Nova vest
Fudbal

Ponedeljak, 30.06.2008.

10:26

Dvadeset treći deo: V.Đ. na finalu i dolazak kući

Bio sam na tekmi. Hose je bio. Nisam se dvoumio ni kada mi je tip rekao 2500 evra! Stvarno nisam. (Možda će neko da me sada smatra ili za foliranta tj. lažova ili za totalnog bolida što nisam prodao kartu, ali jednostavno nisam ni imao nameru da prodam čak i da je rekao preko 3000 evra) Da sam je prodao, ubio bih se. Propustio bi odličnu utakmicu, neverovatnu dominaciju 'Toreadora' i inferiornost 'Pancera'. Ne znam kako je to izgledalo na TV-u, ali uživo su Španci bili toliko opušteni i sigurni u sebe i svoju pobedu da su do izbezumljenja dovodili Nemce. Ona gej ikona od trenera Joakim Lev nije imao rešenja, a ona za koja se latio su bila pogrešna. Da se igralo još dva dana ne bi dali gol.

Izvor: Vladimir Đorđević

Autor:Vladimir Đorđević

Default images

Atmosfera na stadionu je bila vrhunska i stvarno bi sebe smatrao retardom da nisam otišao na finale. Ali o „događanjima“ na stadionu, nešto kasnije.

U gradu je, pre utakmice, izgledalo kao da se karneval iz Rija, preselio u Beč! Totalna ludnica! Auuu pa tu je bilo svega. Osim blaziranih likova iz kafića tj. Bečlija. Preko 20 orkestara je dovedeno što iz Spanije, što iz Nemačke. Svirali su od Betovena do „moderne zike“. Pevalo se, igralo, mahalo zastavama...bez ijednog incidenta ili mrkog pogleda. U Srbiji bi do 09:30h bilo preko sedam mrtvih i više desetina uhapšenih navijača. I to sve „naški“. Ovde je sve bilo „na nivou“. Zaista.

'Panceri' - imaju dve pesme od kojih je jedna sa „plesom“. Ona bez plase sadrži rečnik „sunzi gunzi“ i onda odjednom: “Super Deutschland...!“. Sa plesom je nešto „hajzienge dinge hiheroj...“ (tiho pevaju i u čučeći hodaju) ta ustanu i sa rukama gore „“ hojheroheroj dizni shunzi...“. Toliko su ponosni na tu pesmu, da im i mame i tate znaju tu stvar i svi pevaju zajedno iliti all together! I imaju nekog bolida koji se na megafonu dere (glas podseća na Hitlerov, ali ne mislim da mu je to bila namera) „Super Deutschland!“ A ovi kao da su ih hiptnotisali marsovci viču „Supeeeerrr!“ (E baš ste super, pogotovo u finalu!)

Španci imaju Manola i još nekoliko njegovih kopija. Udri bre!!!! To je neverovatno koliko je on popularan! Svi su oko njega. I Nemci. Svi igraju i pevaju. Neverovatno koliko pozitivne energije širi oko sebe. Ako vam kažem da i pozitivna energija izlazi i iz 'Pancera', kad Manolo, svira, mislim da sam vam sve rekao.

(E sad kada bi svirao u Srbiji na nekoj utakmici Srbija-Španija, recimo na Trgu, i koliko bi minuta prošlo dok ga neki napaljeni šaban ili neki drugi ljakse nokautiro po principu „brate ša se ložiš, ko te zvao ovde, brate idi kući, bre derpe..“, to je već drugo pitanje.) Na bubnju mu je napisano: “Zajedništvo da, nasilje ne“. To bi naše tek iznerviralo i ode (u livade) Manolo!

Ali da Nemica i Španjolke treba ukinuti - TREBA! Brus je napravljen da bi se nosio, kao i gaće. Da nisu ljudi to izmislili, u redu, ali kad već jesu - ko njima dozvoljava da ih ne nose?! I kako da ih ne gledam?! Kako?!! I još su ovi blesavi domaćini, što u fanzonu, što na nekim punktovima postavili prskalice koje prskaju vodu, jerbo je bilo vruće. I one, pogađate, pod vodu. I šta ima da se vidi...mislim skandal, totalni skandal! Bar da su ružne, pa da se čovek smiluje.

Kao, neka bar ovako privuku pažnju, samo da su srećne.. Ali kad izgledaju dobro tj. lepo, e pa za to NEMA OPRAVDANJA! I još se smeju! Sram ih bilo! Pa pozivaju na „ples“!!! Ma neću o tome ni da govorim! Verovatno vas i ne zanimaju, jer ste moralni ljudi koji se, ako i Mua, groze ovakih (lepih) stvari!

Odlazimo na stadion. Tamo samo jos Mitar Mirić fali. Mislim, kada je onaj retard od Enrike Englesia da peva, pa može i Tarmi Rićmi da bude na stadionu i to u onoj „Madam Tiso“ fazi (sa perlicama u kosi, kožno crveno odelo - tesno da jedva može da se pomeri i repovi - odmah da ga stavimo u muzej Madam Tiso!).

Ispred stadiona vaterpolisti, „sveštenici“ koji rade eksorcizam nemačkih navijača(!!) Nemice i Španjolke sam već opisao - sram ih bilo, Japanci i Kinezi, Elvisi su inventar, likovi u špiloznama, beduini (!!).

U stadionu onaj paćenik Enrike i njegova jadna i bespotrebna pesma (i Huan Karlos je zevao dok je ovaj cijukao). Ja navijam za Špance a sedim na strani gde su nemački navijači (oni su naravno, kao i svi luzeri na severnoj tribini)! Auu koliko su napaljeni na svoje (što i ne bi kad su došli do finala?!), pevaju, urlaju, bodre ih za medalju! Stvarno su pravi navijači. U daljini čujem 'Toreadore' i njihove bubnjeve. Prosto poželiš da utakmica traje večno! E onda dva reda ispred mene sede jedan pacijent. Svi Nemci koji su kao uniformisani: brkovi, repovi...kao pravi pravcati Skorpions fanovi..su mile mace za ovog lika. Ima brkove, zar ste sumnjali(?), nosi majcu FK Štutgart sa izbledelim potpisima igrača kluba kada su bili šampioni.

Dere se, buni se, vata za glavu, peva „Super Deutschland“...Kada je dr Tores uvalio gol, lidbo je istog trenutka istrčao sa tribina (!!) i vratio sa sa dva hot doga!! Da se smiri. Opet urla, bodri, place...te super te nije super, udara se po glavi, ustaje kao da sedi na užarenom tiganju, kad 'Panceri' imaju šansu, moli se Bogu, ali je i njemu dosadio te ništa od gola...pa pljuje sudiju..A onda je dr. Silva imao šansu. Ovaj skoči na sedište!

Kako su njegovi bili sve lošiji i lošiji, padao je u depresiju. Ni dr. Sena, dr. Ćavi i ostali doktori mu nisu mogli pomoći oko njegovog izlečenja ili kraja zivota na opštu radost svih iz njegovog okruženja! Ostaje mu jedino još dr. Oetker da proba da ga izleči. Kad se utakmica završila pobeže sa drugarom, koji je kao i on izašao iz nemačkih pornića iz sredine osamdesetih.

Bog mi je uslišio molitve. Mogao sam u miru da uživam u predaji pehara, vatrometu, plakanju Nemaca..fešti oko stadiona i u gradu..

Odlazimo na aerodrom. Čekiramo se. Idemo u tzv. bescarinsku zonu. Učini mi se da vidim ona dva lika, koje sam video kada sam došao. Nisu policajci već neko obezbeđenje ili šta li je već (ne znam nemački, sorry). Prilazim im da se pozdravim sa njima, prethodno podsetivši ko sam i kao se „znamo“ („iz Juge sam“ i te stvari..).

Neki čovek sa ženom, imaju preko 60 godina im prilazi i pita na engleskom nešto. “No no sori, dont nov sori go dere“ i sležu ramenima.

Kako su ovi otišli kod nekih drugih čujem “ma jok još da ti budem dadilja da te vodim do gejta, pa neka ti to neki Austrijanac uradi, imam ja pametnija posla. I još mu je matora žena. Nema šanse da se glupiram sa njima!“ Taman krenem da se okrenem kad čujem “alo Danac (zašto danac kad sam crnog tena, ne znam) šta je bilo, a? Malo se gubimo, a? E pa nađi si kompas, hahahaha“ obojca umreše od smeha! „Ej ajde da idemo dalje da nas šef ne potera na drugu stranu gde ima posla..“ I odoše.

Odoh i ja.

ATR leti...na Bgd aerodromu me čeka policajac koji čačka nos, bleji u moj pasoš, proverava da li sam terorista...opet čačka nos..pa nešto kuca na tastaturi pa me gleda..daje pasoš ni ne kaže izvolite, uredu je dobrodošli..

Čekamo prtljag. Deca se deru i trče okolo. Majke ih vaspitaju „po srpski“: “dođi ovamo da ti j...m mamicu, bezobraznu, pa pusti to idiote e j.... ti sve na svetu, marš!...“ Od trenutka sletanja su na mobilnom i urlaju kao da je došao Buš a ne njegova žena ili muž..carinici su „oprezni“ da i Bin Laden kada bi došao na tenku ovi to ne bi ni primetili...ovi što čekaju svoje trče im u zagrljalj kao da se nisu videli od 1945, obaraju me na zemlju i prelaze preko mene da bi zagrlili „svoje najmilije“..taxi je duplo skuplji nego u Beču (kod lopova na Bgd aerodromu)...naslovi u novinama o cenama benzina, proevropskoj vladi...zatim o Grand primitivcima..

Ostavio sam u Beču: bezobrazne Nemice i Španjolke, fudbal, veselje, feštu, opuštenost, fudbal, fudbal, fudbal.....

Okrećem se i trčim ka Becu.

Pa kad stignem, stignem.

PS. Hvala sto ste me citali, komentarisali, upućivali sugestije.. iako mi baš nije jasno zbog čega ste to radili. Ustvari jeste. U zemlji u kojoj živim sa ljudima koji u njoj žive, sa fudbalom koji je takav kakav je, normalno je i da moji tekstovi nekog zanimaju (bez obzira da li vam se oni sviđaju ili ne).

Kako nisam „praktikovao“ patetiku u svojim tekstovima, neću ni sada. Zato samo hvala i „divimo“ se neki drugi put. Valjda.

Samo da uspem da istrčim do Beča i biće sve uredu!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

21 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d