Dikić: "Doping je veliki problem, ali ga je moguće rešiti"

Doping je sve veći problem u sportu. Već su odavno poznati slučajevi američkih sprintera Merion Džons, kojoj je oduzeto pet medalja sa OI u Sidneju i Tima Montgomerija, koji je priznao korišćenje nedozvoljenih sredstava i osuđen je na pet godina zatvora zbog rasturanja heroina. Najveći broj sportista za koje je potvrđeno da uzimaju nedozvoljena sredsta dolazi iz biciklizma. Nedavno su kod troijce srpskih rvača u sistemu pronađeni tragovi narkotika. Predsednik srpske Anti doping asocijacije Nenad Dikić u razgovoru za B92 objašnjava mnoga pitanja koja su javnosti bila nepoznata.

Izvor: B92

Ponedeljak, 22.12.2008.

14:13

Default images

Zvuči neverovatno da su svi koji se na bilo koji način bave sportom, profesionalno ili rekreativno, podložni proveri anti-doping organizacije.

"Po zakonu sprečavanja dopingu u sportu, sportisti su svi oni koji se organizovano bave fizičkom aktivnošću, ne samo oni koji se takmiče. Tu spadaju i ljudi koji se rekreativno bave sportom u objektu predviđenom za to. U nekim zemljama bi na primer sportista bio i neko ko vesla na reci ili jezeru. U Belgiji je policija zaustavljala i kontrolisala i te ljude. Najpoznatiji slučaj gde se anti doping kontrola sprovodi u fitnes klubovima je Minhen, jer je gradska vlast rešila da očisti fitnes klubove od preparata koji su na listi zabranjenih supstanci. Oni su radili nekoliko puta godišnje te kontrole. Što se nas tiče, mi smo spremni da to uradimo, s obzirom na mogućnosti koje imamo. Problem je u tome što to nije finansijski pokriveno. Morali bi da imamo partnera koji to želi da uradi i koji bi na neki način sponzorisao takvu vrstu doping kontrole", rekao je Dikić..

Nedavno je izbio skandal u konjičkom sportu kod nas, kada je procentualno veliki broj životinja bio pod uticajem nedozvoljenih supstanci. Poražavajuća je činjenica, da se i životinje ugrožavaju na taj naćin.

"Dopinguju se sve vrste životinja, s tim što kod pasa se radi o borbi tih životinja, koje su ilegalne i one ne podležu našoj kontroli. Kasačke trke podležu i mi to redovno radimo. Ponosni smo što i pored velikih finansijskih problema uspeli da izvršimo 47 kontrola i pronašli pet slučajeva dopinga. To je više od 10 posto, što je stravično visoka statistika. Sada to izgleda strašno, ali verovatno kada bi odradili veći broj provera da bi se statistika smanjila. Činjenica je da postoji zlostavljanje životinja na taj način samo da bi dobili trku. Mi smo oformili tim koji vodi doktorka Natalija Vujičić Matić. Pripremamo veliki seminar u februaru za ljude koji vole konjički sport. Za sada od njih imamo samo podršku uključujući i ljude sa hipodroma".
U javnosti je uvreženo mišljenje da su američki sportisti na OI pošteđeni anti doping kontrole od strane predstavnika međunarodne organizacije i da za njih garantuje njihova asocijacija. Dikić tvrdi da to nije istina navodeći primer Majkla Felpsa, koji je devet puta u Pekingu bio podvrgavan proverama. Jedina razlika postoji kada su u pitanju igrači iz NBA, ali samo kod kazni.

"Američki košarkaši se testiraju kao i svi ostali učesnici na turniru. Ne razlikuju se ni po čemu i testitrani su onoliko puta kao i Litvanci, Rusi i ostali. Činjenica je da Žak Rog želi OI bez dopinga je dovoljna da ni Amerikanci nemaju poseban tretman. Uz to Rog je veliki evropski patriota i niko pametan ne sme da pomisli da bi on dozvolio da dopingovani igrači budu protivnici ekipama iz Evrope. NBA nije potpisnik kodeksa, ali sprovodi kontrole. Međutim, razlika je u kaznama, a najvažnija razlika je vezana za marihuanu. U SAD je predviđena suspenzija od jednog ili dva meča neigranja, dok je u Evropi to kazna od dve godine. Činjenica da kod marihuane postoje izuzeci, ali nikada takvi da sportista koji pripada savezu potpisniku koda, može da bude suspendovan samo jedan meč. S druge strane kada su u pitanju anabolici NBA kažnjava igrače na isti način kao u ostatku sveta. Mala razlika postoji jer su NBA, NHL i HFL profesionalne lige, koje imaju svoja pravila i nisu potpisnici kodeksa, ali daleko od toga da oni ne sprovode doping kontrole".

Dpoing je kod nas uzeo maha, a Dikić smatra da je glavni razlog neinformisanost sportista, trenera i ostalih streuktura u sportu.

"Činjenice je da mi statistički imamo veći broj sportista, kod nas je postotak oko 2,5 posto dok je u Evropi za jedan odsto manji. Razlog tome je što je informisanost sportista neverovatno loša i što je posvećivanje pažnje saveza toj materiji veliki problem. Mi smo sproveli anketu po Srbiji, ali i zemljama iz okruženja i shvatili da je neobaveštenost i nemarnost ogromna. Mi smo u stalnoj vezi sa svim savezima, konstantno ih informišemo, držimo predavanja, maksimalno skrećemo pažnju na taj problem. I novinarima smo držali kurs U NUNS, da bi im skrenuli pažnju da o tome moraju više da izveštavaju. To smo uradili i sa pripadnicima policije i carine sa idejom i molbom da se i oni uključe u ceo proces. Većim angažovanjem svih struktura mi ćemo taj problem rešiti. Najvažnije je da otkrijemo odakle sportistima doping. Za mene je najstrašnije što sportista snosi sve posledice, a doktor, trener, klub praktično nemaju odgovornost. Ključ je otkriti te kanale, jer teško je poverovati da je dvadesetogodišnji rvač sam došao do klanbuterola i flurosamida odnosno, lasiksa, diuretika, s obzirom na njegovo neznanje vezano za upotrebu takvih lekova".

Međutim, činjenica je da se mnogo nedozvoljenih sredstava može kupiti u apotekama bez recepta.

"Mi imamo ljude koji imaju dijabetes, astmu i oni imaju dozvolu za korišćenje raznih propisima zabranjenih supstanci radi terapijske uprotrebe. Imamo preko 30 sportista koji imaju pravo da koriste neke od lekova, s obzirom na njihovo bolesno stanje. Tu se nalaze i kortikostreroid, koji su najbolja terapija kod teških povreda. Totalno je besmisleno da se dozvoli sportisti da nasumice uđe u apoteku i kupi neki lek, s obzirom na njihovo neznanje i needukovanost. Ono što je zapravo važno je da nije nama najveći problem što su oni dopingom postigli neki rezultat, već što postoji veliki broj neželjenih tegoba i nuspojava, koje mogu da budu i smrtonosne. Ako se setimo sam o fudbalera koje smo mi u direktni prenosima videli da su pali, postavlja se pitanje, da li su prvo dobro pregledani a drugo je da li su nešto koristili što nisu smeli. Naša najveća briga je zdravlje sportiste. Tu u stvari imate tri fenomena, zdravlje, zatim sportski rezultat, koji je postignut na nefer način i sportska etika. Ne pomažu sve zabranjene supstance organizmu, ali neke se nalaze na listi jer su nespojive sa integritetom sportiste", rekao je Nenad Dikić za B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: