 |
 |
www.dupla_kruna.gr |
| |
26. septembar 2005. 01:43 |
 |
|
 |
Po prirodi stvari, prvo smo izašli u susret Grcima. „Arena“ je u nedelju bila impresivna, prepuna, nasmejana, duhovita, politički svesna, multikulturalna... Srbi su navijali za Grčku, sa istim onim žarom kao Grci za Litvaniju pre deset godina. Neprikosnoveni Dirk Novicki, onakav aplauz sigurno ne bi dobio ni u „Maks Šmeling“ hali. Nešto lošije je prošao srpski premijer, čiji najnoviji angažman u sportu (prijem Maradone i funkcija predsednika Organizacionog odbora šampionata), publika nije znala da prepozna. Hala je bila išarana raznim zastavama, od litvanske do albanske, a logično najviše je bilo grčkih.
Pevala se moja omiljena iz Portugala i stvarno je bilo moćno.
Grci su „rasturili“ Nemce. Agresivna odbrana na Novickom, bila je ključna. On jeste ubacio veći deo svoje norme, ali je ostatak nemačkog tima imao problema sa samopouzdanjem. Čisto zlato ide zaista najboljima. Grci su pokazali da je kolektivni basket u trendu i da lider tima ponekad nije neophodan. Papalukas, Zisis i ekipa, pridružili su se Haristeasu, Basinasu, Nikopolidisu i ostalim šampionama fudbalske Evrope i suvereno će vladati kontinentom bar još dve godine.
Organizacija šampionata bila je vrhunska, o hali sam dovoljno pisao. Dovoljno sam pisao i o onima zbog kojih ove noći Beograd nije u transu. Ali, budimo optimisti. Prvo „vajld kard“ za Japan, gde branimo titulu na utakmicama koje počinju u 10 po našem vremenu, niko ne ide na posao svih deset dana, finale u podne, slavlje na ulicama u 3 popodne, srpska proizvodnja u kolapsu, ali nema veze.
Bar ćemo ponovo moći da kažemo „Dobrodošli u zemlju košarke“. |
| |
Molimo vas da pre slanja pročitate sledeće
uputstvo
B92 zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo
skraćivanja komentara.
Polja obelezena zvezdicom je obavezno popuniti. Ostavljanje e-mail adrese
nije obavezno, a ukoliko želite da vaša e-mail adresa bude objavljena
potrebno je da je upisete u neko od polja obeleženih zvezdicom (uz ime
ili tekst komentara), čime dajete mogućnost čitaocima da vas privatno
kontaktiraju. B92 ne snosi odgovornost za eventualne zloupotrebe vaše
adrese. Komentari sa validnom e-mail adresom imaju prednost nad komentarima
bez nje. Anonimni komentari se ne objavljuju.
Komentari koji sadrze vređanje, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu
mržnju kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje
je zabranjen na sajtu B92.
Molimo vas da obratite pažnju na pravopisnu i gramatičku ispravnost
komentara koje šaljete. Komentari napisani suprotno elementarnim pravilima
gramatike neće biti objavljeni, kao ni oni koji su pisani iskljucivo velikim
ili malim slovima, a komentari koji su napisani bez grešaka (pravopisnih,
gramatičkih i interpunkcije) imaju prednost.
Zbog ograničenog prostora, komentare koji predstavljaju komentar drugih
(već objavljenih) komentara ne objavljujemo, kao ni polemike između komentatora.
Ljubazno vas molimo da u svrhu diskusije i polemike sa komentatorima,
odnosno na temama koje vas interesuju, koristite Forum B92.
Pre pisanja samog komentara, molimo vas da izaberete tačan naslov vesti
na koju se odnosi komentar. Komentari koji sadržajem ne korespondiraju
sa vešću sa koje su poslati, kao i oni koji se bave istorijskim analizama
i opservacijama koje su indirektno u vezi sa vešću, neće biti objavljeni.
Molimo vas da duže komentare, kao i komentare koji se ne odnose na same
vesti, saljete u Forum B92. Prihvatljivom duzinom
smatramo do desetak rečenica, a prednost imaju analitični komentari.
Komentare kojima nam skrećete pažnju na slovne greške, tehničke i druge
propuste ne objavljujemo, ali će biti prosleđeni uredniku vesti i na tome
se zahvaljujemo.
Komentare koji se odnose na uređivačku politiku, kritike, pohvale i
sugestije ne objavljujemo (a možete ih poslati na Pišite
nam).
B92 ne odgovara za sadrzaj objavljenih komentara.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara
i ne predstavljaju stavove redakcije B92.
|
|
 |
 |
Sećanja na medalje |
 |
27. 09. 2005.
Zoran Radović: "Ćosić – najbolji čovek na svetu!”
Zoran Radović -Atina, 1987. godina, Bronzana medalja Trener naše reprezentacije bio je legendarni Krešimir Ćosić, a pomagao mu je Zoran Moka Slavnić. Imali smo ubitačno jak tim sa Draženom Petrovićem i iskusnim Ratkom Radovanovićem, a u ekipi su bili tada vrlo talentovani Vlade Divac, Žarko Paspalj, Saša Đorđević, Dino Rađa i Toni Kukoč. Sticajem okolnosti poslednjih desetak dana priprema obavili smo u Dubrovniku kako bi se prilagodili na velike vrućine koje su nas očekivale u Atini, međutim umesto utvrđivanja forme mi smo odigrali 4-5 pripremnih utakmica sa Univerzitetom Notr Dejm koji je predvodio sjajni plejmejker Dejvid Rivers. Ta priča sa Dubrovnikom ispostavila se kao totalno pogrešna. |
 |
 |
Dnevnikov dodatak |
 |
26. 09. 2005.
www.dupla_kruna.gr
Pitao sam se godinama kako izgleda biti istovremeno najbolji i u fudbalu i u košarci i koja bi to zemlja mogla sebi da priušti. I kada malo bolje razmislite i pogledate unazad, doći ćete do zaključka da je samo jedna država sve ove decenije kvarila ujedinjenje dve krune. Naravno S(F)RJ. Međutim, otkako samo Sao Tome i Principe ima duže ime od naše zemlje, postali smo otvoreniji prema svetu i dozvoljavamo mu ono što do sada praktično nikada nismo. U fudbalu smo uvek bili širokog srca, naročito poslednjih par godina, ali nikako da stasa ta dugo najavljivana generacija azerbejdžanskih košarkaša.
piše Zoran Panjković |
 |
|