Tom Koronel za B92: „Radije pehar nego milion u banci“

U Svetskom prvenstvu turističkih automobila postoje uspešni i manje uspešni vozači, zatvoreniji i otvoreniji, pričljiviji i ćutljiviji, a teško je naći zabavnijeg i za razgovor raspoloženijeg od Toma Koronela. Ugovoreni intervju u Monci pretvorio se u jednočasovno ćaskanje, tokom kojeg smo čuli zanimljivo taktičko viđenje tekuće WTCC sezone i šampionata uopšte, intrigantne komentare o Formuli 1 i dobili priliku da zavirimo u životnu filozofiju i specifični trkački univerzum holandskog veterana, čiji sledeći veliki plan podrazumeva let na Mesec!

Izvor: Aleksandar Babiæ

Sreda, 25.05.2011.

15:21

Default images

Reklo bi se da ste ove godine ti i Roal motorsport najodgovorniji za plasmane BMW-a u WTCC-u. Da li to predstavlja teret i donosi presiju?
„Ne. Trkam se 21 godinu. Nervozniji sam kada se neko drugi trka, nego kada se sâm trkam, zato što, kada se ja trkam, ja kontrolišem stvari. A kada gledam druge, onda počinjem: ’Hajde, uradi ovo, uradi ono’. Ne, iskreno, sada ne osećam pritisak, nema presije. Jako je logično. Ševroleti su zec. Ševrolet treba da pobedi. Imaju tri automobila, jedini su fabrički tim, s najvećim budžetom, najboljim motorom, posebno izrađenim za ovaj šampionat. Dakle, da, od njih se očekuje da pobede. Oni su pod presijom.

„Ali, kao što ste videli u Brazilu, možete ih pritisnuti i ja sam pritisnuo Menua. On je grešio, sve vreme sam ostao iza njega i završio drugi. A sva trojica njihovih vozača žele da osvoje prvenstvo, sva trojica su u mogućnosti da ga osvoje. Dokle god znam da se oni bore među sobom, imam šanse i mogu da ih pritisnem. Mi treba da smo najbolji od ostalih, ali to ne znači da ćemo uvek završiti četvrti. Ne, jer oni mogu da pogreše. Ima trka gde ćemo mi možda biti malo pametniji, a naš auto malo bolji od njihovog. Prilika je tu.“

Ne čini ti se da navijači BMW-a ipak najviše očekuju od tebe?
„Da i ne. Znam da BMW ima mnogo navijača, da ih ima najviše i to mi se sviđa. Ja sam u najsnažnijem BMW paketu. To je istina. Ali svi smo isti, svi smo klijenti, svi imamo isti materijal. Ne zaboravite, Poulsen, Engstler, svi imaju isti motor, istu šasiju. To nije kao fabrički auto pa imate malo bolji motor. Toga nema ove godine, svi smo klijenti. S paketom koji imamo, s Robertom Ravaljom kao šefom, sa mnom u automobilu, verovatno imamo najjači paket. Ali, nismo fabrički tim. Svi smo isti. I ja sâm mislim da ima prilika da se osvajaju trke, trebalo bi da na kraju godine ja osvojim najviše poena za BMW. Ali, u trkama samo treba da radim ono što i obično radim. Da budem pametan, da završavam trke i to je to.“
© ROAL Motorsport
U aprilu sam pričao sa Hafom, kazao mi je da ste vas dvojica prijatelji.
„On je dobar momak, konkurenti smo, ali dobri prijatelji. Poštujemo jedan drugog. Mislim da je najbrži vozač Ševroleta, i da ima najveću šansu da osvoji titulu. Iskreno - Rob je pod pritiskom. Ne s moje strane, već s aspekta šampionata. Jer, sve vreme je najbrži. I radi stvarno dobar posao. Volim njegov stil vožnje, njegovu agresivnost, način razmišljanja. Da, mi smo dobri prijatelji.“

Koliko je teško biti prijatelj s nekim u padoku?
„Iskreno, ja sam prijatelj svima. Prilično sam dobar sa svima, ali to je zato što sam dugo u šampionatu, poznajem sve vozače, otvorenog sam uma, i razumem da kad se svetla ugase, do karirane zastave niko ti nije prijatelj. Ali, neke ljude poštujete malo više od drugih.“

Godinama si se trkao u formulama. Kako si rešio da pređeš na „zatvoreni krov“?
„Počeo sam da se trkam 1991. u Sitroen AX kupu. To su bili turistički automobili. Osvojio sam taj šampionat. Onda sam 1992. osvojio još jedan turistički šampionat sa BMW-om. Bio sam mlad i osvojio sam sve što je postojalo u Holandiji, za mene više nije bilo izbora nego da odem u trke formula. Zatim je počelo pravo trkanje. Voleo sam to. Dobri, dobri dani. Da budem iskren, trke turističkih automobila su 30% komercijalne trke. Trke formula - Formula Ford, Formula 3, Opel Lotus, Formula Nipon - uvek su isto: ubistvo! A ovde je - težina automobila, jedna staza više odgovara jednom automobilu, druga drugom, u trkama formula toga nema, drugačiji je mentalni sklop.“
© ROAL Motorsport
„Postajao sam stariji i u jednom trenutku više nisam napredovao ka Formuli 1. Testirao sam sa Erouzom, ali zbog budžeta nisam mogao da uđem u Formulu 1. U životu morate birati. Imam strast prema auto-sportu, strast prema takmičenju i ne tiče me se kakvu vrstu automobila imam dokle god svi imaju gotovo isti materijal. Stavite me na stazu čak i na biciklu, ili da trčim, šta bilo, treba mi taj takmičarski osećaj. I... tako sam završio ovde. (smeh)

„Moji sponzori vole WTCC, to je lep šampionat, vozi se po celom svetu, takmičenje je eksplozivno, 12 ekstremno eksplozivnih krugova. Vozio sam 10 puta Le Man, trkao sam se u Le Man seriji sa Listerom, vozio sam i osvajao GT trke, sve vrste trkanja su lepe, ali osećam da je ovo sada moj svet. Ovde pripadam. Ivan (Miler) ovde pripada. Menu pripada ovde. Tarkvini pripada ovde. Takav je osećaj. Ovo je naš cirkus.“

„Svi vozači su prijatni. Organizacija je jednostavna, nije naduvana. Nemam ništa protiv Formule 1, ali, hajde - pa i mi radimo isto. Tamo su svi uljudni, a kad se okrenete, potežu noževe. Toga ovde nema, ovde možete biti ono što jeste. Ono tamo je 90% komercijalno trkanje. Jer, tamo vam nije dozvoljeno da kažete ’ovo su odvratne gume’, ili ’eksplodirao mi je motor’. Ne smete, morate reći: ’Malo je curilo i primetio sam malo dima i parkirao sam auto sa strane’. Prokleta stvar je eksplodirala! Čemu glupe političke priče? U tome je razlika.“

„Formula 1 nije za publiku. Formula 1 je za elitu. WTCC je za publiku. Isti je auto na ulici, možete kupiti Ševi, možete kupiti Seat, BMW, Volvo, to nije daleko od pameti. Zato mislim da je trkanje lepo i dobro je televizijski pokriveno.“
© ROAL Motorsport
Ne bi li bilo još bolje da trke traju malo duže, na primer 16, a ne 12 krugova.
„Ah, da. Mnogo puta se trkam i vidim kariranu zastavu i pitam se ’Već je finiš? Pa ja sam tek počeo!’ Ali, to nije moja odluka. Ako malo produže trke, biću zadovoljan. Neka traje sat i po. Volim trkanje, volim takmičenje, mogao bih ovo da radim ceo dan.“

Vratimo se načas na Formulu 1 - kaješ li se što nisi stigao dalje od F1 testa?
„Da i ne. Prvo ne - da sam vozio Formulu 1, danas ne bih bio ovde, ne bih bio u ovom svetu, bio bih u drugom. A ja sam zadovoljan svojim životom. Neke stvari se dese kako se dese, u njima morate uživati. Da sam bio u Formuli 1, ne bih bio sa svojom devojkom, ne bih imao kćerku i sina. Da sam bio u Formuli 1, ne bih imao biznis koji sada imam. Dakle, žao mi je da to kažem, ali - ne nedostaje mi Formula 1.“

„Pogledajte šta se dešava ljudima u Formuli 1. Postaju deprimirani, nestaju. U njihovim životima nema ničeg drugog. Zašto se Šumaher vratio trkanju? Zato što se budio svakog jutra i razmišljao: ’Prokletstvo, šta sad da radim sa sobom?’ Trkanje je bilo sav njegov život i život mu je odjednom postao bezvredan. Bez putovanja, bez takmičenja, bez strasti, bez brzine, bez novinara, bez pažnje. Kao da je mrtav. Naravno da se vratio u Formulu 1, naravno, razumem ga. Auto-trke su njegova strast. Sva lupetanja po medijima koji ga sad pritiskaju potiču od zlih ljudi. On je tamo jer voli auto-sport, i ne tiče me se da li završava deseti, prvi ili dvadeseti. On voli trkanje i pustite ga da radi šta želi.“

„Da, on je bio veliki Mihael Šumaher, a više nije veliki Šumaher. Kad izađete pa se vratite, nešto ste propustili, naravno, to je najviši nivo koji postoji! Čovek ima 40 godina, a bori se sa ljudima od 21 ili 22. Naravno da ne može da ih pobedi. Kad sam ja imao 21 mogao sam da visim na žurkama celu noć. To više ne mogu. Zašto? Zbog godina. To je razlika. Zato kažem - Formula 1 je lepa, ali zadovoljan sam svojim životom.“
© ROAL Motorsport
„U prvom trenutku kada sam shvatio da ne mogu u Formulu 1, naravno da je bolelo, jer Formula 1 bila je moj cilj. Ali, posle dva ili tri meseca, morao sam da nastavim sa svojim životom i da uživam u novim stvarima. Drugačije razmišljam i lako je. Nije se desilo - to je to. Pedro de la Rosa je moj dobar prijatelj. Idemo na odmore zajedno. Aleksandar Vurc mi je juče poslao sms, planinari sa svojim drugarima iz Pežoa. Oni su mi pravi prijatelji, s njma sam se trkao. Pedro je uvek govorio: ’Tome, Formula 1 nije za tebe. Da budem iskren, ti nam nedostaješ u Formuli 1, treba nam tip kao ti u Formuli 1.’ Gde je Irvajn? Gde je Žak Vilnev? Gde su oni? To su bili poslednji ljudi koji su mogli da rade šta su hteli.“

„Bio sam danas u Milanu, sedeo na terasi, jeo salatu, pio sam vino, gledao sam u Duomo i - kažem sebi: ’Ja sam prokleti srećković.’ Gde su sada svi ljudi iz Formule 1? Treniraju, vežbaju, sastanče sa sponzorima. Ne, ja sam srećan. Stvarno srećan.“

Gabrijele kaže da se u WTCC-u uz dovoljnu motivaciju može trkati do šezdesete.
„Lako je naći motivaciju, jer ovo je prijatno okruženje. Lako je pronaći sreću. Putujete oko sveta. Odlazite na sjajne staze, imate 24 trke. Zolder? Imali smo problem u Zolderu, uništen auto - to je to. Za dve nedelje, imam novu šansu da pobedim. Ako vam se to desi u drugom krugu na Le Manu, morate čekati godinu dana. To boli. Moje vreme dolazi, nove šanse, novi vikend. Bez brige. Zadovoljan sam malim stvarima.“

„Dobio sam poruku od svog sponzora: ’Tomi, prokletstvo, Zolder, trka blizu tvoje kuće, svi prijatelji tamo...’ Ne tiče me se, ima još 20 trka. Ponekad mislim da ljude oko mene to više deprimira nego mene. Uvek iz nečeg negativnog izvlačim pozivitno. Zaboravite negativno. Ne volim negativnu energiju i negativne ljude oko sebe. Uživam u životu svakog trenutka.“
© ROAL Motorsport
Pomenuo si svoj biznis. O kakvom se poslu radi?
“Imam veliki internet posao, nekoliko veb sajtova, onlajn i klasičnih prodavnica elektrouređaja. Pedesetoro ljudi radi za mene. Moj život vikendom su trke, radnim danima je ovo. Kad se trkate 21 godinu, mozak vam se umrtvi. Zato sam počeo da radim i druge stvari.“

Kako ocenjuješ sezonu u Sanredu 2010?
„Loše. Loše. Očekivao sam više. Imao sam dizel i mislio ’Vau, imam dobar auto’. Ali, dizel je poseban, komplikovan auto. Kako vidite, sada su samo dva vozača brza s njim - Tarkvini i Monteiro. Zašto? Jer su pre dve godine mnogo testirali, a prošle sezone sa Sanredom nije bilo testova, nije postojao budžet, niko nije testirao. Da sam sada s dizelom, možda bi bilo malo bolje, jer sam prošao godinu dana s tim autom, razumem ga.“

„To je komplikovan auto. Prvi put kad sam ga vozio, pomislio sam: ’Hm, svi me pretiču... Sva svetla su se upalila na tabli... Ah, da, moram da šaltujem!’ Jer, nema zvuka! Ne čujete ništa! To je dvodimenzinalno trkanje, nema treće dimenzije, nema zvuka. Prvi put kada sam se trkao, čuo sam samo kočnice i gume. Normalno ne čujete kočnice i gume, ali u dizelu ne čujete motor! Drugačiji je mentalni sklop. I sve je u ubrzanju. Navikao sam, kao i vozači formula, da brzo ulazim u krivinu, a s dizelom je ovako: ’polako u krivinu, ispravite auto, nagazite na gas i pozdravite se sa svima.’ Za to treba vremena. Očekivao sam više od sebe u automobilu.“

„Drugi razlog je - ne zaboravite, Sanred je tim sa šest automobila. Znate li trkački tim sa šest automobila? Ne? To je odgovor. Radi se i o koncentraciji. Nije do novca, reč je o fokusu. To je svetski šampionat i morate imati fokus. Znao sam sve to i pre, nema žalbi, morate raditi s onim što imate. Ima situacija u kojima morate nešto da obavite savršeno. A ko je bio savršen? Tarkvini i Tijago. Mogao sam da vidim podatke, to je bilo dobro, mogao sam da učim vrlo brzo. Ali, ne možete da učite tokom trkačkog vikenda, sa zapečaćenim trkačkim motorom i trkačkim gumama. Treba vam testiranje, pet dana, i onda stvar možete da izvedete savršeno.“
© SEAT Sport
„Iskreno, nikada nisam imao kolegu koji je bio brži od mene, izuzev Gabrijelea Tarkvinija. Jako sam samouveren, možda previše samouveren, znam, to mi je mana. Isuviše sam eksplozivan i širokih shvatanja, ali tako je oduvek bilo. Tek prošle godine s Gabrijeleom počeo sam da se pitam gde on pronalazi to vreme. I onda mislim - ’OK na ovome moraš da radiš’. Ali, raditi se može samo kad imate test dane.“

Prvi put si u BMW-u od 2004. Kako prolazi proces adaptacije na zadnju vuču?
„Vozio sam šest godina automobile s prednjim pogonom u ovom šampionatu. Ali, vozio sam i Spajker, GT trke, Porše, Nirburgring u Vajperu, sve vreme sam vozio i automobile sa zadnjim pogonom. Auto sa zadnjom vučom je trkački auto.“

Alan Menu tvrdi drugačije...
„To je zato što je on vozač turističkih automobila, to je nešto drugo. Mi pričamo o trkanju uopšte. Ima li F1 ili F3 auta sa prednjim pogonom? Svi GT, Le Man, formula automobili imaju zadnji pogon. Znate zašto? Zbog balansa, zbog osećaja. Pedalom gasa možete upravljati zadnjim delom. S prednjom vučom, ne možete. Auto sa zadnjim pogonom je strastveniji. Možda zbog pravila nije brži - ako skačemo preko ivičnjaka, dok sam ja u vazduhu, trkač sa prednjim pogonom je već dva ili tri metra ispred. Oni imaju prednost. Ali zadnja vuča je tu za vozačku strast. Balans, raspored težina, upravljanje, drifiting... Šta radite kad padne sneg? Odete na parking i igrate se sa automobilom. Zašto? Jer vas čini srećnim. A ja tu sreću imam u BMW-u.“
© ROAL Motorsport
Upoznao si bolje svoj BMW 320TC?
„To ima veze s testiranjem. Testirali smo dan na Valelungi, dan na Adriji i jedan dan ovde (u Monci). Počinjemo sve bolje da razumemo šasiju i auto. I motor je prilično poseban. To je motor od 1,6 litara, nema mnogo snage, a ima turbo. Daje sve ili ništa. Morate to da upijete, da spoznate gde da pronađete vreme. Da ga vozite onako kako auto želi da biste da pronašli vreme. Potrebna je kilometraža. Oni (Ševrolet) su cele zime trenirali, svakog vikenda. Mi za sobom imamo tri dana testiranja i prešli smo 900 kilometara.“

„Počeo sam bolje da razumem auto i kako će i koliko reagovati na koje promene u podešavanju. Ako kažem ’imam lako podupravljanje na izlazu iz spore krivine’, kako to rešavate tokom trkačkog vikenda? To je 80% pogađanje, ali nije 100%. Ali, kad imate testove, onda se setite rešenja sa testova i rešili ste sve. Tako se napreduje tokom trkačkog vikenda. I BMW je izveo neka poboljšanja, pritiskamo Ševrolet i to je važno da održimo šampionat živim. I sa opterećenjem od 40 dodatnih kilograma, oni su još uvek brži od nas tri do četiri desetinke. To je moj osećaj. Ali, približavamo se.“

Kako se slažeš sa šefom ekipe Robertom Ravaljom?
„On je dobar tip, jer je i sam bio vrlo uspešan trkač. U tom smislu, takođe sam veoma srećan što mi je šef. On razume razmišljanje vozača trka. Po svom prirodnom instinktu, on uvek želi da pobedi, ništa ga se drugo ne tiče. Ima istinsko trkačko srce, ROAL motorsport nije trkački tim kome treba mnogo automobila da bi zarađivao. Ne, ROAL motorsport je tim koji ima jednu strast - da osvaja trke po svaku cenu. I to je dobro.“
© ROAL Motorsport
Vozio si trke izdržljivosti i Dakar. Šta te čini toliko svestranim i šta je sledeći poduhvat?
„’Dakar’ sam vozio sa bratom. Tim (Koronel) je grozan u navigaciji, a ja sam grozan u dinama pa smo vozili obojica. Tim je poslednje dve godine sâm vozio bagi, a dogodine će voziti električni bagi. Nisam siguran hoće li projekat preživeti. Ako bude dovoljan budžet, i ja ću voziti jedan. U periodu ’Dakara’, moram da se koncentrišem na WTCC sa sponzorima i timovima. Jer, tad se obezbeđuju sedišta. Ako nisam tamo, nego vozim, propustiću WTCC. Ako WTCC ugovorim ranije, onda mi je glava bistra i mogu na ’Dakar’.“

„Volim trke izdržljivosti. Voziću 24 časa Nirburgringa sa Šubert BMW-om Z4. Ne mislim da ću ove godine voziti 24 časa Le Mana. Zauzet sam poslom, hoću da sve svoje vreme usredsredim na WTCC. I, dobra sedišta su otišla, a ja neću samo da vozim - već sam 10 puta vozio. Ili mi treba vrhunsko sedište, pa imam dobre mogućnosti i veću motivaciju, ili ostajem kod kuće. Jer, to su dve nedelje posla, to je mnogo, to je 5 ili 6% cele sezone. I potpuno vas iznuri.“

„Volim izazove, svaki izazov na točkovima, volim strast na točkovima. I postoji jedna stvar koju bih još da uradim. I dogodiće se. Hoću da odem na Mesec. Ne znam zašto, to mi je na pameti već pet godina, samo hoću da mahnem svetu. Da vidim tu scenu. Kazao sam svojoj devojci da je to skupo i da ćemo morati da prodamo kuću, ali da hoću to da uradim. Rekla je: ’OK, razumem’. Jednog dana ćete me videti na Mesecu.“
© ROAL Motorsport
U Holandiji postoje čitave trkačke dinastije. Trka se više generacija čitavih porodica, na primer Blekemolen, Veršur, tvoja porodica... Objasni mi poreklo tog fenomena.
„To je stil života. Kad s porodicom živite na stazi, automatski se naviknete, rođeni ste s tim. Kao dete, nemate izbora... To je razlog. Auto-trkanje je stil života i taj stil volim. Svi smo mi dobri prijatelji, podržavamo jedni druge, uvek smo u dobrim odnosima. Primetio sam da na međunarodnoj trkačkoj sceni ima mnogo mržnje i ljubomore. U Holandiji toga nema. Mislim da je možda to odgovor na vaše pitanje. Svi pomažemo jedni drugima. Na međunarodnoj sceni radi se naopako, svi se trude da prevare jedni druge, umesto da pomognu.“

Ulažeš li i sopstveni novac u trkanje?
„Da. Brat i ja imamo trkački tim. Košta me svake godine između 30.000-40.000 evra, ali to mi se dopada. Dakar me je koštao 70 000 evra. Sve što sam zaradio u WTCC-u i u mom poslu, uložio sam u Dakar i na kraju godine nisam imao ništa i rekao sam sebi ’Ovo više neću da radim’. Ali, to je strast. Ja sam kao Ravalja, mi smo zavisnici navučeni na vreme kruga, navučeni na trkanje. Radije bismo imali veliki trofej nego milion na računu u banci.“

*Realizaciju ovog intervjua omogućile su kompanije Mišlen i Delta motors.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: