All eyes on me – pet najvećih zvezda

Košarka je timski sport, titule osvajaju najbolji timovi, ne igrači, ali ovaj sport ne bi bio to što jeste da nema fantastičnih individualaca.

Izvor: A. Kovaèeviæ

Ponedeljak, 31.08.2015.

01:20

Default images

Tako će biti i na ovom Evrobasketu, jednom od najizjednačenijih kada su u pitanju konkurenti za titulu, gde će se prvo pričati o velikim zvezdama, a tek onda na njihovim ekipama.

Skup najboljih evropskih selekcija garantuje učešće na desetine spektakularnih igrača, ali smo se mi odlučili da izdvojimo samo petoricu.

Apostrof je naravno na NBA zvezdama, liderima glavnih favorita, ali tu su i aduti Evrolige, u pitanju su Toni Parker, Pau Gasol, Nemanja Bjelica, Dirk Novicki i Vasilis Spanulis.

Nemoguće je reći koji je od njih najbolji, Novicki je svakako čovek za koga se može reći da je nedodirljiv kada su u pitanju Evropljani, Parker je višestruki NBA šampion, Gasol jedan od najdominantnijih centara ovog veka, Spanulis je čovek u čijoj igri uživaju svi, bez obzira za koga navijaju, dok je Bjelica aktuelni najkorisniji igrač Evrolige.

Toni Parker (Francuska)

foto: Getty images
Francuska se ne može pohvaliti bogatom košarkaškom tradicijom, pre svega reprezentativnom, ali nije ni prva ni poslednja država koja je zbog jednog čoveka ušla u red najvećih.

Toni Parker je čovek koji je jedini pravi sinonim za francusku košarku, čovek koji je prva i jedina asocijacija kada se pomene Francuska u vezi sa ovim sportom.

Pre njega košarka je bila marginalni sport u ovoj zemlji, a sada su branioci titule prvaka Evrope. S obzirom da ima 33 godine ovo mu je verovatno poslednji nastup za nacionalni tim, a gde će imati bolji oproštaj nego u domovini.

Statistika nije nešto što je potrebno pominjati kada se priča o Parkeru, dovoljno je reći da je četiri puta osvajao NBA ligu, i to ne kao epizodista, već kao lider San Antonio Sparsa, pa da bude jasno o kakvom se igraču radu.

Iako je Francuz, s obzirom na tok njegove karijere teško ga je svrstati u evropskog košarkaša, jer je od 19. godine u NBA ligi, pa nije greška i odrediti ga kao predstavnika američkog stila košarke, poput naturalizovanih Amerikanaca u brojnim evropskim selekcijama.

Iako je svake sezone igrao završnicu NBA lige, nakon čega većina Evropljana odustaje od nastupa za reprezentaciju, Parker se uvek bez mnogo pompe odazivao pozivima selektora, pa je igrao na svakom od prethodnih sedam evropskih prvenstava.

Do prve medalje momak iz Briža je stigao u Beogradu 2005, Francuska je osvojila bronzu, korak više napravio je 2011, a onda je pre dve godine pokorio Evropu.

Parker je poznat kao jedan od najbržih košarkaša u NBA ligi, napad mu je jači od odbrane, a napade često završava eksplozivnim prodorima u reket uz polaganje ili “floter”. Uprkos tome što spada u red nižih igrača (188cm), često predvodi NBA ligu u poenima iz reketa.

U prvim godinama profesionalne karijere često je šutirao za tri poena, ali su treneri Sparsa uneli raznovrsnost u njegovu napadačku igru što je donelo porastu procenta ubačenih šuteva. Ono na šta je negativno uticao njegov ekslozivan stil igre su kolena, česti problemi sa upalom tetiva.

Prosečno je na prvenstvima Evrope beležio 16,8 poena, 3,2 asistencije i 2,8 skokova.

Pau Gasol (Španija)

foto: Getty images
Neki ga vole, neki ga mrze, ali niko ne može osporiti da je Pau Gasol jedan od najboljih centara u istoriji evropske košarke.

Iako mu je 35 godina, i dalje je jednako dominantan u reketu, a da će i na ovom EP biti pošast po protivničke koševe, pokazao je dominantnim predstavama u pripremnim utakmicama.

Gasol je deo generacije koja je dominirala evropskom i svetskom košarko u mlađim kategorijama krajem prošlog veka, a da dominacija je samo nastavljena u seniorskoj konkurenciji.

Predvođeni Gasolom, Španci su osvajali evropska i svetska zlata i srebra, kao i olimpijske medalje, ali već pet godina su bez odličja.

Kada je centar Čikago Bulsa bio nezasutavljiv, poput EP 2009. i 2011, tada je i Španija bez problema osvajala titule.

Verovatno bi danas uživao u reprezentativnoj penziji da “furija” nije razočarala na Svetskom prvenstvu prošle godine na svom terenu, jer Gasol želi oproštaj sa medaljom, verovatno isključivo zlatnom.

Izostanak nekoliko važnih igrača, poput njegovog brata Marka i Huana Karlosa Navara su oslabili Španiju, ali je Pau više nego ikad motivisan da pobedi sve.

Njegov odlazak predstavljaće kraj jedne blistave ere u evropskoj košarci, što samo daje veću draž predstojećem Evrobasketu.

Za 213 centimetara visokog čoveka prilično je pokretljiv i brz, pa je često tokom karijere igrao krilnog centra, a sjajnim igrama je doživeo da ga porede sa Tonijem Kukočem i Dirkom Novickim, iako mu je Nemac savremenik.

Najjače oružje su mu šutevi sa posta i poludistance, gde koristi širok dijapazon oružja – skok-šut, horog, lažnjake, “zavlačenja” pod ruku rivala, a podjednaka umešnost sa obe ruke posebno otežavaju odbranu čuvaru.

Pokretljiva stopala ga čine ubitačnim i u kontranapadima, a neretno zna da postigne i trojku. Jednostavno rečeno, ne znate odakle može da napadne.

Nemanja Bjelica (Srbija)

foto: StarSport
Srbija je uvek bila “bogata” velikim košarkaškim zvezdama, u ovom veku je ta dominacija polako počela da bledi, sve smo se manje oslanjali na pojedince, sve više na tim, a kako se selekcija postepeno oporavljala od velikekrize iz sredine prošle decenije, tako su počeli da se izdvajaju i individualni igrači.

Jedan je posebno bio upečatljiv u poslednjih nekoliko godina, tiho, nečujno i pomalo neočekivano Nemanja Bjelica je izrastao u jednog od najboljih evropskih igrača, da bi protekle sezone zasenio sve konkurente u Evroligi i podsetio na svojevremenu dominaciju Dejana Bodiroge.

Pre manje od deset godina je razmišljao o kraju igračke karijere, koja je tek bila počela, a onda ga je otkrio Svetislav Pešić. Polako, korak po korak, napredovao je prvo u Crvenoj zvezdi, potom u Laboral Kuči, da bi zenit doživeo u Fenerbahčeu.

Sa 208 centimetara zvanična pozicija mu je krilni centar, ali zahvaljujući Pešićevom forsiranju na poziciji plemejkera povremenu u Zvezdi, usavršio je tehniku, pa je prošle sezone u Feneru bio dominantan na više pozicija, što mu je redovno donosilo dabl-dabl, a ponekad i tripl-dabl učinke.

Njegova univerzalnost, tehnika i snalaženje u reketu ga čine potpuno nepredvidljivim, a Aleksandru Đorđeviću omogućava da preko njega rešava sve probleme u napadu, ali i u odbrani.

Sa Srbijom ima dva seniorska srebra, po jedno sa EP i SP, ali se na ovom Evrobasketu očekuje od njega da bude lider tima u pogodu na evropski tron.

Bez obzira na učinak u klupskoj karijeri, titule u Evroligi, poene, skokove i blokade u NBA ligi, nijedan srpski igrač nije mogao da stekne status ikone u ovoj zemlji košarke bez velikog uspeha sa reprezentacijom.

EP u Berlinu i Francuskoj su šansa za Bjelicu da stane rame uz rame sa Bodirogom, Đorđevićem, Danilovićem, Divcem, Paspaljem, Kićanovićem, Koraćem, Dalipagićem…

Krov Evrope, pa NBA lige, da li ćetim putem Nemanja Bjelica?

Dirk Novicki (Nemačka)

foto: Getty images
Nemoguće je reći za nekog igrača da je najbolji u istoriji, čak i na samo jednom kontinentu. Posebno ako je taj kontinent Evrope. Mnogi će upravo to reći za Dirka Novickog, najefikasnijeg stranca u istoriji NBA lige.

Bilo je Evropljana koji su blistali u NBA ligi, poput Sabonisa, Kukoča, Divca, Petrovića, ali nijedan od njih nije imao status superstara na nivou Džordana, Medžika, Birda, Abdul-Džabara, Brajanta, kao što ima Novicki.

Osvojio je sve što jedan pojedinac može ostvariti u NBA ligi, bio i šampion, i najkorisniji igrač regularnog dela sezone u finala, igrao na više od deset Ol-star utakmica, bio član najboljih timova, pobedio u šutiranju trojki, ali jedna stvar mu nedostaje, titula sa Nemačkom.

Najbliži je bio 2005. u Beogradu, “leteo” je po Areni i sa lakoćom gazio rivale, ali je ipak neočekivano zaustavljen u finalu.

To je bio i poslednji put kada smo gledali “pravog” Novickog u dresu reprezentacije. Igrao je on i kasnije, ali je prioritet imao napad na NBA titulu, a kada je to ostvareno 2011, usledila je borba sa povredama.

Sa 37 godina odavno je spreman za penziju, ne samo reprezentativnu nego i klupsku, ali kao čoveku kojem je košarka u krvi, teško mu je da napusti parket.

U međuvremenu je propustio nekoliko međunarodnih takmičenja, 2011. u Sloveniji je bio samo bleda senka popularnog “Dirkenštajna”, što je najavilo njegov kraj u dresu Nemačke, ali nije mogao da odoli da ga još jednom obuče na domaćem terenu.

Nakon što je konačno vezao dve kompletne sezone u Dalasu, koje je odigrao na izuzetno visokom nivou za svoje godine (17,3p; 5,9s; 1,9as prethodne), Berlin je spreman za spektakl.

Novicki se tokom karijere izgradio kao univerzalno krilo, koje povremeno može da odigrao i “peticu”, ali je izuzetan šut ono što ga čini fenomenalnim.

Samo su Hakim Oladžuvon, Bob Petit i Eldžin Bejlor uspevali da poput njega imaju prosek od 20+ poena i 10+ skokova u NBA plej-ofu, što je radio pre dve sezone.

Dostigao je i učinak legendarnog Džerija Vesta kao tek drugi igrač sa 14 utakmica u plej-ofu sa najmanje 30 poena.

Među 100 najboljih pojedinačnih učinaka u plej-ofu u poslednjih 20 godina, osam njih pripada Novickom, što je rekord.

Kada se priča o Dirkovoj igri često se pominju imena kao što su Čarls Barkli, Karim Abdul-Džabar, a zauvek će ostati urezan u istoriju NBA lige čuvenim “fejdavej” štom za pobedu u NBA finalu 2011. Godine.

Uoči te sezone LeBron Džejms je taj njegov potez označio kao drugi najnezaustavljiviji šut, nakon Abdul-Džabarovog horoga.

Majkl Džordan ga je 2013. godine izdvojio uz Kobija Brajanta, Lebrona Džejmsa i Tima Dankana kao igrača iz današnjeg vremena koji bi i u njegovoj eri mogao biti jednako uspešan.

Na to se više nema šta dodati.

Vasilis Spanulis (Grčka)

foto: Beta/AP
On je Grk, ali ima teren u Beogradu. Zaboravićete njega dok traje sezone, a onda će vas prodrmati u roku od pet minuta predstavom vrednom titule prvaka Evrope.

Vasilis Spanulis je bio dovoljan da Olimpijakos tri puta postane prvak Evrope u poslednjih šest godina, iako je klub iz Pireja u svakoj od tih sezona bio daleko od statusa favorita.

Nije se proslavio u NBA ligi, ali mu u Evropi nema ravnog. Ostvario je sve što može u klupskoj košarci , a i sa reprezentacijom je dostigao vrh, u Beogradu 2005. Iako tada tek 23-godišnjak, bio je ključni igrač u pogodu na neočekivano zlato.

Narednih godina Spanulis je bio predvnodnik Grčke, znao je da ubaci 24 poena dominantnim Špancima, ali Grčk nikad više nije prišla ni blizu treće titule prvaka Evrope.

Niko im ne daje mnogo šansi ni ove godine, ali ono u šta se Grci nadaju je da će popularni “Bili” upotrebiti svoju magiju iz Pireja i u nacionalnom dresu, i od autsajdera opet stvoriti šampiona.

Idol mu je Majkl Džordan, Amerikanci vole da ga nazivaju evropskim Derikom Rouzom, pre svega zbog toga što 90% igre provodi van linije za tri poena, te ima fantastičan dribling, bez obzira što je atletski daleko iza zvezde Čikaga.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

53 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: