Nova vest
Fudbal

Ponedeljak, 02.06.2008.

04:48

1976 - Panjenka na Marakani

Najveći fudbalski događaj bivše države dogodio se upravo tada, 1976. Kad smo premijerno gledali „Grlom u jagode“, kada smo posmatrali sunovrat Ambasadora na Pesmi Evrovizije, kada je Bjeka postigao gol u smiraj dana u Ljubljani, kada smo menjali za Stekićevu sličicu deset „komada“ sakupljajući „Montreal“... E tada smo u našem gradu gledali najbolje evropske fudbalere...

Izvor: B92

Autor:B92

Default images

Takmičenje po grupama „plavi“ su prošli prilično lako. Rivali su im bili Švedska, Norveška i Severna Irska od koje su doživeli jedini poraz. Gol Drage Vabeca na „Maksimiru“ protiv Šveđana bio je decenijama deo špice za Sportski pregled. Lako su stigli do najboljih osam ekipa i aktuelni šampioni, Zapadni Nemci, kao i Velšani i Španci. Holandija je za dlaku bila „brža“ od Poljske, a na „mišiće“ su se plasirali i Čehoslovačka, Sovjetski Savez i Belgija.

Protivnik Jugoslavije u četvrtfinalu bio je Vels. Za prvi meč u Maksimiru, Ante Mladinić se odlučio za sledećih 11:
Olja Petrović, Buljan, Hadžiabdić, Oblak, Katalinski, Mužinić, Popivoda, Aćimović, Šurjak, Vukotić i Vabec.

Mladinić je za selektorskog mandata forsirao napadačku igru. Tako je bilo i protiv Velšana, iako su glavne uzdanice rivala bili veliki igrači, Džon Tošak i Teri Jorat. Agresivna igra „plavih“ isplatila se odmah, jer je već na samom startu meča Moca Vukotić doveo Jugoslaviju u vođstvo od 1:0. Na 2:0 povisio je Danilo Popivoda i ispostavilo se da je to bio i konačan rezultat utakmice.

U revanšu u Kardifu, sve dileme oko konačnog pobednika razrešio je Katalinski golom u 19. minutu. Domaćin je do kraja meča golom Evansa uspeo samo da izjednači za konačnih 1:1.

Ni ostali četvrtfinalni parovi nisu doneli posebna uzbuđenja. Holandija je zbrisala Belgiju u Roterdamu sa nedostižnih 5:0. Nemci su bili bolji od Španaca, a Čehoslovaci od Sovjetskog Saveza. Za domaćina finalnog turnira (PEF) određena je Jugoslavija.

Dugo takva fudbalska euforija u Beogradu nije bila viđena. Majice i nalepnice sa logoom PEF-a, preplavile su beogradske ulice. Boris Bizetić i Miša Marković komponovali su i pevali „Ko bude bolji pobedu nek slavi, uvek smo sa vama, „plavi“ napred, „plavi“...“ Optimizam je bio ogroman, Tempo je našu selekciju predstavio kao skup pop zvezda, ostalo je još samo da Šenova ekipa pognute glave napusti Marakanu i da sve krene po planu...

Bio je to, tvrde mnogi, najlepših 60 minuta koje je naša nacionalna selekcija ikada odigrala. Mladinić se odlučio za činilo se suludu napadačku taktiku. Čak mu je i Ivica Šurjak igrao halfa.

Petrović, Buljan, Mužinić, Katalinski, Šurjak, Popivoda, Oblak, Aćimović, Jerković, Džajić i Žungul protiv Majera, Fogtsa, Dica, Švarcenbeka, Bekenbauera, Vimera, Bonofa, Henesa, Bera, Helcenbajna i Danera.

U prvom poluvremenu igrao je samo jedan tim. Bilo je uživanje gledati „večitog rivala“, koji je od prethodnog evropskog prvenstva, postao u međuvremenu i svetski prvak, kako se nemoćno brani, vadi lopte iz mreže... bilo je pomalo tužno gledati kako Džaja testira Fogtsov centar za ravnotežu. Činilo se da će najbolja svetska ekipa biti ponižena. Jugoslavija je povela sa 1:0 golom Popivode u 19. minutu, da bi Džajić u 30. povisio na 2:0. Ređale su se prilike ispred Majerovog gola, ali se na poluvreme otišlo sa tim rezultatom.

U drugom poluvremenu, potpuno drugačija slika. Naša ekipa bila je premorena, njena spremnost trajala je još samo 15-tak minuta. Floe je zamenio Danera, a Diter Miler Vimera i upravo ovi igrači su rastužili 24-milionski TV auditorijum. Prvo je Floe smanjio na 2:1 u 64. minutu, da bi Miler postigao prvi od svoja tri gola, osam minuta pre kraja meča. Šok je bio ogroman, odbrana nije postojala... U produžecima još dva gola Milera i priča je bila završena. Kako stvari stoje, kao da se od ovog poraza još uvek nismo oporavili, jer nacionalni tim nikada posle toga nije bio blizu nekog velikog finala.

U drugom polufinalu ključna figura bio je kapiten Čehoslovačke Anton Ondruš. Na utakmici protiv Holandije, koja je odigrana u Zagrebu, on je doveo svoju ekipu u vođstvo u 19. minutu. Isti igrač autogolom je izjednačio na 1:1 13 minuta pre kraja meča. Ipak u produžecima Nehoda i Veseli su svetskog vicešampiona poslali u borbu za treće mesto.

Tamo su ga „čekali“ još uvek šokirani „plavi“. Pred maksimirsku publiku, Mladinić je izveo isti tim koji je dva dana pre toga poražen od SR Nemačke. Holanđani su poveli u 27. minutu golom Gelsa, da bi 12 minuta kasnije Rene van de Kerkof povećao na 2:0. Ipak, „plavi“ se bude. Dva minuta pre kraja prvog poluvremena, Katalinski smanjuje na 2:1, a Živadinovićevo pravilo da je 2:0 najopasniji rezultat, potvrđuje Džajić u 82. minutu. Ipak u produžetku, Gels postiže konačnih 3:2 za Holandiju.

U velikom finalu, Čehoslovačka je posle 25. minuta golovima Svehlika i Dobijaša vodila sa 2:0, ali su se Nemci još jednom vratili u meč. Prvo je u 28. pogodio Diter Miler da bi minut pre kraja utakmice Helcenbajn izborio produžetke. Ipak, evropskog šampiona su odlučivali penali.

Masni 3:2, Bonof 3:3, Nehoda 4:3, Floe 4:4, Ondruš 5:4, Bongarc 5:5, Jurkemik 6:5, Uli Henes promašuje, a Panjenka donosi jedinu titulu Čehoslovačkoj. Beograd je koliko-toliko doživeo utehu, ali i pohvale za odličnu organizaciju.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

0 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve