 |
 |
|
Reprezentacija Ukrajine dolazi u Beograd sa sličnom ulogom kao i Bugarska – «dekor» u grupi o čemu govore poslednja mesta na šampionatima 1997. i 2001.godine. Mali pomak načinjen je u Švedskoj «osvajanjem» 14.mesta.
Medjutim, na svim tim takmičenjima druga najveća republika bivšeg SSSR-a bila je lišena pomoći Slave Medvedenka najkpoznatijeg košarkaškog izvoznog proizvoda Ukrajine.
Iz samo sebi poznatih razloga «Slava» je odbijao tokom leta da menja žuti dres Lejkersa za žuti dres svoje zemlje. Ove godine Medvedenko se «smilovao» i pojačao reprezentaciju koja ima samo tri igrača koji nastupaju za inostrane klubove. Ljubiteljima košarke poznato je i ime Artura Drozdova trenutno na privremenom radu u Francuskoj (Ortez), treći legionar je Lebedev (Lajpcig). Medjutim, ono što daje nadu Ukrajincima je domaća liga. Slično kao i u Rusiji, poslednjih godina uloženo je mnogo novca na jačanje klubova poput Kijeva ,Azovmaša i Himika odakle dolazi većina ostalih igrača. Ukoliko se Medvedenko uklopi u tim i titulu prve zvezde ekipe prebaci u drugi plan, Ukrajinci bi mogli nekoga da iznenade, medjutim selidba iz Vršca u Beograd predstavljala bi senzaciju. Medjutim, sada je već jasno da je pitanje dana kada će sve veća popularnost košarke i ogromna ulaganja u domaću košarku dati konkretnije rezultate.
|
 |
|
Ime |
Broj |
God. |
Poz. |
Visina |
Stanislav Medvedenko |
|
1979 |
Krilni centar |
208.0 cm |
Ihor Krivych |
|
1978 |
Krilo |
199.0 cm |
Aleksandr Raevskij |
|
1976 |
Bek |
185.0 cm |
Sergei Lishouk |
|
1982 |
Krilni centar |
210.0 cm |
Voldimir Gurtovoy |
|
1975 |
Centar |
207.0 cm |
Olexei Pecherov |
|
1985 |
Centar |
212.0 cm |
Viktor Kobzisty |
|
1979 |
Krilo |
200.0 cm |
Rostislav Krivych |
|
1978 |
Krilo |
198.0 cm |
Andrei Lebedev |
|
1979 |
Bek |
189.0 cm |
Stanislav Balashov |
|
1979 |
Centar |
210.0 cm |
Vladimir Koval |
|
1979 |
Bek |
194.0 cm |
Artem Butskiy |
|
1981 |
Bek |
185.0 cm |
Trener: Gennadi Zashyk |
|
|
 |
 |
Sećanja na medalje |
 |
27. 09. 2005.
Zoran Radović: "Ćosić – najbolji čovek na svetu!”
Zoran Radović -Atina, 1987. godina, Bronzana medalja Trener naše reprezentacije bio je legendarni Krešimir Ćosić, a pomagao mu je Zoran Moka Slavnić. Imali smo ubitačno jak tim sa Draženom Petrovićem i iskusnim Ratkom Radovanovićem, a u ekipi su bili tada vrlo talentovani Vlade Divac, Žarko Paspalj, Saša Đorđević, Dino Rađa i Toni Kukoč. Sticajem okolnosti poslednjih desetak dana priprema obavili smo u Dubrovniku kako bi se prilagodili na velike vrućine koje su nas očekivale u Atini, međutim umesto utvrđivanja forme mi smo odigrali 4-5 pripremnih utakmica sa Univerzitetom Notr Dejm koji je predvodio sjajni plejmejker Dejvid Rivers. Ta priča sa Dubrovnikom ispostavila se kao totalno pogrešna. |
 |
 |
Dnevnikov dodatak |
 |
26. 09. 2005.
www.dupla_kruna.gr
Pitao sam se godinama kako izgleda biti istovremeno najbolji i u fudbalu i u košarci i koja bi to zemlja mogla sebi da priušti. I kada malo bolje razmislite i pogledate unazad, doći ćete do zaključka da je samo jedna država sve ove decenije kvarila ujedinjenje dve krune. Naravno S(F)RJ. Međutim, otkako samo Sao Tome i Principe ima duže ime od naše zemlje, postali smo otvoreniji prema svetu i dozvoljavamo mu ono što do sada praktično nikada nismo. U fudbalu smo uvek bili širokog srca, naročito poslednjih par godina, ali nikako da stasa ta dugo najavljivana generacija azerbejdžanskih košarkaša.
piše Zoran Panjković |
 |
|