Fenomen nasilja protiv fudbalskih sudija

Zanimljivo je, međutim, da se u drugim sportskim disciplinama nema toliko zabeleženog nasilja protiv sudija.

"To mogu samo da negiram", odgovara Mark Šober, predsednik upravnog odbora Nemačkog rukometnog saveza (DHB), na pitanje DW da li je i u rukometu porastao broj slučajeva nasilja protiv sudija amatera. Sa oko 750 hiljada članova DHB je, nakon Nemačkog fudbalskog saveza (DFB) sa 7,1 milion članova, drugi po veličini timski savez u Nemačkoj.

U rukometu deluje oko 20.000 sudija. "Naravno da je i u rukometu bilo pojedinačnih slučajeva u kojima su se vređale sudije ", kaže Šober. "Ipak moramo da pazimo na naše sudije. Radimo to pomoću našeg pravilnika. Prestupnici se oštro kažnjavaju."

On pojašnjava da je bitno pratiti i to kako se treneri ponašaju prema sudijama. Već odavno u rukometu postoje kazne koje predviđaju isključenje trenera sa utakmica na određeno vreme, ukoliko se ne ponašaju fer prema sudijama. Tako može da se dogodi da jedan igrač zbog trenerovog ponašanja mora da napusti teren. "To deluje", ističe Šober.

Udarac u kofer – "najgori" slučaj

Anketa koju je sproveo DW među timovima raznih sportskih disciplina u Nemačkoj iznosi na videlo iznenađujuće jasan rezultat: fizičko nasilje upereno protiv sudija amatera, van fudbala se uopšte ne pojavljuje ili je potpuni izuzetak. "Najgori" zabeležen slučaj za Nemački odbojkaški savez (DVV, oko 410.000 članova, 56.000 sudija) bio je kada je jedan sudija u hodniku bio sateran uza zid i neko je udario njegov kofer. A nije retkost i to da čak reprezentativci sudijama ukazuju na pogrešne odluke, iako su te odluke upravo na štetu tih igrača, navodi DVV.

U košarci, čiji je savez prema broju članova (oko 210.000) na trećem mestu među timskim sportskim disciplinama u Nemačkoj, "trenutno nisu poznati slučajevi fizičkog nasilja prema sudijama", kaže profesor Lotar Bezing sa Univerziteta Tibingen. U Nemačkom košarkaškom savezu (DBB) je Bezing kao zamenik predsednika zadužen za oko 10.500 sudija.

Slučajevi verbalnih ispada protiv sudija koji se događaju tu i tamo, odlučno se sankcionišu, kaže Bezing. Ali to ne može da se uporedi sa teškom situacijom sa kojom se suočavaju sudije amateri u fudbalu, ističe Bezing: "Načelno smatram da se u košarci sudije više poštuju nego što je slučaj u fudbalu."

Kazna ako dodirneš sudiju

Čak i u sportskim disciplinama u kojima je sportsko nadmetanje fizički "žešće", sudije amateri ne moraju da se plaše za svoju sigurnost. "Taj problem je potpuno nepoznat u američkom fudbalu", kaže Robert Huber, predsednik Saveza za američki fudbal u Nemačkoj (AFVD, 67.000 članova, 1200 sudija).

"Već i samo dodirivanje sudije odmah dovodi do kazne isključenja iz igre", pojašnjava Huber. Osim toga, ističe Huber, u ovom sportu je aktivan tim sudija od najmanje pet i maksimalno sedam sudija: "To znači da sudija nikada nije sam, već je deo ekipe sudija, što ih svakako štiti od napada."

I u hokeju na ledu je na utakmicama više sudija - čak i kada je reč o utakmicama amatera. "Fizičko nasilje protiv sudija amatera je nepoznato u hokeju na ledu. Poslednjih godina nisu zabeleženi", navode iz Nemačkog hokejaškog saveza (DEB, 20.600 članova, oko 1.200 sudija). Doduše, ima verbalnih ispada protiv sudija amatera, ali to sve ostaje na istom novou i ne povećava se, navodi DEB.

U hokeju, prema navodima Nemačkog hokejaškog saveza (DHB, oko 86.000 članova, 90 sudija u Bundesligi i oko 70 mladih sudija), "tu i tamo dođe do verbalnih sukoba sa igračicama i igračima, ali nema fizičkih pretnji ili nasilja protiv sudija". Ni Nemački savez za bejzbol i softbol (DBV, 22.300 članova, 500 sudija) nije, kako navodi, zabeležio povećanje napada na sudije amatere.

Nekontrolisane emocije

Zašto se onda nasilje protiv sudija povećava upravo u fudbalu? "Po mom mišljenju to ima veze sa kontrolom emocija, to znači kontrolisati sam sebe. Tom kontrolom emocija ne vladaju baš najbolje svi fudbaleri", kaže u izjavi za DW Marion Sulpricio, psihološkinja sa Nemačkog fakulteta za sport u Kelnu.

"Možda su u fudbalu češći ti ljudi koji snažno žele da pokažu svoje emocije, ljudi kojima je fizički aspekat veoma bitan, biti čvrst, biti borben. To u određenim situacijama može da dovede do nesmotrene reakcije koju pojedinac onda nema više pod kontrolom", pojašnjava Sulpricio.

Fudbal može štošta da nauči od drugih sportskih disciplina, ističe ona: „Kako se ophoditi prema drugima sa više poštovanja i kako slediti pravednu igru ne samo na terenu, već i u čitavom svom okruženju. Odgovornost za to preuzimaju svi: treneri, igrači, funkcioneri i publika. Regulisanje emocija mora da se vežba. U nekim sportskim disciplinama to izgleda ide brže nego u fudbalu."