Ćapin za B92: Volim strane jezike, Sale mi je bio uzor

Došao je u Radnički posle tri poraza i preporodio je Kragujevčane – sa Aleksandrom Ćapinom na čelu Šumadinci su sada ozbiljan kandidat za fajnal-for. Plejmejker Radničkog prvi je strelac ABA lige posle 22 kola sa prosečno 17.1 poenom, najbolji je asistent takmičenja sa 5.5 uspešnih dodavanja po meču, a prvi je i na listi najkorisnijih igrača sa prosečnim indeksom uspešnosti 20.4.

Izvor: Saša Ozmo

Petak, 01.03.2013.

00:37

Default images

Po mišljenju mnogih, Ćapin igra najbolju košarku u svojoj karijeri, ali on kaže da je za vreme svog dugog profesionalnog staža već pružao slične partije i da je sve pitanje odnosa u ekipi.

„Ne bih se baš saglasio sa tom konstatacijom, imao sam jako dobrih sezona i ranije. Ja sam tip igrača kojem treba više minuta na parketu kako bih razigrao i druge i sebe. Trener Miroslav Nikolić to je prepoznao i to je ono što odgovara koncepciji našeg tima i zato daje rezultate. Moje dobre igre su posledica tima i načina na koji me vodi trener Nikolić, sve se poklopilo. Ali i u prošlosti sam zaista imao vrhunske sezone – možda je sada to malo odskočilo jer sam statistički u samom vrhu. Npr. i u Rusiji sam bio lider tima, bio sam prvi u ligi i po poenima i asistencijama“.

Došao je iznenada u Kragujevac, a sada je prva želja navijača Radničkog Ćapinov ostanak u klubu.

„Trenutno stvarno ne razmišljam o tim stvarima – kada dođe vreme, kada dođe leto, onda ćemo da razgovaramo o toj temi“.

Po košarkaškim kuloarima govorilo se da je Ćapin bio blizu dolaska u Crvenu zvezdu. On nam je potvrdio da je kontakata bilo, ali za neki srpski klub u seniorskoj konkurenciji nije zaigrao sve do dolaska u Radnički.

„Sećam se, bilo je tada razgovora. Ako se ne varam, to je bilo 2005, znači pre sedam-osam godina. Mene je želeo trener Aleksandar Trifunović, ali on nije ostao u Zvezdi, tako da su prestali razgovori sa klubom. Bio sam u opciji kod njega, sa njime sam i pričao, postojala je mogućnost da pređem u Zvezdu, ali nije se desilo“.
foto: kkradnicki.rs
U Radničkom svi odreda ponavljaju da je cilj plasman u Evrokup, ali ni Evroliga sada nije toliko daleko. Kragujevčani imaju skor 14-8 i dele treće mesto sa ekipom Budućnosti. Dakle, može li Radnički do plasmana u Evroligu?

„Mislim da možemo do Evrolige, ali ceo klub i mi igrači fokusirani smo da ostvarimo primarni cilj, a to je plasman u Evrokup. Naravno da ne bežimo ni od mogućnosti da igramo fajnal-for i da se plasiramo u Evroligu. Mislim da ne zaostajemo ni za jednom ekipom po kvalitetu, ali ima timova koji su jednakog kvaliteta kao mi i koji takođe žele najviši plasman. To ujednačenost jeste i ono što daje draž ovoj ligi“.

Ćapin šestog oktobra puni 31 godinu, a Evropu je proputovao uzduž i popreko – počeo je igrajući za Krku, potom je prešao u Bon, a pre Radničkog u njegovoj biografiji ostaće zabeleženo da je još igrao za Gravelin, Panelinios, Ređo Kalabriju, Vareze, Panionios, Azovmaš, Lokomotivu Rostov, Lokomotivu Kubanj, Žalgiris, Olimpiju i Turk Telekom. Golemo iskustvo, košarkaško i životno, nema šta.

„Igrao sam u mnogo gradova, sad da ih ne nabrajam. Svaka sezona, svaka zemlja i svaka liga nosi nešto posebno i donosi novo iskustvo. Svi mi se iz sezone u sezonu dokazujemo sebi i drugima, dokazujemo koliko vredimo kao igrači. Mene je svaka nova sezona oplemenila i dala mi novu crtu i bolji pečat kako bih postao zreliji i bio u stanju da vučem ekipu napred. Gde god da sam bio, trudio sam se da naučim nešto novo, nakupio sam se dosta iskustva i verujem da ću biti još bolji u godinama koje dolaze“.
foto: kkradnicki.rs
Koliko je samo ljubitelja košarke u Srbiji ove sezone prokomentarisalo nešto u stilu „uh, što bi nam valjao Ćapin u reprezentaciji“. Međutim, on se još odavno opredelio za Sloveniju, za koju je igrao na evropskim šampionatima 2005. i 2007. godine. A evo kako je do toga došlo:

„Otišao sam rano. Ja sam Partizanovo dete, ali sa 17 godina, kada je ostala još jedna juniorska sezone, otvorio mi se put da odem u Sloveniju. I Partizan mi je tu izašao u susret i dao mi mogućnost da odem u Krku i tamo se dokažem. Ubrzo sam dobio slovenački pasoš i mogućnost da zaigram za njihovu reprezentaciju. To sam i učinio, prvo za mladu, a zatim i za seniorsku reprezentaciju, odradio sam ciklus od četiri-pet godina dok je selektor bio Aleš Pipan. Ne žalim ni za čim, Slovenija mi je mnogo dala, ostao sam joj veran i to je jedina reprezentacija za koju ću igrati do kraja karijere“.

Svako ko iskreno voli košarku imao je i svoje idole – nekoga čiji je poster držao na zidu i čije poteze je 'skidao'. Za Ćapina nema dileme ko je u vrhu njegove liste.

„Jedan od uzora mi je Saša Đorđević, on je naša ikona i igrač na mojoj poziciji koji je toliko mnogo dao klupskoj i reprezentativnoj košarci. On mi je svakako broj jedan, ali imali smo idole i ’preko bare’ – Džona Stoktona i Stiva Neša. Njih smo svi voleli da kopiramo i da kupimo trikove od njih“.
foto: kkradnicki.rs
Aleksandar slobodno vreme najčešće provodi u igri sa sinom, a kao svoju strast van terena navodi strane jezike.

„Volim da učim strane jezike, znam engleski, italijanski, ruski i slovenački, a naučio sam i osnove turskog. Budem li se vratio u Tursku, čak i ako se ne vratim, radiću na njemu. Taj jezik me je zaintrigirao, uhvatio sam gramatiku, ali on mi je najslabijih od svih. Jako je težak jezik, to mi je nedovršen posao, a voleo bih i još neki jezik da naučim. Imao sam sreće da igram u mnogo zemalja, a u nekima sam se zadržao dovoljno dugo i uspeo da naučim i jezik. Jezik se brzo nauči, ali se brzo i zaboravi. Pokušavam da održavam to znanje, a u tome mi pomažu prijatelji koje sam stekao u sredinama u kojima sam igrao. To usavršavanje jezika jeste nešto u čemu uživam. Slobodno vreme ipak najviše volim da provodim igrajući se sa sinom, to mi je veliko zadovoljstvo i velika ljubav“.

Neki sportisti su zaluđenici za sport, neki su koncentrisani isključivo na svoje karijere. A Ćapin?

„Naravno, kada god je prilika i kada se termini poklope, Đokovića ispratim u tenisu, a fudbal sam ranije pratio i znao mnogo više, moram da priznam. Takođe, otkad sam u Kragujevcu, malo više pratim vaterpolo jer Radnički ima fantastičan tim“.

Kao što je i naveo, Ćapin je Partizanovo dete i u mlađim kategorijama trenirao je i igrao utakmice u Osnovnoj školi „20. oktobar“ u novobeogradskom bloku 70. I danas se sa radošću seća tih dana – kako i ne bi, kada je tu započeto i jedno veliko prijateljstvo.

„Da, sećam se, trenirao sam u '20. oktobru', tu sam počeo da se družim sa Radetom (Radovanom Markovićem, košarkašem Vojvodine), vremenom smo podigli naš odnos na viši nivo i sada smo kumovi. Bio je jedan teren ispred njegove zgrade, to je jedno od igrališta koje nam je obeležilo detinjstvo. Rade je odličan igrač, bio je sjajan i u ’jedan na jedan’, a taj teren JUL bio je njegova ’domaćica’ – ko ga tu pobedi, zaslužio je medalju“, zaključio je Ćapin uz osmeh.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: