Nikolina Moldovan za B92: Vratićemo slavu kajaku

Iza nje je najbolja sezona karijere, koja je krunisana priznanjem za najbolju sportistkinju u izboru Olimpijskog komiteta Srbije, čime je ostvarila jedan od svojih snova. Zajedno sa sestrom Oliverom, Nikolina Moldovan je bila bronzana na Evropskom prvenstvu u Brandenburgu i srebrna na Svetskom prvenstvu u Moskvi, gde je osvojila i bronzu u kajaku jednosedu. Upravo o tim uspesima, tome kako je zavolela kajak i koliko se situacija u tom sportu promenila poslednjih godina Nikolina je govorila u novogodišnjem intervjuu za B92...

Izvor: Jelena Trajkoviæ

Utorak, 30.12.2014.

08:00

Default images

Svake godine, Nikolina je sa sestrom i trenerom sedela u publici u Domu Narodne Skupštine na dodeli priznanja OKS i sanjala da se nađe na bini. Ove godine dočekala je svojih pet minuta, a tome se potajno nadala još od leta i sjajnih rezultata na Svetskog prvenstva.

To mi je bio san i kada su došli rezultati, od avgusta, računala sam da ću dobiti to priznanje. Pratila sam sve druge sportistkinje od tada, znala sam da imam najbolje rezultate, ali ne i kako se sve boduje. Svake godine, sve treninge želim da pretočim u medalje, a na kraju godine u neko priznanje, da vidim zahvalnost svoje zemlje. Baš sam bila srećna kada sam saznala, mislila sam da me je euforija prošla, od avgusta sam se nekako spremala za to, ali kada sam došla u Skupštinu i videla da sam ja zvezda i da treba da prođem tim hodnikom, bukvalno sam se tresla od uzbuđenja. Videla sam da ništa nije prošlo, da tek sve dolazi, sa mnom je bila porodica i dragi prijatelji, i kada sam bila na bini i kada sam ih pogledala, bila sam presrećna“.

Ali, vratimo se na početak. Nikolina je kajak upoznala 2001. godine, kada je shvatila da tim sportom može da se bavi tako blizu svoje kuće, u Borči.

Na deset minuta od naše kuće je kanal i kajakaški klub, odlučila sam da probam i bilo mi je mnogo zanimljivo da plovim po vodi, gledam obalu, da mogu da odem daleko i gledam gde sam. Mic po mic, stvarno sam se zaljubila u kajak. Naravno, mnogo zasluga za to je imalo i društvo, svi smo bili iz kraja, čak i naši prvi treneri, svi smo zajedno išli na treninge. Posle četiri meseca priključila se i Olivera, pa sam počela da ozbiljnije shvatam treninge“.
Foto: Kajakaški savez Srbije
To što ima sestru uz sebe samo joj olakšava bavljenje kajakom. Njih dve čine sjajan tandem, a Nikolini to uliva samopouzdanje i kada se nađe sama u čamcu.

Kroz sve ove godine, sada već 14 godina, mnogo mi je ulilo sigurnost to što smo nas dve u istom čamcu, lakše nam je da obavimo svu komunikaciju, imamo čistu računicu koliko je koja uradila na treningu, kad i kako, znamo kakav je dan vodila, a i lakše se organizujemo sa treninzima. Da sam sa nekom drugaricom u dvosedu, sigurno ne bi taj rezultat toliko značio, kao sa rođenom sestrom, jer je naš uspeh zajednički. Mnogo nam je značilo što smo zajedno zbog svih rezultata i mislim da imamo za nijansu više snage baš zbog toga što smo sestre“.

Međutim, na pitanje da li joj je lakše kada je sama u čamcu ili sa Oliverom, Nikolina odgovara:

Lakše mi je kad sam sama, znam da je sve na meni. Uvek kada sam sa njom ili sa više ljudi u čamcu, moram o više stvari da vodim računa. Kada se ide na stazu, ja više volim da odem ranije jer uvek imam neki strah od gužve u saobraćaju, a Olivera ne voli da bude na stazi jer joj to podiže tremu. Uvek moramo da se uskladimo, a kada sam sama stavim slušalice i ne razmišljam mnogo“.

Sestre Moldovan su se praktično iz mulja probile u svetski vrh. Poznati su njihovi treninzi u kanalu u Borči, ali su, srećom, imale trenera koji je uvek pronalazio rešenje da odrade sve što treba na vodi.
Foto: Olimpijski komitet Srbije
Mi smo imale, nažalost, tu nesreću da je kanal u Borči potpuno postao zapušten. Ali, imali smo sreću što smo uspele da upoznamo trenera Dragana Plavšića, koji je uvek uz nas, od samog početka. Mi smo njegov proizvod, on nas je naučio da veslamo, i sve vreme je od tada uz nas. On nas je gurao i bodrio, prevozio, nije bilo dana da mi ne veslamo, bez obzira na uslove u Borči, on bi nam sve uprostio, spakovao čamce i otišli bismo na drugo mesto, samo da odradimo trening. I ta njegova upornost nas je dovela do ovde, iz tog mulja da se proguramo i napravimo ovakve rezultate“.

Uprkos sjajnim rezultatima srpskih kajakaša, koji su sa Svetskog prvenstva ove godine doneli pet medalja, od toga četiri u olimpijskim disciplinama, oni i dalje nemaju stazu.

Uslovi u našoj zemlji što se tiče kajaka se ništa nisu promenili, kajak je najtrofejniji sport ove godine, a mi i dalje nemamo stazu, što je katastrofa. Adu delimo sa plivačima i veslačima, a tamo možemo da budemo do 15. juna, dok ne počne kupačka sezona. Kada nam najviše treba, mi ne možemo da koristimo Adu“.

Ipak, nešto se i jeste promenilo posle sjajnih rezultata, a to je odnos države prema kajakašima.

Shvatili su da imamo veliku perspektivu, da možemo mnogo da napredujemo, da nam samo treba voda i što više treninga u dobrim uslovima. Oni su taj problem rešili tako što su nam obezbedili materijalna sredstva da što više budemo na pripremama u zemljama u kojima postoje fenomenalni uslove i to je pokazalo sjajne rezultate“.

Sestre Moldovan samo su deo sjajne kajakaške reprezentacije koja je poslednjih godina počela da se probija do svetskog vrha, ali se najbolji rezultati tek očekuju.
Foto: Kajakaški savez Srbije
Mi smo išli korak po korak poslednjih godina i celoj reprezentaciji je cilj bio da proguramo kajak zajedno u prvu grupu sportova, da se vrati stara slava našem sportu, od pre sedam-osam godina, kada je imao svetske i evropske medalje. Došla je nova generacija momaka i devojaka, nama je prosek godina 23, svi smo jako mladi, imamo veliku želju za uspehom, ambicije sau nam velike, i sve ono što se desilo ove godine je rezultat toga. Najveći cilj nam je olimpijska medalja, ove godine smo imali svetske i evropske, i zlatne, i srebrne i bronzane. Sada je red na olimpijsku, nismo je imali decenijama“.

Za Nikolinu i Oliveru sezona nije počela kako su očekivale. Sve se poklopilo sa poplavama koje su pogodile Srbiju, što ih je mnogo pogodilo i usledilo je razočaranje na Svetskom kupu u Segedinu, gde se nisu plasirale u finale. Upravo to im je bila opomena, koja je i dovela do toga da uslede mnogo bolji rezultati.

Olivera i ja smo bile na Adi i nikada neću zaboraviti to jutro kada smo se probudile i čule tu katastrofu, to nas je uzdrmalo i potreslo i početak sezone je bio katastrofalan. Prvi put nam se desilo da u Svetskom kupu u Segedinu ne prođemo u finale, a uzimale smo prošle godine srebra i zlata na tim takmičenjima. To je za nas bio šok, i jedan ogroman šamar da se probudimo i budemo svesne da moramo da se borimo i da ne upropastimo celu zimu i period tokom kojeg smo se pripremale. Sa psihologom smo radile na tome i sa trenerom napravile plan da se isključimo potpuno, da ne gledamo televiziju i ignorišemo sva sredstva informisanja, da više ne saznajemo tužne vesti i posle mesec dana smo na Evropskom prvenstvu osvojile prvu seniorsku medalju, bronzanu i onda smo se vratile u život. Posle je samo mesec dana bilo do Svetskog prvenstva i tada je usledio pravi bum, trener je morao da tempira u formu, da na Evropskom prvenstvu ona bude solidna. U Moskvi smo onda uspele smo da dođemo u pravu formu i zasijamo“.
Foto: Kajakaški savez Srbije
Ova godina je bez sumnje bila najbolja u Nikolininoj karijeri, a naredna bi mogla da bude najteža, zato što će juriti kvote za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru 2016.

Čeka nas mnogo takmičenja, ali nećemo ići na sva zbog nedostatka vremena. Jer, nema svrhe da idemo sa takmičenja na takmičenje i da ništa ne uradimo, bolje da odemo na jedno, ali da ono bude vredno. Pored tri Svetska kupa, očekuje nas Evropsko prvenstvo, prvi put će to biti prvo takmičenje u godini, a onda dolaze Evropske igre i posle toga Svetsko prvenstvo, koje će biti prioritet zbog normi za Olimpijske igre. Po plasmanu za jednosed moram da u A finalu budem među prvih osam, a u dvosedu u prvih šest. Na prošlim Igrama smo imali 12, sada nam je cilj da imamo više i da popunimo sve discipline, da bi nam što veće šanse bile za medalju u Riju“.

Baš u Riju mnogo se očekuje od sestara Moldovan, a one su toga svesne i veruju da za dve godine mogu da se okite olimpijskom medaljom.

Rio će biti udaran i za mene i za Oliveru, i po godinama i po zrelosti. Već imamo puno iskustva, mnogo jakih trka. Rio bi trebalo da bude veličanstven, da ne bude nikakvih kikseva i problema“.

Nikolina ima 24 godine, a kajakom planira da se bavi barem do Olimpijskih igara u Tokiju 2020. godine. Posle bi želela da ostane u sportu, ali u nešto drugačijoj ulozi.

Najviše bih volela da ostanem u sportu, ali sa neke ekonomske strane, da budem menadžer ili u nekoj organizaciji, kao što je Olimpijski komitet. Da pomognem sportistima i organizaciji, da im pojednostavim sve što im je potrebno za dobre rezultate. Mislim da to mnogo znači“, rekla je Nikolina Moldovan u razgovoru za B92.

Jelena Trajković (@zvezdica)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: