Dušan Borković za B92: Da sam niži, ne bih znao da vozim

Svojom pojavom i visinom od 208 centimetara podseća na košarkaša ili odbojkaša, ali kada sedne u svoj automobil, niko to primećuje, već samo njegovu brzinu i sjajan stil vožnje. Takođe, sam priznaje da nije dvometraš, ne bi znao da vozi. Dušan Borković je posle Srbije i Evrope, zaludeo i svet, a iako nije imao sreće na pojedinim trenucima tokom prošle sezone, to nije omelo mnoge da shvate da mu je mesto među svetskom elitom. U novogodišnjem intervjuu za B92, Borković je pričao o svojoj visini, debitantskoj sezoni u Svetskom šampionatu turing automobila i planovima u 2015. godini...

Izvor: Jelena Trajkoviæ

Nedelja, 04.01.2015.

09:00

Default images
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa

Borković je automobilizmom počeo da se bavi sa devet godina i tada nije znao da će toliko izrasti. Ali, i da je znao, kaže da se ne bi opredelio za neki sport sa loptom, zato što u njima za njega nema nikakvog adrenalina.

Bezopasni sportovi nisu za mene, adrenalin i sav prestiž mogu da osetim samo kroz automobilizam. Automobilizam je nešto što voli svako, jer imamo urošenu tu želju da vozimo brzo, samo što mi, vozači, to radimo profesionalno. Bogati sportisti pokazuju da bi voleli da budu kao automobilisti, žele da voze brzo, a to se vidi po automobilima koje kupuju – Ferarijima, Lamborginijima...“.

Prvi problemi zbog visine došli su u kartingu, zato što nije znao kako da smesti noge na tako malom prostoru. Međutim, i sada, sa 30 godina, voli da okrene koji krug.

U kartingu je sve bilo odlično dok nisam napunio 15 godina, tada sam već bio poprilično visok. Stalno sam bio u modricama jer nisam imao mesta za noge. Mogu i sada da vozim karting, ali ne na profesionalnom nivou, ne bih mogao da izdržim trke“.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Kada se prebacio na automobile, gotovo uvek mu je bilo udobno, čak i kada je vozio ’mali’ Sitroen C2, ali je sve u pravom podešavanju u kokpitu.

Svi mi vozimo otprilike na istom mestu, zbog balansa automobila, jedino se nekima pomeraju pedale i volan skroz napred, dok meni to stoji mnogo dalje. Da sam niži, ne bih znao da vozim trke jer sam se sada u potpunosti navikao, najnormalnije mi je da sednem i da mi noge stoje ukrivo“.

Ipak, prošle sezone su usledili problemi, zbog pravila Svetske automobilske federacije, koje su na snazi isključivo zbog bezbednosti vozača.

FIA je veoma rigorozna. Svetski šampionat turing automobila je na istom nivou kao Formula 1, jer je to najviši nivo takmičenja, sve je na vrhunskom nivou. Postali su posebno rigorozni posle pogibije jednog danskog vozača na trci 24 časa Le Mana 2013. godine, jer je kod njega bio problem sa sedenjem i rolbarom. Morali smo da pomerimo sedište šest centimetara od rolbara, a meni je to bilo taman toliko da mi kada skrećem volan udara u koleno. Sedeo sam previše visoko, pa sam pri kočenju udarao glavom u plafon automobila. I to je bilo previše opasno, pa je FIA napravila ustupak samo meni jer je tako za mene bilo opasnije, pa su mi dozvolili da se pomerim nazad i da spustim malo sedište. Neki su se bunili da ću tako imati bolji balans, ali svejedno sam glavom više od onih koji imaju više sedište. To mi je bio glavni problem, ali je to rešeno. Na prvoj trci sezone u Maroku sam vozio tako i udarao sam glavom o plafon, a bio sam najbrži. Možda bih mogao da probam da vozim tako stalno, da mi bude nekomforno“.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Za vozače se zna da nisu mnogo visoki, poznato je da u Formuli 1 najviši imaju oko 185 centimetara. Slična situacija je bila i u Svetskom šampionatu turing automobila do Borkovićevog debija, a on nam je prepričao neke od reakcija kolega kada se upoznavao sa njima.

Mislim da je od svih najsmešniju reakciju kad me je video imao Sebastijan Leb. Meni je bila želja, ma koliko to smešno zvučalo, da mu skrenem pažnju da postojim, jer je on tolika zvezda i stalno u nekom svom svetu. Čak ni mi vozači ne možemo da dođemo do njega. Ali, imali smo koktel u Maroku. Verovatno je on pre toga video da ja postojim, ali nije interesovalo, svi mi smo autsajderi kad je on tu najpoznatiji. Međutim, ja sam mu prišao, ništa ga nisam pitao, uhvatio sam ga za vrat, on je bio zaprepašćen, nije znao šta se dešava i gledao je ko sam ja. Posle toga Đani Morbideli mi stalno skače u naručje, kao da mi je beba. Svi me i sada gledaju malo čudno, ali su me prihvatili u potpunosti. Sa svima imam dobar odnos i saradnju“.

Posebno zadovoljstvo, međutim, donosi činjenica da se sprijateljio sa Lebom, kojeg je oduvek smatrao za idola.

Sa Lebom sam tokom godine ostvario sasvim dobar odnos, ume da bude zanimljiv iako je zvezda i drži do sebe, a i Francuz je. Stvarno je uspeo u životu i dovoljan je sam sebi. Poštuje me, pružio mi je ruku posle podijuma u Suzuki i to mi je jedan od većih uspeha. Možda je i to veći uspeh, nego što sam bio na podijumu. Jer, šta može dete koje je odraslo u Srbiji i koje više od deset godina gleda tog Leba i smatra ga za najboljeg na svetu. Svi znaju da je za mene on najbolji, smatram da je on najkompletniji vozač u istoriji. Da sedne u formulu, biće brz, u reliju je neprikosnoven, a ovde na stazi je u prvoj sezoni pokazao šta može. Titule, zarade i sponzori govore o njemu, on mi je idol i pokazatelj da je Svetski šampionat turing automobila validan šampionat, jer Leb ne ide bilo gde i to mi je od velike važnosti, što vozim sa njim“.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Visina mu je donela i posebnu atraktivnost, pošto na trkama svi žele da se slikaju sa njim, najviše van Evrope.

Svima je to što imam 208 centimetara neverovatno, u Argentini sam bio prava atrakcija, oni su me predstavili kao najvišeg vozača sveta, navijači su me opsedali sve vreme. Stotine ljudi je stajalo u redu da me vidi tamo, isto kao i u Kini i Japanu. Na svim stazama su me svi predstavljali, komentatori su isto stalno to pominjali“.

Na svom debiju u elitnom društvu, u Marakešu, Borković je oduševio sve šestim mestom i sam priznaje da je tada shvatio da tu pripada.

Prvo sam sebe iznenadio u Maroku i mislim da je to bilo jer sam bio opušten, nisam osećao nikakav pritisak. Razmišljao sam da sam sada tu, među najboljih 20 na svetu i to je samo po sebi veliki uspeh. Želeo sam samo da ne budem poslednji i uvideo sam brzo da se to neće desiti. Kad sam video da sam u prvih pet u kvalifikacijama mislio sam da to nije stvarno, ali sam odlično odvozao trku, protiv Tijaga Monteira, koji ima iskustvo u Formuli 1, a ja verujem da sam na istom vozačkom nivou kao on. Mislim da sam pokazao da mi je tu mesto, čim mogu da obilazim vozače kao što su Mihelic, Morbideli, Monteiro, Loeb... Mislim da je to uspeh“.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Posle Maroka, usledio je niz lošijih rezultata, pošto je po rečima srpskog automobiliste pritisak učinio svoje, pa su i greške počele da mu se dešavaju.

Posle Maroka, kako je sezona odmicala, i posle duela sa Lebom u Francuskoj, počela su da rastu očekivanja, kao i medijski pritisak i to je počelo da utiče na mene. Počeo sam da grešim, kao i tim, u kvalifikacijama sam davao previše od sebe. Tada imaš jedan krug, a moraš da znaš sve i napraviš krug kako treba, a ja sam preterivao. Pokušavao sam da uradim više nego što automobil može, što mogu ja ili tim i nije sve funkcionisalo kako treba“.

Sve se promenilo u Japanu, kada je Srbiji drugim mestom doneo prvi podijum u okviru nekog šampionata pod okriljem Svetske automobiliske federacije.

Bio je kraj sezone, želeo sam rezultat i znao sam da to mogu da učinim samo ako se budem smirio. I ušao sam bez problema u prvih deset. U prvoj trci sam video da imam dobar ritam, da mogu da ga držim i samo je bilo pitanje da napravim dobra podešavanja u drugoj trci i zadržim se odmah iza Tarkvinija, kojem je to bila domaća staza za Hondu. Uspeo sam da pobegnem Mihelicu, Koronelu, Mileru i svima ostalima koji su bili iza mene“.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Borković se posebno osvrnuo na podijum na „Suzuki“, koju mnogi smatraju najboljom stazom na svetu.

Suzuka je veliki plus za moju karijeru. Svi koji prate moju karijeru znaju da sam takav rezultat morao da imam četiri-pet puta ove godine. Ali, ne bi podijum imao takvu težinu da sam do njega došao u Salcburgu, na primer. Niko ništa ne može da kaže, podijum nije slučajnost kada do njega dođete na stazi kao što je Suzuka. U svim svetskim šampionatima se to zna. U Formuli 1, na Suzuki, niko ne može da dođe do podijuma ako to ne zaslužuje. To je staza potpuno drugačija od svih ostalih, ima ekstremno spore krivine i ekstremno brze, predstavlja kombinaciju svega. Moraš da držiš ritam ako si brz, možeš da napraviš grešku u svakoj krivini, moraš da budeš dobar u celom krugu i retko koja staza je takva. To mi daje vetar u leđa u budućnost, kada znam da na takvoj stazi mogu da budem brz“.

Tokom svoje debitantske sezone u Svetskom šampionatu turing automobila, Borković je mnogo naučio, ali i shvatio na čemu još mora da radi. Akcenat će u narednom periodu staviti na psihu, a u tome mu je mnogo pomogao razgovor sa najboljim teniserom sveta Novakom Đokovićem u Šangaju.
Foto: PR tim Dušana Borkoviæa
Moram pre svega da radim na psihi. Pitao sam baš Novaka u Šangaju kako to da poboljšam, jer znam da je on 2010. imao probleme, a da se odjednom preporodio i ojačao psihički. Dao mi je dosta dobrih saveta i mislim da mi je to u velikoj meri i pomoglo na Suzuki. Sada ću da iskoristim celu zimu da radim na tome i ako se budem stabilizovao psihički, da umem da trpim veliki pritisak i da budem svestan da sam među 20 najboljih, pa i kada sam 15 da znam da nisam loš vozač, da nisam tu bezveze, već da sam se pokazao, onda ću moći da pravim bolje rezultate“.

Borković je ove godine ponovo voziti u Svetskom šampionatu turing automobila, a planove će objaviti sredinom januara. Poslednjih nedelja dobio je nove sponzore, koji su mu omogućili da ostane u eliti, gde kaže da mu je mesto.

Sigurno ostajem u Svetskom šampionatu turing automobila, sve će biti poznato vrlo brzo, a potom ću početi sa pravim pripremama. Ne kukam, svestan sam da je Srbija u teškoj situaciji i da se bavim skupim sportom. Iza svakog vozača u mom šampionatu svoji njihova zemlja, tako je i sa mnom, i ja se od srca zahvaljujem svojim sponzorima. 20 godina se bavim automobilizmom, poslednje četiri vozim van Srbije, u Evropi i svetu, već sam izgradio neko ime u tom svetu i verujem da mogu još mnogo toga da pokažem u okršajima sa najboljima na svetu“, rekao je Dušan Borković u intervjuu za B92.

Jelena Trajković (@zvezdica)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: