Miko Hirvonen za B92: „Za volanom je uvek zabavno“

On je dvostruki vicešampion sveta, prvi vozač ekipe BP Ford, čovek sa dvanaest WRC trijumfa i najuspešniji aktivni Finac na najvećoj reli pozornici. Dao je važan doprinos proizvođačkim krunama ’plavog ovala’ iz 2006. i 2007, a u sezonama 2008. i 2009. bio je jedini pravi konkurent Sebastijanu Lebu. Nastupiće na 43. Reliju Srbija, kako bi što spremniji dočekao Reli Bugarska, prvo asfaltno WRC nadmetanje u godini 2010. Miko Hirvonen, gost Srbije, gost Forda i naš sagovornik najveće je ime automobilskog sporta koje se u Beogradu pojavilo u poslednjih trinaest godina.

Izvor: Aleksandar Babiæ

Četvrtak, 17.06.2010.

22:42

Default images

Miko, dobro došao, lepo je videti te u Srbiji. Kaži nam kako je nastala i čija je bila ideja o nastupu na ovdašnjem reliju?
„Pre svega, nije nam dozvoljeno da testiramo u Bugarskoj, a taj je reli svima nov, pa je vrlo važno steći nešto iskustva na takvim deonicama. Da budem iskren, ne znam kako je zapravo počelo, ali Srđan Petrović (srpski vozač - p.a) je kontaktirao s našim timom i preko njega smo saznali da su deonice ovde u Srbiji prilično slične onim na Reliju Bugarska. Srećom, ovde imate takmičenje koje se savršeno uklapa u naš vremenski raspored, pa smo rešili da iskoristimo šansu, dođemo i vozimo i to je zaista dobro.“

Kazao si da dolaziš kako bi ’u takmičarskom okruženju stresao sa sebe rđu na asfaltu’. Postoji li u asfaltnom set-apu Fokusa WRC nešto za čim tragate, neki detalj koji bi rešio probleme?
„Ne znam hoće li nam to rešiti sve probleme, ali siguran sam da ćemo vozeći Reli Srbija steći puno važnih podataka i informacija o tome kako se auto vlada na ovoj vrsti puteva. Mnogo stvari imamo da isprobamo u našim podešavanjima, definitivno će biti važno. Siguran sam da će nas to učiniti spremnijim za Reli Bugarska i nadam se da ćemo tamo moći da se borimo sa Sitroenom.“
Posle osvojenog drugog mesta u generalnom prošle sezone kazao si da će ključ za 2010. biti brzina i stalnost u rezultatima. Prikazana konstantnost sigurno nije zadovoljavajuća, a šta se dogodilo s brzinom? U Portugalu si rekao ’Nismo bili tu’. Zašto?
„Ne znam. Da znam, uveren sam da bismo osvajali sve relije. Pomalo je iznenađujuće. Mislim da sam krenuo pogrešnim pristupom, hteo sam da osvojim sve, svaki reli, svaki brzinac, svaku krivinu. Izgleda da to u mom slučaju ne pali, nikad nisam napravio toliko grešaka u jednoj sezoni kao ove godine. Nikada nisam puno grešio, a sad mi se dešava tri puta uzastopno. Male greške, ali su greške. Moram da se smirim i da primenim sličan prilaz kao prošle godine. Opet, u Portugalu sam osećao da vozim stvarno dobro, ali nismo bili gde treba. Izgleda da sada nemamo brzinu da se borimo sa Sitroenom, čak ni na makadamu. Svakako radimo napornije, analiziramo sve podatke, pokušavamo da ustanovimo šta su to oni pronašli što im je automobil učinilo bržim. Pokušavamo da pronađemo brzinu i nadam se da ćemo do završetka sezone moći da se vratimo u borbu.“

Otkud to da se paket koji je prošle godine bio tako konkurentan jako teško nosi sa Sitroenom u 2010? Da li je problem u manjku testiranja i razvoja?
„Ne, to ne mogu da kažem. Sve testove izvodimo po planu, koristimo sve dane koje nam FIA odobrava. Testiranje nije problem. Ne mogu da kažem da je naš auto zaista loš za vožnju, ali nešto moramo pronaći. Možda smo jednostavno bili isuviše zadovoljni onim što imamo i nismo bilo dovoljno agresivni da tražimo nešto novo na automobilu, da isprobavamo različite stvari. Prilično nas iritira to što smo se uljuljkali i sad krećemo ponovo, stvarno pokušavamo da radimo napornije, pronađemo brzinu i auto učinimo boljim.“
Tehnički direktor Forda, Kristijan Lorio, kazao je da vaši rivali u Sitroenu testiraju dva puta mesečno. Koliko često vi isprobavate Fokuse WRC?
„Mislim da se tu radi i o testiranju novog automobila, auta za iduću godinu, i, to znamo, Sitroen mnogo testira svoj novi C3. Mi još uvek uopšte nismo isprobali novu Fijestu, tu pomalo kasnimo. Sa Fokusom, kako sam kazao, koristimo sve dane koje imamo i, s te strane, Sitroen ne može da testira više od nas. Fokus vozimo pre gotovo svakog relija, to je prilično. Po mom mišljenju, naš nedostatak rezultata i brzine nema veze s testiranjem, mi testiramo dovoljno.“

Lorio je takođe pomenuo da se i ti i Latvala ove godine manje pouzdate u auto. Tvoje gledište?
„Možda nije reč o pouzdanju. Kazao sam, mi se mnogo trudimo a vremena ipak nisu tu. Trošili smo se razmišljajući o tome šta nije u redu. Da li je do vozača, da li nešto radimo pogrešno? Da li je problem zapravo u automobilu? Stalno razmišljamo o tim stvarima, preispitujemo razloge zbog kojih sada nemamo brzinu. Mučili smo se s tim na početku godine, što se mene tiče, sad sam prilično smiren. Posle nekoliko izvezenih relija verijem da sam uradio sve što mogu, u ovom trenutku ja sa ovim autom ne mogu ništa brže. Moramo da radimo na automobilu i nadam se da ćemo moći da ga učinimo boljim.“
Od januara si i osvajač Relija Monte Karlo. Koliko zadovoljstvo ti je ta pobeda na debi IRC nastupu donela?
„Osećaj je stvarno bio dobar. Iako reli nije bio deo Svetskog prvenstva, Monte je uvek veliki izazov zbog tamošnjih uslova, takođe i zbog mogućnosti odabira guma. Zaista sam uživao. Za vozača je to jedan od najvećih izazova koji uopšte postoje. Veoma sam srećan što sam sada i ja jedan od osvajača Monte Karla.“

Na Monteu si bio kako bi ispitao novu Fijestu S2000 i pokazao njene mogućnosti. Da li si uspeo i da se zabaviš u celom tom poduhvatu?
„O da, naravno. Još uvek, svaki put kad sam za volanom, to je dobra zabava. Takođe, Fijesta je bila nov auto, koji nikada pre nisam vozio. Zanimljivo je kad počnete da se trkate i razvijate novi automobil. Svi smo uživali, ceo tim je bio jako srećan, oni su nekoliko nedelja pre relija jako naporno radili da spreme auto, a prošlo je tako dobro da smo došli i osvojili reli. Posle smo imali dobru žurku i to smo propisno proslavili.“
Kakvo je tvoje mišljenje o vozačkom i tehničkom nivou u IRC (Interkontinental reli čelendž) seriji?
„Sigurno je da su automobili potpuno različiti. Na određeni način, S2000 auto je prilično lako voziti, nije snažan i ne pruža toliko veliku brzinu. Na mnogim mestima lako je ići punim gasom, svako to može, kad nemate posebnu brzinu, to ide s lakoćom. Ali, ako napravite i malu grešku, nemate snage da korigujete i da se vratite brzoj vožnji, s te strane je teže. Ima malo i jednog i drugog: u ponečemu je jednostavnije, ali je veći izazov održati se sve vreme na velikoj brzini. U svakom slučaju, auto koji se drugačije vozi.“

A vozači, tvoji tamošnji suparnici?
„Stvarno su dobri. Kris Mik, Ožije, koji vozi i u Svetskom reli prvenstvu, Juho Haninen, Jan Kopecki, zaista su se jako trudili i imali istinski dobra vremena na ispitima. Po mom mišljenju, bilo bi najbolje kada bi postojala takva pravila da svi budemo u istom šampionatu, da i oni imaju priliku da budu učesnici svetskog prvenstva, jer bi definitivno bili spremni za borbu i trebalo bi da se tu nađu.“
Znači da bi voleo da ih vidiš ujedinjene sa WRC-om?
„Da, definitivno, jednog dana.“

Ali Žan Tod ne bi...
„Da. To je FIA.“

Vratimo se na WRC. Da li bi bilo pogrešno zaključiti da je Ford zapravo digao ruke od sezone 2010. i da se najvećim delom snaga sprema za 2011?
„Ja neću odustati. Prošle godine jesam, u Argentini, ali onda smo na kraju šampionata ponovo bili u igri. Svakako će biti jako teško boriti se protiv Sitroena, pogotovu kad se vidi njihova sadašnja brzina. Neće biti lako, ali probaćemo. Kako sada stojimo s poenima, pokušaću da se koncentrišem na svaki reli pojedinačno i da pobeđujem. A onda, na kraju sezone, videćemo gde smo.“
Vaš tehnički direktor kazao je da novi auto - turbo Fijesta od 1,6 litara - neće biti potpuno završen pre septembra. Nije li rok od četiri meseca prilično kratak da se on spremi za 2011?
„Da, jeste. Znamo da s Fijestom po rasporedu zaostajemo, Sitroen svoj auto testira skoro godinu dana. Tako je kako je. Na sreću, Kristijan Lorio je sa svojim ljudima uspevao da stvori automobile od početka vrlo konkurentne. Vozio sam Fijestu S2000, vešanje i šasija jako dobro funkcionišu, tu ima puno potencijala. Nisam previše zabrinut, ali naravno da ima mnogo stvari da se uradi. Krajem sezone nećemo izlaziti iz Fijeste kako bismo je spremili za iduću godinu. Idućeg meseca, u julu, imaćemo prvu vožnju u novom autu. Neće imati sve delove, na primer, neće imati direktno ubrizgavanje goriva, neke stvari će nedostajati, ali biće motor od 1,6 litara. Međutim, tu je i FIA, još uvek se ne zna da li će se menjačem komandovati putem klackalica, još uvek ne znamo kakav će automobil tačno biti, pa ne znamo ni kada će kompletna Fijesta biti spremna.“

Misliš li da si na vrhuncu svojih takmičarskih mogućnosti, ili postoje još neka područja na kojima se možeš poboljšati i usavršiti?
„Svake godine primetim da postoje stvari koje treba naučiti. Prošle godine sam se prvi put našao u poziciji da se borim za titulu. Na početku ove godine, bio sam glavni izazivač, ponovo nova stvar. Onda sam načinio greške, pa sam naučio još nešto iz pokušaja da relijima pristupim drugačije, to za mene ne funkcioniše. Još uvek učim, sve vreme. Siguran sam da postajete bolji što više vozite i što više iskustva imate. I siguran sam da će dobrih stvari biti još.“
Poslednjih godina ponovo je živa praksa da se vrhunski vozači upuštaju u takmičenja koja ne pripadaju njihovim ’matičnim’ kategorijama. Imaš li ti kakvih namera ili želja u tom smislu, razmišljaš li, na primer, o ’Dakaru’?
„Ne zasad, oduvek sam bio zaintersovan samo za reli. Volim avanture, voleo bih da učestvujem na reliju kakav je nekad bio London - Meksiko, na takmičenjima sa stvarno velikim razdaljinama. Isto tako i na nekim legendarnim trkama kakav je Pajks Pik. Od kružnih staza, 24 sata Nirburgringa, jer to je tako legendarno, to bih voleo da vozim. Trke tog tipa, ne bilo kakve trke na krugu, samo nešto posebno.“

Ljubitelji relija neprekidno žale za ’starim dobrim vremenima’. Da li bi ti više voleo da prvenstvo sadrži veći broj specijalnih ispita od po 30-40 kilometara, ili si zadovoljan sadašnjim formatom takmičenja?
„Mislim da je pre desetak godina većina specijalnih ispita bila kraća od današnjih, ali bilo ih je mnogo više. I reliji su bili duži, trajali su četiri ili pet dana. Voleo bih da to postoji i danas. Ali, svet je sada ovakav, kad bismo vozili noću, to ne bi uspelo, mnogo je više saobraćaja, servis ne bi mogao da nas prati, bilo bi problema i sa gledaocima... U mnogim zemljama to ne bi moglo i misim da nikad neće ni moći, ali bi neke promene mogle da se dese. Kao na Reliju Monte Karlo. Vozili smo brzince noću i prešli iz Valansa u Monte Karlo. To je bilo jako lepo. Nadam se da će na relijima biti više slobode i da će takve promene moći da se izvedu. Barem neke stvari mogle bi da budu malo drugačije.“
Šta misliš o superspecijalima? Jesu li oni nešto što se mora podneti radi popularizacije i ’televizičnosti’ prvenstva, ili pak element u kojem posade mogu i da uživaju?
„Zavisi od ispita. Neki superspecijali su stvarno prijatni, neki ne toliko, ali to je deo igre. Sigurno su dobri za televiziju i za gledaoce. To nije suština relija, ali to je jedan brzinac na reliju, moramo da ga prođemo i vozimo i njega punim gasom. Danas su superspecijali samo deo igre.“

Jesi li imao idola ili uzora među legendarnim ’letećim Fincima’?
„Kad sam bio dečak, navijao sam za Markua Alena. On je bio prva velika ličnost i bio je prvi finski vozač koji je upražnjavao ’maksimalni napad’. Posle njega, Tomi Makinen, jer mi je mnogo pomogao kad sam započinjao karijeru. Išao sam s njim na testiranja po Evropi i bio mi je od velike pomoći.“

Proveo si dve sezone u timu sa Markusom Gronholmom. Koliko si uspeo od njega da naučiš?
„Mnogo. To su bile dve stvarno lepe godine. Nisam se sve vreme raspitivao šta on radi, ali naučio sam puno samo prateći ga, prateći kako prilazi relijima, šta misli da je važno u podešavanju auta i za vožnju uopšte. Dve dobre godine posle kojih smo ostali u vezi, pričamo o reli sportu...“
Mnogi tvoji navijači ove sezone su razočarani pošto su očekivali direktnu i neizvesnu borbu za titulu poput one iz 2009. Da li to donosi određenu dozu pritiska i kako se s tim nosiš?
„Ne, ne donosi. Mediji i gledaoci uvek imaju očekivanja. To je sve deo igre, ali ja se nikad nisam opterećivao. Sve vreme ja sam jedini koji zaista zna šta može da uradi i šta da očekuje. Samo treba održati pribranost i verovati u sebe, to je sve što je potrebno. Očekivanja uvek postoje, ali s te strane ne trpim pritisak.“

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: