Željko Obradović za B92: " Zadnji meč je uvek merilo "

Željko Obradović već jednu deceniju sa velikim uspehom vodi Panatinaikos, klub koji je pod njegovim vodjstvom postao košarkaška institucija u evropskim okvirima. O dominaciji u grčkoj košarci da i ne govorimo...Čovek koji je obožavan od navijača "zelenih" u zemlji u kojoj je sport mnogo više od obične igre, za B92 govori o Panatinaikosu, pritisku, motivima da i pored brojnih trofeja naredni trening vodi sa istim žarom kao i prvi, vodjenju ekipe sa velikim budžetom, svom pomoćniku Itudisu, a po prvi put od 2005.godine i EP u Srbiji.

Za 18 godina trenerskog posla po mnogima najbolji trener Evrope, ostvario je toliko toga, što mnogim dobrim trenerima ne bi pošlo za rukom u dve ili tri karijere. Brojne Evrolige i to sa različitim klubovima (Partizan, Real, Huventud, PAO), dva Saporta Kupa sa Benetonom i Realom, o trofejima u nacionalnim okvirima gde god je radio, i sa reprezentacijom Jugoslavije i da ne govorimo...Ipak, i dalje odaje utisak neposrednog, običnog čoveka koji je čvrsto na zemlji i pored statusa polubožanstva koje ima u Grčkoj, posebno medju navijačima Panatinaikosa. Sa lakoćom i bez ikakvog razmišljanja je prihvatio razgovor za B92 koji se dotakao mnogih košarkaških tema.

Izvor: Igor Vujièin

Utorak, 31.03.2009.

15:11

Default images

Gospodine Obradoviću ,radite sjajan posao, praktično bez greške od kada ste stigli u Grčku. PAO dominira , tu jednu titulu od kada ste trener "Zelenih" a koja nije u vašim vitrinama, uzeo je AEK sa Šakotom 2002.godine, sve ostalo je pripalo vama. Da li osećate i dodatni pritisak zbog činjenice da je normalno da osvajate titule, da ste pobednik:

"Pritisak postoji, kao i svakom drugom poslu. U ovom kojim se ja bavim, to je i logično. Iza Panatinaikosa stoji armija navijača, gazde kluba, braća Janakopulos su bile spremne da prave takav budžet da tim ima kvalitet da se bori za trofeje na svim frontovima. Tako je godinama... Ja pokušavam, i uvek sam sebi zadavao velike ciljeve i taj pritisak koji postoji, praktično ja sam sebi pravim. Volim ovaj posao, volim da radim sa igračima i verujem da je svaka utakmica koju igramo – praznik. Moj princip je da sve ono što si uradio...ok, tu su titule, svih ih znaju i broje, ali je svaka sledeća utakmica najvažnija. Zakon sporta je takav da si onoliko dobar koliko ti je dobra zadnja utakmica. To je činjenica. Svi se vraćaju na zadnju utakmicu. Ako si pobedio, svi će da te tapšu po ramenu, ako si izgubio uvek će da traže razloge: da li je trener loše vodio tim, da li je igrač odigrao slabije, da li je noć pred utakmicu otišao na vreme da spava...
Kako se motivišete posle ovakve karijere i tolikih trofeja?

"Ja pokušavam da budem zadovoljan sobom, da znam da sam uradio sve što je do mene i da mogu da uradim. Ja sigurno nisam prvi koji o tome govori, velika većina trenera i igrača to radi. Nema pritiska u tom smislu, ali tenzija uvek postoji. I mislim da je dobro dok postoji. Da svako u timu zna da iza imena Panatinaikos stoji toliko i toliko navijača, i da ćeš ako pobediš da učinih njih srećnima. Naravno, da smo i mi srećni zbog nas samih i uspeha, ali to je neka ideja vodilja, nešto što nas gura da razmišljamo o titulama i dobroj košarci.

Dvorana O.A.K.A. gde igra Panatinaikos je godinama najposećenija u Evroligi...

"Ono čime sam ja ponosan posebno je da Panatnaikos već godinama ima najveću posetu u Evroligi. Mislim da su navijači prepoznali šta igrači rade, da igramo dobru košarku koja je lepa za gledanje, ali i da daju maksimum. Bilo je i neuspeha. Prošle godine smo ispali pre četvrtfinala, ove godine smo napravili korak više, ali evo jednog detalja koji pokazuje taj odnos sa navijačima koji nam veruju. Sedam dana po povratku iz Beograda prošle godine, kada smo ispali iz Evrolige, igralo se finale kupa protiv Olimpijakosa. Navijači su došli sa porukom " Vi ste do sada nama davali sve, sada ćemo mi vama da pomognemo kada je teško". To je fenomenalno, taj odnos je fenomenalan, nešto što daje novu snagu...
Mnogi misle da je lako voditi ekipu sa velikim budžetom. Koliko je teško uklopiti 12 odličnih, skupih igrača i individua u jednu celinu?

"Apsolutno je tako.Svako od njih je različit po karakteru. Bez obzira na to koliko su uspešni do sada ili su mladji igrači u pitanju, hemija tima je nešto što je mnogo važno i to je verovatno najteži deo posla koji svako od nas ima. Raditi u klubu koji ima najveće ambicije, raditi sa igračima koji su toliko toga osvojili, nije nimalo lako.Medjutim, to je deo posla, ja znam da je on težak i tako mu i pristupam. Ono što je najjednostavniji način je da budeš iskren i prema njima i prema sebi. A to se može ako direktno razgovaraš sa njima individualno i sa ekipom u celini. Ja nikada nisam jedno govorio ekipi, a drugo novinarima. Nikada nisam "fintirao" ni njih ni sebe...i mislim daje to jedini način. Imam direktan odnos, uvek kažem igraču na početku, kada dodje u klub, da samnom nije lako raditi, ali da imaju podršku da sve što žele da mi kažu, da razgovaraju... da mogu da dodju kod mene kada god hoće. Najiskrenije, ja sam sve bolji trener zahvaljujući dobrim igračima. Od igrača se uči, to nije fraza, od dobrih igrača svaki dan na treningu može da se nauči,posebno kada postavljamo taktiku, kada oni sami sugerišu da im je na neki način lakše da igraju ovako u napadu ili odbrani.
Ko je najbolji igrač sa kojim ste radili? Bilo je puno velikih, kvalitetnih u velikim klubovima, ali ko su bili oni koji su se "kapirali" na pogled, na "mig"?

" Bilo je takvih, bio je Djordjević u onoj generaciji, Dejan Bodiroga, u ovoj sada to je Dijamantidis. Imao sam sreću da sam vodio mnogo velikih igrača...Meni je ovo 18 godina kao treneru, od reprezentacije Jugodslavije kroz koju su prošli svi oni veliki igrači. Bilo je tu mnogo vanserijskih igrača, ali i ljudi. I zbog toga su bili posebni, jer su znali i da su dobri ljudi. Ne postoji veliki igrač koji nije toga bio svestan. Biti dobar čovek je najbitnije, a ova tri igrača sam nabrojao jer je tu dovoljan bio pogled...ali tu je bilo mnogo vrhunskih košarkaša.Ponosan sam na svoju saradnju sa igračima, i sa svima i danas kada se vidim, imam fenomenalan odnos, a to nešto govori".
Mnogi u Srbiji i regionu prate grčku košarku preko kablovskih televizija, Panatinaikos i Vas. Teško je ne primetiti, ako se pomno gleda vaša klupa, jedan specifičan odnos koji imate sa svojim pomoćnikom Itudisom. Medjutim, čini se da ta saradnja donosi i kvalitet više i da je puno pomogla rezultatima PAO-a?

"Dimitrisa poznajem mnogo,mnogo godina, i pre nego što sam došao da radim u Panatanaikos. On odlično govori srpski, a u međuvremenu smo postali i kumovi. Venčao sam ga, krstio mu ćerku i on mi je kao mlađi brat. Od mog prvog dana u PAO-u rekao sam mu da ima pravo da mi suflira u toku meča, a da pritom ne brine za moju reakciju. Mnogi misle da je to svađa, ponekad i jeste svađa, ali to sve ostaje među nama. Dimitris je čovek koji mi zaista mnogo pomaže, i siguran sam da će kada se odluči da radi samostalno kao prvi trener imati veliku karijeru. On živi i radi za košarku, ubeđen sam da je to čovek koji ima najbolju pripremu za utakmice, pomaganje, skauting i gleda najveći broj mečeva od svih evropskih trenera. To znaju svi treneri koji prate PAO i koji se pripremaju za utakmice protiv nas. Mogu da kažem da sam ponosan sam na saradnju sa kumom. Nadam se da ću jednoga dana imati priliku da ga gledam kao se nervira kao prvi trener neke ekipe, a ja ću tada, verovatno, već završiti svoju trenersku karijeru.
Na meču sa Olimpijakosom koji sam imao privilegiju da gledam, evidentno je bilo da unosite mnogo energije. I generalno gledano u svakoj velikoj utakmici ste tu, pored terena. Deluje kao da dajete 110% sebe... Kako se regenerišete, da li imate neko slobodno vreme za sebe, kako ga koristite? ili živite 24 h za košarku? Sada kada ste iskusniji i znate šta sve nosi vaš posao, kako se oporavljate od mečeva?

"Energija je nešto što je neophodno. Tim prati trenera. Mislim da je pogubno ako trener nema energije, to je mnogo opasno. Verujem da moji igrači znaju koliko volim njih kao ljude svaka i koliko radimo. Svaka utakmica za nas je praznik. Naravno da sa godinama i iskustvom koje sam stekao znam da u životu ima mnogo stvari koje su takođe važne pored posla. Trudim se da u životu regenerišem tu energiju koju potrošim na utakmicama kroz druženje sa prijateljima i ljudima koji su mi dragi. To mi daje novu snagu i to mi je najveće zadovoljstvo. Van košarke ima mnogo stvari koje volim i najvažnije mi je da budem uz porodicu i prijatelje, to je suština svega"
Ove godine put ka tituli će biti malo drugačiji. Vi ste i dalje favoriti, ali kako stvari sada stoje, ako Olimpijakos ne kiksne moraćete da dobijete jednu utakmicu u Pireju, naravno ako sve bude teklo po planu i ako budete igrali finale.

"Ima dosta do toga. Činjenica je da Olimpijakos ima veliku prednost i realno je očekivati da oni završe na prvom mestu. Plej of je otvoren. Mi smo u situaciji da smo prošli u 8 najboljih u Evroligi, i videćemo da li ćemo proći na fajnl for, a to na ekipu ostavlja uvek velike tragove. Fajnal for, bez obzira da li ste pobedili ili ne, ostavlja strašne posledice na ekipu. Tek treba videti u kakvom ćemo stanju biti posle toga. Olimpijakos ima izvanredan tim,imaju kvalitet isto kao što ja verujem da i mi imamo kvalitet, ali da bi došli u situaciju da igramo finale plej ofa sa Olimpijakosom, treba prvo proći četvrtfinale i polufinale, a sa iskustvom koje imam znam da nijedna faza plej ofa nece biti laka. Treba se okrenuti onome što je ispred nas u bližoj budućnosti.
Da li se nekad setite EP u Srbiji ? Da li i danas žalite, i da li mislite da vam je bilo suđeno da odigrate utakmicu u beogradskoj Areni do koje na kraju nismo ni došli?

"Kako vreme prolazi sve više žalim. Ja sam bio ubeđen da je ta ekipa imala kvalitet i da smo došli u Beograd da bi sve bilo drugačije, i zaista mi je žao. Iskreno najviše mi je žao navijača u Novom Sadu koji su bili fantastični. Posle onog prvog meča gde sam ja izašao sa jednom izjavom za koju sam verovao da je trebala da pomogne ekipi, posle toga je atmosfera bila fantastična i nikada je u životu neću zaboraviti. Sada se naježim kada se toga setim kako su ljudi u Novom Sadu navijali. Naravno da mi žao i svih igrača, nismo ni bili svesni toga kakvu smo šansu propustili. Nadam se da će nove generacije vratiti košarku tamo gde joj je mesto. Nisam o tome pričao od 2005. godine ali činjenica je da je fantastično to što se desilo u kvalifikacijama za EP, kada smo igrali u punoj Areni. To pokazuje koliko ljudi vole košarku i koliko veruju u ovu novu generaciju reprezentativaca".

Posle Novog Sada ste rekli nikad više. Da li sada, kada ste videli da se situacija promenila, kada ste videli i pune dvorane, da i dalje postoji ta "vatra" u srpskim navijačima koji obožavaju košarku, da li biste u budućnosti prihvatili da opet vodite nacionalni tim? Da li je ipak kraj, kao što ste rekli, ili nikad ne reci nikad?

"O tome nisam pričao od 2005. godine, ali reprezentacija Srbije trenutno ima najbolje moguće trenere i mislim da je to dovoljno. Sve do ovog trenutka je bilo fantastično, a nadam se da će biti još bolje", rekao je Obradović za B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: