno posebno ludilo i nepresušan izvor inspiracije. To ti je liga na koju se ne obraća pažnja, a postoje lepi stadioni s kojih može da se radi. Tako je nekako i došla ta ideja, pa smo seli zajedno sa rediteljem i potom počeli ubrzo i da radimo Pravi fudbal. Primarna ideja bila je još ambicioznija jer smo želeli da radimo čak i sličice igrača, ali ne možeš da ispratiš samo jednu ligu, pošto moraš da radiš miks najzanimljivijih derbija iz, recimo, tri lige.

S druge strane, nema uslova za snimanje na pola stadionima, moramo da imamo tribinu da bismo digli kamere jer mi to radimo sa pet kamera, dronovima... Hteli smo i svakog igrača posebno da slikamo, kao za panini sličice, da sve to prati dobra grafika. Ali, kažem ti, malo je i zbog uslova, a i delom zbog organizacije, to teško sve izvesti. Možda, jedino kada bismo samo to radili, kada bismo se posvetili samo tome, onda mi možda i moglo
", detaljno objašnjava popularni Čvarkov.
Getty Images
Osim spomenute Prve lige, da li pratite ovu našu 'specifičnu' Superligu, pošto ste veliki navijač Vojvodine. Kako ste ispratili polusezonu za nama i kako komentarišete sve ono što se dešava na Karađorđu?

"Na utakmice idem uglavnom sa sinom, ali kada Vojvodina igra sa Bačkom ili Borcem iz Čačka, kada nema gužve. Da bi klinac mogao lepo da vidi i isprati šta se događa, a inače ne pratim. Znam da je Crvena zvezda prva, Partizan drugi, a Vojvodina treća, ali nemam neke prevelike emocije ka toj ligi. Što se tiče pomoći, ono što se kaže 'suport your local community', za Vojvodinu – mi smo uvek tu, ali stvarno nemam neki poseban odnos. Znam da su otvorili neki fan šop, što je po meni dobra ideja, dok vidim i da je rukovodstvo smenjeno, ali, pravo da ti kažem, niti znam šta se tu konkretno dešava, niti imam udela u tome".

Pošto ne gaji posebne afinitete prema domaćem, 'superligaškom' fudbalu, Banjac je svoju pravu ljubav pronašao, logično, na Ostrvu, u južnom delu Londona. Prema poslednjim istraživanjima, jedini je registrovani navijač Vimbldona u Srbiji.

"Jesam registrovani navijač Vimbldona, ali ne znam da li sam jedini. Moj kontakt s njima traje zaista dugo, još iz vremena kada nije bilo interneta, počeli smo da se dopisujemo još devetedestih putem pisama. Čini mi se da to sve traje od 1993. godine, kada je Vimbldon, kao jedan od osnivača, igrao Premijer ligu. Vimbldon je tim iz južnog Londona, poznat pod nadimkom 'Luda družina'. Ekipa koja je krajem osamdesetih, ali i nešto ranije, napravila izuzetan podvig prešavši put od Konferencije (peta liga) do osvajanja FA Kupa protiv Liverpula. 'Redsi' su tada bili kao sada Barselona. ".
Getty Images
"Ali, ja sve te podatke i činjenice nisam imao pre spomenute 1993, kada su kod nas počele da dolaze engleske sportske novine. Vimbldon igra jedan specifičan fudbal, fudbal dugih lopti, znači – potpuno prevaziđen. Ipak, i dan danas gaji se takav stil igre koji ja cenim pošto je on izuzetno matematički precizan, proračunat... Oni znaju svoje limite jer nisu to neki igrači, ali kada ti do složiš i postaviš tako kroz akcije, neka i prođe. Isto to krasilo je i Grke, kada su 2004. godine postali prvaci Evrope. Grci, generalno, imaju zanimljive rezultate na svetskim i evropskim prvenstvima, upravo od trenutka kada su shvatili, ono što mi ne možemo da shvatimo, da su limitirani i da ne mogu da igraju igru 'velikih'. Iako smo limitirani, 'ajde onda da matematički izgradimo akciju koja će rezultirati, ako ništa, šansom. Neka ih bude tri, pa će jedna valjda ući, a odbraniti se možemo".

'Luda družina' imala je nekoliko sjajnih generacija, naravno ističe se ona koja je stigla do najstarijeg trofeja na svetu, a gospodin Banjac ističe nekoliko igrača iz slavnih dana svog voljenog kluba.

"Zadnja linija su bili Kembel, Teri, Blekvud i sadašnji trener A.F.C. Vimbldona Nil Aldri. Na sredini terena, alfa i omega bio je Markus Gejl, reprezentativac Jamajke, odnosno Robi Erl, Gejl je bio i kapiten Jamajke 1998. godine na Mundijalu. A, u špicu su bili Stefan Ekoku i Din Holsfort... Ali, opet, to nije ona generacija koja je uzela Kup, U obe ekipe bio je posebni ludak Vini Džons, iako nije bio kapiten kada je pobeđen Liverpul, to je bio Denis Vajs – jedna beskompromisna 'stoka' koja ne staje, kasnije i trener Milvola s kojim je takođe igrao finale Kupa protiv Mančester Junajteda. Čak je uspeo da ih uvede i u Kup UEFA, kada su igrali tu jednu utakmicu sa Ferencvarošem...

Sve u svemu, bila je to jedna zanimljiva postavka ljudi, koji se i dan danas provlače po drugoj i trećoj ligi. U svakom klubu ima neko, neko ko je igrao ili na neki način bio povezan s Vimbldonom. Sada baš pratim tu treću ligu, i mogu ti reći da je i Milvol jedan isto dosta čudesan klub. Gledam, pola lige je igralo u Milvolu, pola Boltona, koji je sada prvi, bivši su igrači 'Lavova'"
.
Getty Images
Nažalost svih koji prate sport, orginalni Vimbldon, koji je osnovan 1889. godine, ugašen je 2004, što su iskoristili ljudi okupljeni oko Milton Kej Donsa i pokušali da otkupe kompletnu istoriju i trofeje kluba. Međutim, zaljubljenici u 'Ludu družinu' 30. maja 2002. godine pokreću AFC Vimbldon i ubrzo na sudu vraćaju sve ono što je klub gradio duže od jednog veka.

"Cela ta priča, nazovimo je pričom o kupovini franšize, počela je kada je otišao Sven Haman i došao novi predsednik Vimbldona, Erik Samuelson. Ali, sve to ključalo je dosta duže, cela ta varijanta o vraćanju klubu onoga što je njegovo. Klub nije imao svoj stadion jer je bilo zabranjeno da se igra na Plaf lejnu, ali s razlogom. Ti kad pogledaš sa Lejna neki snimak, to izgleda kao snimak iz nekog koncentracionog logora, baš je katastrofa bio teren. Onda su prešli na Selhurst park i praktično od tog momenta kreće priča gde bi oni mogli da odu. Po sredi je bio problem s parama. Selili su ih na razne lokacije, na razna mesta, da bi na kraju došao Pit Vinkelman (predsednik Milton Kej Donsa) i kupio franšizu od Fudbalske asocijacije Engleske.

Može se reći da je upravo FA za*ebao stvar pošto to nije smelo da se dogodi. To prosto nije taj klub, što je na kraju i dokazano sudski, pa su nam na kraju vratili sve... Oni su, bre, sve uzeli – celu istoriju, trofeje... Opet, s druge strane, pošto ni mi nismo taj klub, mi smo sve to dobijeno na sudu vratili lokalnoj zajednici Merton, odakle i jeste Vimbldon. Južni London, a Kingston roud je okolina. Nedavno su nas pobedili 1:0, samo nekoliko dana pošto su promenili trenera i doveli jednog 'ludaka', Škota koji je bio trener u nekoliko škotskih klubova. Donsi su prošle godine ispali iz druge lige, imaju strašan tim i uopšte ne shvatam kako su oni ispod nas. Realno je bilo da nas pobede, iako sam ja očekivao da nas dobiju sa većom razlikom.

Mi smo, pri tom, došli iz četvrte lige, kao poslednjeplasirani smo ušli u plej-of, dok su oni jedva ispali iz lige. Imaju četiri, pet veoma dobrih igrača, ipak je to ozbiljna liga. Sa Čarltonom kao najboljom ekipom, Džoš Mekgenis u špicu, reprezentativci Severne Irske, pola reprezentacije Velsa. Mi guramo nekako, nosimo se sa svim tim, šta ćemo – sada smo opet izgubili 3:0, ali smo kolo pre toga dobili Port Vejla 4:0, najvećeg rivala Stouka. Ima zanimljivih rezultata i likova u toj trećoj ligi, starih igrača koji se i dalje vucaraju. Sve u svemu nije loša liga, posle ide poluprofesionalna liga, a onda amaterski rang
", smatra Banjac.
Getty Images
Prošlogodišnja ekipa, neka nova 'Luda družina', podsetila je umnogome na onu koja je engleskom fudbalu dala deo onog njegovog šmeka, koji je nekako posebno izražen baš u ovim zimskim, prazničnim danima – Četiri skakaonice, ruska salata i engleski fudbal. Najpre su u polufinalu baraža slavili minimalnim rezultatom protiv Akrington Stenlija, pogotkom Toma Bere u trećem minutu sudijske nadoknade, da bi ih u revanšu spasao ljubimac Adebajo Akinfenva, pre nego što je Li Tejlor u produžetku pogodio za finale.

Da sve bude kako treba, u meču za prolaz protiv Plimuta na Vembliju, pobrinuo se ponovo neponovljivi Akinfenfa i slavlje je moglo da počne.


"Pa, kad su bile baš dobre utakmice, je*iga, ne vredi – stvarno su bile dobre utakmice. Čeka se da uđe Akinfenva, da uđe 'Debeli' i onda da napravi haos. Uhvati ih dvoje, troje na sebe i da je proturi petom. Nema sad tu neke logike jer od četiri protura petom, dva bila gol u finalu. A, u polufinalu? Kad je nestalo struje, vrhunska utakmica – ludilo. Ta utakmica je klasičan primer cele ideje 'Against modern football' (Protiv modernog fudbala). Što se Akinfenve tiče, mislim da je to poslednji rang u kom on može da igra. Ali, i te kako je dobar u Ligi 2. Ne znam da li si gledao (smeh), kada je u prošlog kolu gostovao sa Vikombom u Plimutu, šta su mu vikali domaći? 'Svinjo debela, koliko pita si pojeo?'. I, onda se on naljutio, dao i namestio gol, pa je na kraju umesto 3:1 bilo 3:3. Prvo ga je dao u 59. minutu, da bi onda asistirao Vestonu za bod u 89. minutu. Može se reći i da ih je svinja dobrano 'otresla'. A ludilo kad ga u finalu napadaju trojica kod korner zastavice dok on čuva loptu? Pa, gde će oni... Pa, ne mogu, pa gde će, pa ne može... Pa, tako je Kodžo igrao, iz Inđije, ma to je, prosto, klasa", jasan je gospodin Močibob.

Glavni arhivator se potom osvrnuo na godinu za nama, na njene dobre i loše strane, uz tvrdnju da je jedna od najznačajnijih u bliskoj fudbalskoj prošlosti.

"Umrlo je toliko ljudi ove godine... Veliki broj poznatih, pevača, glumaca... Evo, princeza Lea (Keri Fišer) je pre nekoliko dana umrla... Čitava plejada. S druge strane, govoreći o fudbalu, Mislim da je ova godina što je za nama veoma značajna za evropski fudbal, možda i najznačajnija u poslednjih deset, petnaest godina. Pre svega jer je Lester osvojio titulu u najjačoj ligi sveta, klub koji je potpunu divlji. Ni najluđe prognoze nisu davale nikakve šanse da 'Lisice' dođu do trofeja, što je opet pokazalo da nije baš tako. Imali ste Island na Evropskom prvenstvu, koji je stigao do četvrtine finala. Zanimljivo, upravo sa 'long ball' varijantom, koju ja podržavam. Ništa lepršavo, ništa tika-taka, samo tvrda igra (smeh)".
Getty Imaes
Kaže da ne prati ništa sem ostrvskog fudbala, uključujući i naš domaći, ali da reprezentaciju Srbije pomno prati i ima jednu želju za Novu godinu.

"Mene su kupile i oduševile dve vrhunske, ako ne vrhunske onda barem sjajne utakmice. Najpre protiv Austrije, a onda ova u Velsu. Odličan rezultat smo ostvarili u Velsu. Zadovoljan sam, do sada, kako sve to izgleda od kada je došao Slavoljub Muslin. Čini mi se da ljudi ne shvataju koliko je važan bod protiv Velsa. Pogotovo kada se u vidu ima šta je fudbal za njih tamo. Koliko su oni privrženi, posvećeni tome... Mesec dana pred utakmicu, to je 'pumpanje' atmosfere, slikanja, snimanja. Ali, ne navijaju oni za Bejla, ili samo jednog igrača, oni 'svi' igraju zajedno. Uspeli smo da im damo gol, ispostaviće se za bod, na njihov način. Ja, još, ovog našeg Mitrovića volim, pošto smatram da 'devetka' mora malo da bude 'na svoju ruku'.

za kraj, gospodin Dimitrije Banjac poželeo je svim čitaocima portala B92.net srećnu Novu godinu, istakavši da im 'želi dobre rezultate'

"Želim im da ostanu živi i zdravi, da zabeleže puno dobrih rezultata i da ostanu uz svoje televizore, odnosno da nastave da prate engleski fudbal. Bolje im je da gledaju to nego bilo šta drugo... I, da, da se plasiramo više na to neko prvenstvo. Bio bi red", zaključio je Dimitrije Banjac priču za B92.

Nemanja Đorđević (@ElGrandeDiego)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

75 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: