Milošević: "Ostvario sam sve snove"

U sredu će na stadionu Partizana fudbalsku karijeru okončati Savo Milošević, nacionalni rekorder po broju mečeva i po broju postignutih golova za državni tim.

Izvor: B92

Nedelja, 16.11.2008.

18:27

Default images

Tokom karijere duže od jedne i po decenije Milošević je igrao za Partizan, englesku Aston Vilu, italijansku Parmu i čak četiri španska kluba – Saragosu, Seltu, Espanjol i Osasunu. Poslednju sezonu proveo je u Rubinu iz Kazanja, a njegov gol doneo je prvu titulu šampiona Rusije tokom klubu. Karijeru je počeo sa dve i završio jednom titulom, osvojio je jedan Liga kup Engleske i jedan Kup Italije. Na Evropskom prvenstvu 2000. godine bio je najbolji strelac sa šest golova.

Savo će protiv Bugarske odigrati 102. meč za nacionalni tim. Ironično, biće mu to prvi nastup za selekciju koja nosi ime Srbije, pošto je u juniorskoj karijeri igrao za selekcije SFRJ, a kao senior za SRJ i SCG.

"Osećaj je neobičan, jer ću u istom meču debitovati i igrati poslednji meč, pretpostavljam da se to nikome nije dogodilo i da se više nikome neće dogoditi", rekao je Milošević u intervjuu za B92.

Fudbalski savez je najavio da će spremiti svečanost za asa koji je u nacionalnom timu dao 35 golova.

"Ne znam šta su spremili, verovatno deo toga i treba da bude tajna za mene. U svakom slučaju velika je čast igrati za reprezentaciju i srećan sam što mi se karijera tako završava. Posebno mi je drago što ću se oprostiti utakmicom koja je, iako nije takmičarska, ipak sasvim ozbiljna".
Rođen je septembra 1973. godine u mestu Janja, na levoj obali Drine, a kao talentovani tinejdžer došao je u Partizan. Šesnaest i po godina kasnije, Milošević kaže da je ispunio sve fudbalske snove.

"Tokom igračke karijere tri puta sam menjao snove, kao dečak, pa kao mlad igrač i zatim kao zreo fudbaler. Mogu da kažem da sam ih sve ispunio i premašio. Ostalo mi je zaista samo da poželim sreću i zdravlje za svoju porodicu, jer sam na fudbalskom planu sve ispunio".

Do danas Milošević je uz Darka Kovačevića jedini srpski fudbaler koji je nastupao u sve tri najkvalitetnije evropske lige – engleskoj, španskoj i italijanskoj. On je u njima proveo punih 12 i po godina.

"Veoma sam zadovoljan zbog toga. Pretpostavljam da je to pokazatelj da sam tokom cele karijere uspevao da održim određeni nivo kvaliteta, kao i da sam se profesionalno ponašao prema svakom klubu u kojem sam igrao".

U ranoj fazi karijere, u prvoj godini koju je proveo u inostranstvu, Milošević je imao priliku da nastupi na Vembliju. U finalu Liga kupa njegova Aston Vila pobedila je Lids Junajted rezultatom 3:0, a Miloševićev gol bio je senzacionalan (četvrti minut snimka).



"Bio je to jedan od najlepših detalja u mom životu. Igrati na Vembliju je svakako nešto posebno. U Engleskoj je svakom igraću san da zaigra na Vembliju. Meni se posrećilo da već na debiju postignem gol, i to jedan od najlepših golova u karijeri. Uz to, pobedili smo u toj utakmici 3:0 i osvojili trofej, zaista lep dan".
Četiri godine kasnije selekcija Jugoslavije igrala je na Evropskom prvenstvu u Belgiji i Holandiji. Zahvaljujući Miloševiću SRJ je nadoknadila katastrofalan početak (0:3 i igrač manje protiv Slovenije posle 60 minuta), izborila startni remi, pa pobedila Norvešku i do nadoknade vremena vodila protiv Španije (taj neobični meč završen je trijumfom Španaca 4:3, posle kojeg su dalje otišle obe selekcije, a bez druge faze ostala je Norveška). Kolektivno sećanje na to takmičenje je negativno, zbog debakla od Holandije u četvrtfinalu 6:1. Međutim, to je do danas poslednji put da je naša selekcija prošla prvu fazu nekog velikog takmičenja (na 3 od 4 posle toga nije se ni plasirala), a Savo Milošević je bio najbolji strelac prvenstva sa 6 golova.



"Emocije su definitivno pomešane. Nikada se nisam osećao srećnim zbog titule najboljeg strelca upravo zbog tog poraza protiv Holandije, ne samo zbog rezultata 6:1, nego i zbog načina na koji smo ga doživeli. Meni je uvek na prvom mestu bio timski uspeh, zbog toga mi nije previše značilo to što sam postigao sve te golove".

Seniorsku karijeru Milošević je počeo u Partizanu, u sezoni 1992/93. Bilo je to vreme velikih promena, u ligi su ostali samo klubovi iz Srbije i Crne Gore, a posle godina totalne dominacije Crvene zvezde crno-beli su osvojili titulu veoma ubedljivo – sa 14 bodova prednosti (bilo bi 26 da su 3 boda dodeljivana za pobedu) i sa čak 103 data gola. Od toga, Milošević je kao debitant dao 14 pogodaka, da bi u naredne dve sezone bio najbolji strelac lige. Milošević je 1994. bio član generacije koja je osvojila drugu duplu krunu u istoriji Partizana. Četrnaest godina kasnije, na samom kraju karijere, Milošević je ponovo osvojio titulu, i to na kakav način.



Pred početak sezone malo ko je verovao da Rubin iz Kazanja može da izdrži trku, uprkos tome što je dovedeno nekoliko kvalitetnih i iskusnih igrača. Ispostavilo se da je klub iz Tatarstana titulu potvrdio tri kola pre kraja, a ključni gol postigao je upravo savo Milošević, dva minuta pre kraja meča sa Saturnom u podmoskovskom mestu Ramenskoje.
"To je odličan osećaj. Mogu da kažem da je usph Rubina ove godine senzacionalan. Niko pre početka sezone nije verovao da ćemo uspeti. Iako smo tokom cele sezone imali uvek 6-7 bodova prednosti, nijednog trenutka nije bilo lako, jer je ruski šampionat izuzetno težak. Upravo zbog toga mi je još draže što smo uspeli da osvojimo titulu".

U nedelji koja se završava obeleženo je 10 godina postojanja organizacije Otpor, koja je bila jedan od nosilaca borbe protiv diktature Slobodana Miloševića. U danima najsnažnije represije borbi su se priključile mnoge javne ličnosti, ali su sportisti bili izuzetno retki. Prvi od njih koji je jasno pružio podršku političkim promenama bio je Savo Milošević, koji je odigrao legendarni meč u malom fudbalu nasred Terazija, tokom demonstracija zbog pokušaja izborne krađe septembra 2000. godine.

Sećam se odlično tog dana. Kada sam izašao na trg, u onu masu, ne znam ni sâm koliko ljudi je bilo, video sam u jednom uglu tog prostora moju rođaku i njenog sadašnjeg supruga, i osmeh na njihovim licima potvrdio mi je da se nikada neću pokajati zbog toga. Bilo je to teško vreme, jer je bilo jasno da je narod umoran od borbe sa režimom, borbe protiv siromaštva, svakodnevne borbe. U takvom trenutku narodu je bio potreban podsticaj. Ne želim da preuveličam svoju, ili ulogu nekih od brojnih javnih ličnosti koje su bile sa mnom na Terazijama tog dana, mislim da nam je bila dužnost da im pružimo takav podstuicaj. Vreme je pokazalo da smo bili u pravu.

Savo Milošević će se od reprezentacije oprostiti utakmicom sa Bugarskom u sredu, 19. novembra od 17.30, na stadionu Partizana.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

26 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: