Miroslav Nikolić: Radnički je Real, želimo trofeje i Evropu

Ubedljivom pobedom nad Partizanom protekle nedelje, kragujevački Radnički je potvrdio da će biti glavni konkurent “crno-belima” u borbi za trofeje. Radnički se nalazi na tri pobede od mesta koje vodi na F4 ABA lige, ali sa utakmicom manje od rivala. Pobedom nad aktuelnim šampionom tim Miroslava Nikolića je pokazao da je ozbiljan kandidat, pre svega za trofeje u domaćim takmičenjima. Trener Kragujevčana veruje da njegov tim može do trofeja ove sezone.

Izvor: kkradnicki.rs

Četvrtak, 19.01.2012.

13:16

Miroslav Nikolić: Radnički je Real, želimo trofeje i Evropu

Kada se u jesen 2009. godine, Miroslav Muta Nikolić vratio u rodni Kragujevac rekao je:

"Želeo bih da igramo što modernije – čvrsto u odbrani i raznovrsno u napadu. Još nisam u potpunosti zadovoljan i biće dosta teško, ali cilj nam je da u toku godine stvorimo prepoznatljiv, evropski stil igre. Treba da imamo što više kontranapada i kolektivnom igrom da dođemo do rezultata. Ne volim kada iskaču pojedinci, jer više nema tako kvalitetnih košarkaša kao ranijih godina."

Posle dve i po odigrane sezone na Jadranu, da li “modelu iz 2009.” odgovara današnji Radnički?

"Da, mislim da smo uznapredovali ove tri godine do tog željenog modela. Uvek sam se trudio kao trener, vodeći bilo koju ekipu, da igramo prepoznatljivo i lepo za publiku, a da imamo rezultate. To je teško postići, potreban je višegodišnji rad sa istim sastavom. Nažalost, odigrali smo i neke utakmice sa oscijalicajama, ali bitno je da igramo sve bolje i bolje. Selektovao sam tim koji odgovara i Radničkom i meni. Želim da igramo još tvrđe u odbrani, smeta mi što nam izostaju potrebni skokovi, ali bez obzira šta sam ja zamišljao da sve možemo mi pobeđujemo. To se prati i pohvaljuje. Kako kod domaće publike, u gradu i zemlji, tako i van Srbije čujemo reči hvale o "jednom malom klubu iz Kragujevca" koji je bio u senci "velikih" beogradskih timova-institucija. Za mene je naš Radnički srpska institucija, imamo tradiciju dugu devet decenija, za mene je Radnički – Real Madrid. Možda ću da zazvučim preambiciozno, ali u svaku utakmicu ulazim sa željom da pobedimo i tako vaspitavam igrače. Dosta smo uradili za neke mlade igrače koji su otišli iz kluba i sami tvrde da nakon "Mutinog drila" mogu da igraju ozbiljnu košarku. To je tako zato što uvek dajem šansu mladim igračima. Cilj mi je da oni pokažu svoj talenat kako bi ga kasnije i iskoristili. Mnoge smo mlade košarkaše razigrali, da bi nam potom otišli, a mi nismo bili i prilici da ih zadržimo većim plaćanjem”.

Nezahvalno je porediti tri sastava koja ste imali ove tri godine, svaki je imao neki svoj šmek, ali da li je današnji Radnički najvećeg potencijala?

"Jeste, nesumnjivo. Doduše, prošle godine smo bili ozbiljniji u odbrani, bili smo čvršći sa Miletićem i Čakarevićem, pa i Milosavljevićem ranije, ali to se da unaprediti i ja sam zadovoljan. Danas imamo dvojicu mladih igrača jakog potencijala – Sinoveca i Birčevića. Promovisaćemo ih u prave igrače. Moraćemo dosta da radimo da bismo napravili ono što želimo, ali uveren sam da će sve biti u redu.

Od 19. novembra Nikolić zna samo za jedan iznuđen poraz, od Makabija. Nakon pobede nad Zvezdom u Beogradu, na gostujućim terenima pali su još Helios i Cibona, a u kragujevačkom "bastionu" poraženi su: Zagreb, Zlatorog, Krka i Partizan. Tu su četiri ekipe bolje plasirane u prošloj sezoni od Radničkog. Važite za jakog motivatora. Pojasnite nam kako je zaživela ta pobedonosna hemija koju ste stvorili, a kojom ste raspršili onu nevericu posle serije 1-6?

"Moram to malo šire da objasnim. Priznao sam greške, ako su to bile greške, jer sam se zapravo prilagođavao budžetu kojim smo raspolagali. Štedeći, opredelio sam se za neafirmisanog Amerikanca, na primer, ali posle koledža nije uspela njegova adaptacija na naše uslove. Zahvalili smo mu se na saradnji, baš kao i turskom internacionalcu. Uz to, Marković nam je došao sasvim nespreman, neposredno pred početak lige. Otuda smo počeli nekako grcajući. Nisu izostale ni povrede, bilo je dosta pehova, pa nikako nismo bili sređen tim, da su svi u kondiciji i da mogu da iznesu sve zahteve. Zato su nas u početku karakterisale prenaglašene oscilacije. Ali sve je to normalno i nije zabrinjavajuće, bićemo mi još bolji. Usuđujem se da kažem – ne bismo izgubili nijednu utakmicu da je trenutna ekipa bila od početka na pripremama. Dakle, da smo proveli zajedno ovaj period od avgusta, pa još da smo od starta imali budžet za nešto skuplje igrače. Ovo je sada ekipa koja može da iznenadi svakoga, da smo od prvih dana imali ostvarenu hemiju možda bi pao i Makabi. Po tom pitanju motivacije, meni je teže da postavim utakmicu protiv, na primer, Zlatoroga i ekipa našeg ranga, jer svi očekuju da mi obavezno dobijemo. Protiv Makabija, Partizana, Zvezde ili Cibone ja ne motivišem igrače previše, da ne bismo izgoreli u želji. Za te utakmice igrači se sami pokreću, a ja više kontrolišem taktički deo okršaja”.

Kako vidite trenutni poredak u gornjem delu tabele ABA lige? Da li je F4 već rezervisanih pozicija ili i to može da bude krajnji domet Kragujevčana?

"Za nas F4 nije realnost. Nisam zadovoljan što smo četiri utakmice izgubili kući, to nas remeti. Posledica je zaostatak za vodećima. Rekoh da je nerealno, ali takmičenje je to, svašta može da se desi. Mi smo se uzdigli od one početne ambicije iz 2009. - opstati na Jadranu. Podsećam, ja sam ostao u Radničkom da bismo podizali ambicije, nije mi ideja da tavorim i zadovoljavam se sredinom. Da budemo načisto, meni kao treneru više nije interesantno da cilj bude ostati u ligi, to smo prevazišli, ja želim više. Isto je tako i na našim tribinama, a ja dobro znam kakva je naša publika - žele ili borbu za opstanak ili za prvo mesto, ne vole nekakvo uljuljkavanje, a ne volim ni ja. Zato u ovoj sezoni ciljamo trofeje i Evropu, ništa manje. Sada je prilika da se promeni mišljenje o košarci u gradu, a ujedno da se shvati profesionalizam u punom smislu, a on podrazumeva izdvajanje dovoljno novca da se takmičimo u Evropi, bez toga to ne ide. A prilika se pruža ove godine, vratili smo se na zacrtan put s početka sezone. Daj Bože da uđemo u tih šest-sedam najboljih ekipa i da se tako dokopamo evropskih takmičenja u novoj sezoni. Tako bi klub stvorio lepu priliku gradu da iskoristi i takva dešavanja za promovisanje. Ali za igru višeg ranga neophodni su veći budžeti. Moj izazov je da mi rezultatima steknemo pravo na Evropu, makar ga ustupili nekome zbog nemanja para. Značajnije od toga, takmičarski posmatrano, jeste da napravimo dobar plasman u domaćoj ligi iz koje će, kako stvari stoje, svega tri tima otići na Jadran, a imamo najmanje četiri jaka konkurenta”. A kako ocenjujete učinak srpskih timova: Partizan - 11, Radnički - 8, Zvezda - 5, Hemofarm – 4 pobede?

"U teškoj smo poziciji, zagovaram da sva četiri naša kluba igraju i za nacionalne koeficijente, ali nije lako sačuvati četiri mesta za Srbiju. Sa druge strane, vidite šta su Slovenci uradili, imali su Olimpiju i Krku koje su donele bolji satus, a pogledajte koliko su danas potonuli na tabeli. Za šesto mesto, koje ABA ligašima obezbeđuje ulazak u neko od evropskih takmičenja, u proteklih deset godina bilo je potrebno minimalno 11, a maksimalno 19 pobeda. Preostalo je još 11 kola ove sezone, gotovo dva meseca nadmetanja. Predstoji nam pet mečeva u Kragujevcu, a dolaze: Hemofarm, Široki, Zvezda, Olimpija i Helios. A na šest utakmica biće nam domaćini: Budućnost, Cedevita, Zagreb, Zlatorog, Krka i Makabi”.

Postoji li klupska kalkulacija: koliko je još pobeda potrebno za ulazak u šest najboljih, mada to zavisi, naravno, i od utakmica suparnika?

"Znam da ima i takvog pristupa, ali ja tako ne radim. Mene ne interesuje s kim igramo za 15 dana, radim samo od utakmice do utakmice, tako sam naučen. Još kao neiskusan trener sam shvatio da sve što sam unapred planirao nije imalo dobar ishod. Prosto, ne želim da mi tako nešto odvlači koncentraciju sa svake prve sledeće utakmice. A kalkulacija ima na pretek. Šta ako se podrazumeva da dobijemo četiri vezane utakmice na domaćem terenu, a neko nas iznenadi? Mada, uz publiku kakvu imamo, svim rivalima biće teško sa nama. A kad bih znao da ćemo dobiti sve preostale utakmice kući, rekao bih da ćemo na kraju da budemo mnogo moćni na tabeli”.

Jeste li zadovoljni logistikom koja vas prati u radu, uspevate li da se bavite samo strukom?

"Iako mi je struka okvir, uključen sam i u druge stvari koje donose boljitak Radničkom. Okruženje u kojem sam, triling mojih asova: Grujin-Ivković-Kanački odlično radi svoj posao, zajedno vodimo klub kako treba. Svako ima svoju bitnu ulogu i svako zna svoj posao, zato i jesmo klub, a ne neki pokušaj da to budemo. Još nešto, ja mogu samo da skinem kapu našem gradonačelniku, koji je u mnogome doprineo da se košarka ne igra samo u Beogradu. Kragujevac danas jeste sportski centar. Sada možemo slobodno da kažemo da smo i grad košarke. Naravno, gajim puno poštovanje prema kolegama iz fudbala, odbojke, rukometa, da ne nabrajam sve, ali ne mešam se u druge sportove, a volim ovo što je moje i to teram. Imali smo sreću da nam se kao podrška pridruži i gospodin Dinkić, koji klubu obezbeđuje tu preko potrebnu finansijsku injekciju. Mislim da smo puno napravili u toj fuziji pozitivne energije i jedino tako možemo da opstanemo. Svuda u svetu postoji sprega uticajnih ljudi i vrhunskih profesionalaca u sportu, pa je tako i kod nas, samo je tu pitanje koliko je ko sportski i poslovno potentan. Nama neko zamera upliv jedne konkretne politike - tih Regiona, kao da politike nema u Partizanu ili Zvezdi, ne samo danas već svih ovih godina. Naša je posebnost što smo od jedne male priče došli do toga da možemo da se nadmećemo sa svakim, a to nema samo veze sa budžetima. Kada se skinemo u gaćice, da vidimo ko je bolji na terenu. Mi se ne damo u našoj skromnoj priči, makar spram nas bili timovi sa budžetima preko 6-7 miliona evra”.

Kup Radivoja Koraća

Stiče se utisak da su se okolnosti toliko izmenile da više nije pitanje da li će Radnički ili neki drugi izazivač da preuzme Kup, koliko da li će branilac umeti da sačuva trofej?

"U pravu ste, približili smo se po kvalitetu. Pokazali smo najvećim srpskim klubovima da možemo da igramo sa njima barabar, pa i da ih pobeđujemo. Kup je 'nokaut' takmičenje i tu je najvažnije da ne kiksnemo u uvodnim mečevima. Meni je najbitnije da uđemo u finale, to bi bio već veliki pomak. A u finalu se nikad ne zna. Ali videćemo i kakvi će se sastavi nadmetati, povrede su, recimo, nepredvidive, a bitno utiču, to mi najbolje znamo. Sadašnji beogradski sastavi biće pojačani do tada, ali uveren sam da ćemo mi biti uigraniji, pa ćemo da vidimo šta će da prevagne”.

Prošle godine bili ste spremni da preuzmete ulogu favorita na celom turniru. Ponavljate taj izazov za 2012. godinu?

"Kup se igra u Nišu, na neutralnom terenu. Naravno, sjatiće se tamo beogradski navijači, ali doći će i kragujevački, pa očekujem praznik srpske košarke, a tek će biti dogodine u našem "Jezeru". Ja ne priznajem favorite. Biće to ravnopravne borbe, jer takav je kup kao takmičenje. Videćemo sledeće srede (25. januar) kakav će žreb da bude. Mi smo sustigli te koji su važili za bolje. Evo primera od pre koji dan u Kragujevcu. Iako su objektivno sa većim iskustvom u jakim mečevima, znaju kako se dobija utakmica, a mi mlada ekipa, nikad zrelije nismo odigrali za dve i po sezone. Treba nametnuti Partizanu da gubi 19 poena razlike i da ne može da se vrati u meč, a Evroligaš je. E, zato smelo tvrdim - mesto nam je u Evropi. Zadatak nam je da u presudnim utakmicama, a nadamo se finalu kupa, poboljšamo odbranu. U tom slučaju, sa raznovrsnim napadima, Radnički će biti prvi na turniru. Ja znam kako, još igrači treba da odigraju tako”.

Košarkaška liga Srbije

Kao trener, uvek ste zagovarali jačanje našeg nacionalnog prvenstva. Deluje li vam da će i domaća liga, poput regionalne, biti jača nego prošle godine?

"Za sada tamo prednjače Vojvodina i Mega Vizura, mada je osam klubova u igri za Super ligu. Videćemo kakve će snage biti te ekipe, a imaju pravo na pojačanja, pa ako bi došlo i njima par Amerikanaca na mesec-dva to su rivali za svaki respekt. Možemo i da izgubimo od njih, jer to su suparnici sa jakim motivima za nadigravanje sa Radničkim koji je uznapredovao. To su sredine koje takođe napreduju kao i mi ovde, ne stagniraju, i to me jako raduje. Zato su meni simpatični ovi Regioni (prim. a: osmeh) - i ja hoću da se u košarci kao regionalni centri podignu Čačak, Kraljevo, Užice, Valjevo, Novi Sad, Zrenjanin, Niš, Leskovac. Jedan je Saša Đorđević ili Moka Slavnić, kao najsjajniji biseri srpske košarke ponikli u Beogradu. Većina imena koja su proslavila našu košarku došla su iz provincije. Iz takvih sredina dolazili su Divac, Bodiroga... i bili planetarni asovi, idoli naše dece, ali i širom sveta. Posle 21 godine bavljenja ovim trenerskim poslom tvrdim da je tu naš problem. Gde su ti gradovi danas? Odgovorni u Srbiji moraju da vode računa o tome. Ja to činim u našoj sredini, ali ne mogu sam u širim okvirima. Dirigovano treba ubrizgavati novac u takve srpske centre, pa neka stane koja god politika iza toga, višestruko će se vratiti naciji. Tada ćemo i mi da imamo jaku ligu, a nakon dobrih rezultata, uz veću prohodnost u FIBI, sve bi bilo drugačije u srpskoj klupskoj košarci”.

Ima li u Radničkom potrebe, pre svega, a onda i prostora za još neko pojačanje uoči domaće lige?

"Dovođenjem Bobija Marjanovića popunili smo prostor koji smo planirali. Neophodan nam je kako bismo, pre svega, MVP-a ABA lige Sajmona sačuvali za kraj Jadranske lige i domaća takmičenja. Bobi je moj igrač, dok smo bili u Hemofarmu, cenim ga i volim, a on je sam rešio da se baš nama pridruži. Željan je igre posle pauze, još nije spreman, ali zna se kako ćemo to da rešimo. Tu je i prekaljeni Vuksanović, pa nam više ne treba niko, samo da zdravlje posluži ove moje ratnike. Vratiće nam se i Birčević, tako da neko sasvim nov može samo da raspara ovu hemiju Radničkog o kojoj pričasmo na početku. Još ima puno prostora za napredak ove ekipe, koja nije pokazala maksimum svojiih velikih mogućnosti. Inače, kod nas ima mesta za još jednog igrača iz inostranstva, pošto je u ligi Srbije maksimum četiri stranca, a mi imamo Sajmona, Skota i Gadeforša. Bakić i Stiven imaju srpske pasoše”.

Kragujevčani

Do ove stabilne pozicije na tabeli klub je prolazio kroz dve oprečne faze, od gubitničke serije 1-6, do pobedonosnog zanosa i 7-1. Najveći broj Kragujevčana s verom je gledao u svoj klub, ali uvek ima i "nevernih Toma". Koji duh Kragujevčana preovlađuje?

"Uveren sam da u Kragujevcu ima više pozitivnih ljudi. I kad nam nije išlo ljudi su me zasipali aplauzom. Ljudi su svesni šta ja lično radim sa ovim klubom i realno su sagledavali sve nedaće koje smo imali. Volim Kragujevac kao rodni grad, ali naročito me veže za ovaj grad ta pripadnost koju ljudi ispoljavaju. Meni je sasvim nebitno da li ljudi kada izađu iz hale "Jezero" navijaju za ove ili one, a ne za Radnički, ako su u hali bodrili svoj grad, svoj tim. U Vršcu nisam imao tu situaciju sa Hemofarmom. Događalo se da većina navija za tim iz drugog grada, najčešće Beograda. Ovde smo, to najodaniji ne zaboravljaju, doveli pet ekipa koje su igrale Kup šampiona, ne bi ih bilo u Kragujevcu da nije ovog Radničkog. Kuloarske priče me ne zanimaju, a znam da se ispredaju, jedino me zanima dobronamerna priča i ljudi koji su pozitivno nastrojeni prema klubu. Nemam razloga da uvijam: ima nekih bivših igrača koji samo kude, a ne vide sebe ovde, iako su im vrata širom otvorena i to još od one 2009. godine kada sam ih pozvao. Nije ovo moj klub, ovo je naš klub. Kad je bilo najteže mnogih nije bilo tu, a sada izgleda opija ukus pobede, ali to nije ni najmanje remetilački fakor. Mi znamo cilj i nepokolebljivo idemo ka njemu. A u nekim budućim godinama sasvim je normalno da odem u neki bogatiji klub, da zaradim nešto za sebe u inostranstvu, a Radnički da preuzmu ljudi koji će jednako napred da vode klub”.

Na klupskom sajtu pratimo anketu u kojoj se posetioci izjašnjavaju o dometu Radničkog u ABA ligi. Ukupno 1.853 glasa, ovako je raspoređeno po procentima: "zlatna sredina" - 22%; u šest najboljih 50%; finalni turnir - F4 19%; finale -9%.

"Ja bih glasao za ovo – devet odsto. Najviše bih voleo da uđemo u finale ABA lige protiv Makabija i da iz Tel Aviva donesemo trofej. I tome da pridodamo oba domaća pehara. Pitanje je šta je realno. Anketa donosi racionalno mišljenje, nogama smo na zemlji i publika i mi. Borićemo se da ispoštujemo tih 50 odsto glasača i dovedemo Evropu u Kragujevac. Ovom prilikom ih pozdravljam, kao i sve ostale posetioce našeg klupskog sajta, a čujem da ih do ovog trenutka ima gotovo 80 hiljada”.

Muta Nikolić lično

Poznato je da ste i preferans igrali da biste pričali sa velikanom o košarci, ali stignete li da predahnete od košarke i da ne budete čitav dan u toj priči?

"Odmaram se uglavnom u susretima sa prijateljima, kao što je to svakodnevno slučaj u našoj "bazi", "Da Vinčiju". Ta vedra atmosfera i druženje su moj ventil između treninga i utakmica. A košarka jeste moja svakodnevica, to je moj život, predugo to traje da bi bilo drugačije. Ja sam 41 godinu u košarci, igrao sam 21 godinu i trener sam 20 godina. Košarka mi je mnogo dala, to volim i znam da radim, a radom se trudim da joj vratim sve što mogu”.

Kao što danas pokrećete igrače da prevaziđu sebe, tako ste i vi bili bodreni u karijeri. Čiju podršku naročito pamtite?

"Dok sam igrao košarku, a Šakota bio trener, često se dešavalo da me pita da ocenim kakav je ko igrač. To mi je bila nekako uvertira. A poslu nas je sve naučio čika Aca Nikolić, od njega je sve krenulo. Dovoljno mi je bilo što sam bio uz njega, družili smo se, provodio sam vreme na njegovim treninzima i upijao znanje. On mi je predočio da imam taj osećaj i "naterao" me da se latim ovog posla. Igrao sam u Sloveniji kada su mi tamo ponudili da budem trener i igrač. Pokazalo se da to mogu”, rekao je Miroslav Muta Nikolić u intervjuu za klupski sajt.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

21 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: