Dejvid Kultard za B92: „Voziću za Mercedes“

U bogatoj F1 karijeri koja se protegla na petnaest sezona i 246 gran pri startova, Dejvid Kultard nastupao je za najtrofejnije britanske timove, Vilijams i Meklaren, sa čijim je automobilima trijumfovao na 13 trka. Tri puta je bio treći u generalnom, a plasman života postigao je 2001. godine, kada je kao pilot ’srebrne strele’ postao viceprvak sveta. Od 2005. do 2008. vozio je za Red Bul rejsing, ekipu čije je utemeljenje pomogao iskustvom. Sve vreme smatran je za iskrenog, otvorenog i karakternog čoveka koji se ne ustručava da kaže šta misli. Zahvaljujući posredovanju Red Bula Srbija, Škotlanđanin nam je bio sagovornik na dan prvih treninga za Veliku nagradu Malezije. Momenat je srećno odabran: Dejvid otpočinje novi trkački život i dogodine će se takmičiti u DTM šampionatu...

Izvor: Aleksandar Babiæ

Nedelja, 04.04.2010.

23:03

Default images

Sada si ambasador Red Bula, ali velike su šanse da ćeš vrlo uskoro ponovo biti aktivni trkač. Koliko si blizu DTM aranžmana sa Mercedesom?
„Veoma sam blizu objave da ću se trkati za Mercedes u DTM-u ove godine. Radujem se što ću ponovo biti za volanom, nedostajao mi je adrenalin. Sve radim uz podršku Red Bula i iskoristićemo priliku da pomognemo u promovisanju fondacije „Krila za život“, koju su pokrenuli Ditrih Matešic i Hajnc Kinigadner (bivši motokros šampion - p.a). Na mom poslednjem gran priju 2008. trkao sam se s bojama „Krila za život“ na automobilu, a u DTM-u ću voziti sa tim bojama na trkačkom odelu. Cilj je da podignemo svest o fondaciji, nadamo se da će se o njoj govoriti i da ćemo prikupiti dodatna sredstva za „Krila za život.“

Kada si počeo da razmišljaš o povratku trkanju i da li je išta osim DTM-a bilo u igri?

„Prvi put sam ponovo počeo da razmišljam o vožnji na poslednjoj DTM rundi na Hokenhajmu prošle godine. Ali, u to vreme zaista sam više bio impresioniran izgledom tih automobila na stazi. Znate da imam dugu vezu sa Mercedes Bencom koja je započela 1996. Pitao sam Norberta Hauga, potpredsednika Mercedes motorsporta, da li postoji mogućnost da testiram auto. U tom momentu, bilo je to samo da bih ga vozio, da vidim kakav je osećaj, da se zabavim.“
„Uživao sam na prvom testu, pa sam otišao na drugi. Uživao sam i tamo, pa sam testirao još jednom i tada sam stvarno počeo da mislim da bi možda trebalo da se opet trkam. Pogotovu zato što je šampionat između F1 trka, pa ću i dalje moći da ispunjavam svoje obaveze prema BBC-ju. Nisam razmatrao druge trkačke serije, jer sam veoma zadovoljan time što imam priliku da budem u DTM-u.“

Sta nalaziš u DTM-u? Priliku da ponovo radiš sa Mercedesom i Norbertom Haugom? Mogućnost da opet voziš prototipove?

„DTM mi je zanimljiv jer je profesionalni šampionat, napravljen za vrhunske marke automobila, Mercedes Benc i Audi. To je prvenstvo koje se vozi u nekoliko različitih zemalja, ali može da se uklopi u moje druge obaveze. U ovoj fazi stvarno se nisam interesovao ni za šta drugo. Pitali su me za sportske automobile, Le Man, ali mislim da je tehnologija u DTM-u veoma interesantna i tamo sam poznavao mnoge ljude. Za mene je to u istoj meri bio odabir životnog stila koliko i trkački izbor.“

Ima li istine u priči da je DTM dogovor bio ugrožen zbog tvojih veza sa Red Bulom, pošto je Monster enerdži, konkurentski energetski napitak, sponzor Mercedes GP tima?
„Ljudima je lako da to zamisle, ali pogledajte DTM: liferant guma je Danlop, Mercedesu gorivo isporučuje Mobil. U Formuli 1 gume dostavlja Bridžston, a benzinski partner je Petronas. Svaka formula ima svoje sponzore i svoje veze. Mislim da se sa Monster enerdži sponzorstvom desilo to da su neki ljudi sabrali dva i dva i kao rezultat dobili pet.“

„Prošle godine je Mercedes dostavljao motore Bronu, a Dženson Baton je nastupao sa Monster enerdži reklamama na svom odelu i kacigi, u tom odnosu se ništa nije promenilo od 2009. na 2010. godinu. Mislim da je najvažnije to što se „Krila za život“ ne tiče jednog brenda. „Krila za život“ tiče se svih na svetu, jer povrede kičmene moždine ne događaju se samo takmičarima i sportistima, već se dešavaju običnim ljudima u svakodnevnim udesima. Gospodin Matešic bio je vrlo jasan - sve što podiže svest o fondaciji predstavlja važnu poruku.“

Šta pamtiš iz vremena koje si proveo u Vilijamsu?
„Mogućnost da se trkam u Formuli 1, u početku sa Frenkom i timom Vilijams, pojavila se nakon tragedija na Velikoj nagradi San Marina. Tog vikenda Roland Racenberger poginuo je u kvalifikacijama, a Airton Sena poginuo je na trci u nedelju. To je bilo jako teško vreme, ali je predstavljalo moju priliku da počnem u Formuli 1. Vilijams je bio sjajno mesto za učenje, Frenk je istinski trkač, i tamo sam stigao do prvog podijuma u svojoj prvoj sezoni, a u drugoj godini došao sam do prve pobede. Dakle, sjajne uspomene i večito ću biti zahvalan Vilijamsu.“

Kakva te sećanja vezuju za Meklaren?

„Najveći deo gran pri karijere proveo sam u Meklaren Mercedesu, za mene je to bio sjajan period. Najviše vremena proveo sam kao timski kolega Mike Hakinena, koji je bio vrlo brz, posvećen i uspešan trkač, bio je ogroman izazov parirati mu. U nekim situacijama uspevao sam u tome. Ponosan sam što sam mogao da se trkam točak uz točak s njim, kao i sa Šumaherom u Ferariju. To je bio prilično uspešan period za sve nas u ekipi.“

Onda si prešao u Red Bul, novi tim u čijem si stvaranju učestvovao...
„Početak sa Red Bulom bio je odlična šansa - u to vreme, naravno, nisam nikako mogao znati da će tako brzo napredovati - ali verujem da smo uz predanost g. Matešica i novac koji je uložen zaista imali pravu priliku da pomognemo u dovođenju pravih ljudi. Temelj tima bio je dobar, postrojenja su u osnovi bila OK, ali zahtevala su investicije i unapređenja. Svakako, tim je morao da bude restrukturisan i u dizajnerskom odseku i u načinu na koji je operisao u vreme kada mu je Ford bio vlasnik. Bilo je zabavno biti deo tog procesa. Vrlo sam srećan kada vidim uspeh koji je iz njega proizašao.“

„Definitvno osećam da sam igrao ulogu u sastavljanju te ekipe, u dovođenju ključnih ljudi u različite sektore. Kada danas pogledam tim, brojni ljudi nalaze se na svojim mestima zahvaljujući mojoj preporuci i podršci. Oni su u najvažnijim područjima, od dizajna, preko unajmljivanja motora, do operativnih poslova. Dakle, da, definitivno jesam igrao ulogu u razvoju ekipe.“

Neki od najpoštovanijih vozača bili su tvoje kolege - Hil, Hakinen, Raikonen, spisak se završava sa Veberom. Koga od njih najviše ceniš i zašto?
Najviše vremena proveo sam s Mikom Hakinenom i jako visoko ga cenim. Bio je uspešan gran pri vozač, vrlo čisto je vozio i nije bio „politička osoba“, zato nije mnogo govorio medijima. Mislim da je bio veliki vozač. U raznim drugim skorašnjim prilikama bivali smo zajedno i s velikim zadovoljstvom razgovarali smo o vremenima koja smo proveli kao timske kolege.“

Tokom petnaest sezona u Formuli 1 ostvario si neke pobede vredne pamćenja. Koja ti najviše znači? Domaća trka, koju si osvajao dva puta? Monako gde si takođe imao dve pobede? Prvi trijumf u Portugalu, možda Monca 1997?

„Zapravo jedva da se i sećam svoje prve pobede u Portugalu 1995, ali jako dobro pamtim svoju drugu pobedu u Monaku. Na to sam ponosan. Osvojiti Monako jednom sigurno je veliko postignuće, ali osvojiti ga dva puta, na to sam ponosan. Staza je jako zahtevna i to je zapravo bio naš period - gran pri sam osvojio 2000. godine, u 2001. imao sam pol poziciju, pa sam 2002. pobedio ponovo. Tokom tri godine bio sam veoma moćan na toj stazi.“

Oštro si kritikovao ono što pokazuju novi F1 timovi i tvrdio si da je ono što se na stazi dešava upravo opasno. Jesu li pridošlice učinile išta što bi te navelo da o njima misliš bolje?
„Da budem jasan, nisam kritikovao same timove. Ono što jesam radio - ukazivao sam na grešku u sistemu koji dopušta ekipama da se pojave i trkaju, a da nisu imale priliku da testiraju svoje automobile. Mislim da je to ogroman izazov za njih i da je to ogroman izazov za timove koji na stazi voze mnogo brže.“

„Formula 1 je vrhunac auto-sporta. Ne biste poslali čoveka u svemir ako niste testirali raketu, zašto biste pokušali da to uradite sa trkačem? Vidimo da nove ekipe po tempu prilično zaostaju, što samo pokazuje koliko je to veliki, veliki izazov. Formulu 1 ne treba shvatati olako. Mislim da timove ili treba naterati da pređu određen broj test kilometara pre nego što dođu na trke, ili primeniti nešto drugo što bi osiguralo da ne moraju da svoje lekcije uče u javnosti.“

Iskustvo se ponovo ceni u Formuli 1. Vratili su se Šumaher i De la Rosa, Vilnev i Ralf su to želeli, Barikelo je još uvek tu. Osećaš li da bi imao šta da pokažeš u savremenoj Formuli 1?
„Ne mislim da ću osvojiti svetsko prvenstvo, a jedino to nedostaje u mojoj biografiji. Da li bih mogao da se vratim i u pravim uslovima ponovo osvojim gran pri? Da, verujem da bih. Ali, osećam da sam u karijeri imao dobre šanse u Formuli 1 i posle vrlo intenzivnih petnaest godina ponekad vam jednostavno treba da odstupite i ponovo prikupite energiju. Vidimo to kod Mihaela koji je prestao da se trka tokom nekoliko godina.“

„Formula 1 danas jako se razlikuje od Formule 1 koju sam ja vozio. Mi smo testirali između svih trka, testirali smo cele zime. Povrh toga, imao sam mnogo promotivnih dužnosti. Danas im daju samo petnaest dana testiranja pre sezone i nema testova tokom godine. Svakako, neke ekipe imaju brojne sponzore pa vozači idu na promocije, ali čak i s tim, ostaje im mnogo više slobodnog vremena i prilika da sačuvaju energiju. Mislim da sam uradio prilično dobar posao što sam se održavao na tako visokom nivou toliko dugo vremena."

Da li je mladim pilotima danas teže nego ranije, teže nego u tvoje vreme?
„Ne, ne mislim da im je teže, njima je lakše. Danas manje rade. OK, voze više trka, ima ih devetnaest, ali ne testiraju cele godine. Definitivno imaju više vremena da sve obave. Naravno, svi vole da voze, ali postoji određena tačka kad samo idete u krug, testirate, ponekad bez pomaka u vremenima i postane pomalo monotono.“

Mislio sam na teškoće koje imaju novi vozači jer u Formulu 1 ulaze bez testiranja.

„Da, apsolutno, nemaju šanse da testiraju auto pre nastupa na trci. To se dogodilo Romanu Grožanu, dogodilo se Algersuariju u ekipi Toro Roso. To nije idealno i pomalo je kao s novim timovima koji dolaze a da nisu prvo isprobali automobil. Nikako ne možete očekivati da ćete biti konkurentni ako niste imali šansu da makar razvijete brzinu.“

Znajući ono što sada znaš, da li bi drugačije postupio u Melburnu 1998. (propustio Hakinena poštujući timski dogovor - p.a.)?
„Tada sam poslušao instrukciju tima, po ugovoru, to sam bio obavezan da uradim. Da li bih želeo da sam uradio drugačije? Naravno da bih. Ali, odlučujući drugačije, suprotstavio bih se naredbi ekipe. To je stvar obavezivanja. Ako ste nešto potpisali, ako ste se obavezali da slušate instrukcije šefa tima, kad vam daju naredbu, a vi ne slušate i ne ispunite je, tada kršite dogovor. Zapravo nikada nije trebalo da potpišem ugovor u kojem stoji da ću dobijati timske instrukcije. Ali, onog momenta kad to jesam uradio, nisam imao izbora do da ih ispunim; u suprotnom, bio bih neko ko krši svoju reč.“

A sada o aktuelnoj situaciji u Red Bul rejsing timu. Fetel je lako mogao imati 50 bodova umesto 12. Kakvo je raspoloženje u ekipi?

„Naravno da je tim razočaran, jer zna da nije lako osvojiti trku. A izgubiti dve, kada ste ih vodili, gorko je razočaravajuće. Ali, podjednako, ne možete da se zadržavate nad time, morate da inženjerskim sredstvima pronađete izlaz iz problema koje imate i osigurate da vam se u budućnosti ne dešavaju. Bolje je imati brz i nepouzdan auto nego spor i pouzdan.“

Hoće li se ponovo pričati o tome kako Njui pravi suprbrze ali krhke automobile?
„Ljudima je lako da stvaraju stereotipe. U Bahreinu je problem bio sa svećicom, to nema nikakve veze sa Adrijanom. U Australiji je Sebastijanov auto imao tehnički defekt i ekipa radi na tome da ga reši. Ali, ni u Bahreinu, ni u Melburnu Mark nije imao nikakvih tehničkih problema tokom trke, samo nije imao posebno dobru poziciju na stazi. Mislim da treba da sačekamo i vidimo da li tim može da prevaziđe ove dečje bolesti, jer svaki put je nešto drugo, to nije uobičajeni problem koji se ponavlja.“

Većina medija bila je spremna da sahrani sezonu već posle Bahreina. Melburn je ispraćen gotovo jednoglasnim hvalospevima. Šta misliš, hoće li ostatak sezone više ličiti na Sakir ili na Albert Park?

„Mislim da ostaje da se vidi. U Formuli 1 uvek ima perioda koji nisu onoliko uzbudljivi koliko bi svi voleli. Velika nagrada Bahreina bila je uglavnom procesija, a Australija je bila neverovatno uzbudljiva zbog promenljivih uslova. Vremenske prilike ovde u Maleziji ponovo mogu biti promenljive, takve stvari uvek mogu da donesu ponešto drugačije rezultate. Nadajmo se da ćemo videti mnogo uzbudljivih trka ove godine.“

Kad nedostaju uzbuđenja jednima su krive staze, drugi optužuju teške automobile, treći uže gume. Da li je osnovni problem u tome što formule previše zavise od aerodinamike?
„Ne treba da bude veliko iznenađenje: ako se najbrži auto kvalifikuje na pol poziciji, kad trka startuje, on će odmicati s pol pozicije do cilja. To je oduvek bio deo izazova Formule 1, svako mora da pokuša da svoj bolid učini što boljim i što konkurentnijim. Mislim da je opšte pravilo, koje svi prihvataju, da bi trkanje bilo malo neizvesnije ako bi postojao bolji način da sledite auto ispred vas. Ali, pošto automobili toliko zavise od aerodinamike, vi ste u zoni ’prljavog vazduha’ čim pratite i, naravno, gubite performanse. A prednost ponovo ima auto koji je napred.“

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: