Nova vest
Fudbal

Subota, 28.06.2008.

13:29

Dvadeset prvi deo: Nepristojna ponuda?!

Crno tržište karata za EURO 2008, barem ovde u Beču, se pojavilo pred četvrtfinale. Do tada ste imali one padavičare koji su glumili tapkaroše.

Postoje nekoliko grupa tapkaroša. Oni koji nose natpis na kartonu : “Tickets for the game“. Možda misli na balet. Ovde to voledu. Druga kategorija padavičara preprodavača su Englezi, koji kao i ostali čije se reprezentacije nisu plasirale na prvenstvo, nemaju baš razloga da budu ovde, osim poslovnog naravno, hoće samo da isplate boravak i troškove u Beču. Nije im pošlo za rukom. Karte su prodavali po manjim cenama nego što su ih kupili. Npr. karta za centar istoka je koštala 180 evra a oni su je „davali“ za 130 evra. Zarada kao i u srpskoj privredi. Zato nam i ovako dobro ide.

Izvor: B92

Autor:B92

Default images

Situacija se promenila kod četvrtfinala. Pred utakmicu Hrvatska-Turska, pravi tapkaroši su izalši “ na teren” i na sred Stefanplaca su opušteno prepordavali karte. Zarađivali su, pogađate, od brata Turčina koji je vadio iz novčanika i po 500 evra za kartu od 180 evra.

Tada sam i upozano te profi tapkaroše.

Marokanci i Alžirci iz Marseja. Da budem politički korektan- francuski državljani marokanskog i alžirskog porekla i još nekog. Nebitna imena.” Vidi, ovim se bavimo već nekoliko godina u Francuskoj. Za Olimpikove tekme, koncerte... i za utakmice PSŽ-a (!!), kup utakmice u fudbalu. Ipak, najveća zarada je od ragbija. Naši daju neviđene pare za to.” Kada su se “probili” na Mundijalu u Nemačkoj 2006. i zaradili, kako kažu, opasnu kintu, skapirali su “šta im je životni poziv”.

Odbijaju da kažu odakle im karte za utakmice. Uklučujući i ona za VIP lože i mesta pored Platinija, Angele Merkel..(doduše ne bukvalno pored, ali dovoljno blizu da im viknete:” Ćao Andži srce, kako si? Mišel, Miki zar me ne prepoznaješ?!”. A pošto ste izand Romana Abramoviča možete mu reći:”Some nikada neces uzeti LŠ!” Posle toga odmah na kolena i da molite boga da vas njihove gorile ne izvuku sa tribina i da vam malo …..) I pored sve svoje upornosti, koja je prestala da bude novinarska i prešla u čisto srpsko inaćenje, nisu hteli da mi kažu. (Naravno da nisam ni očekivao da ce mi reći, ali mi je bilo simpatično da ih gledam kako mašu rukama i na englesko-francusko-arapskom jeziku mi govore:”..eee me no, no no nooo a fuck off..buismilahn …no no nooo”).

Naslov filma “Rusi dolaze” je toliko besmrtan i ovaj EURO je samo potvrda toga. Ako je bila I jedna karta koja se prodavala za manje od duplo, onda je taj koji ju je prodao, trebalo da se polije benzninom i da se samospali! Cuveno rusko “davaj, davaj..” znaju i beduini u Siriji. Njih ne zanima kolika je cena. Oni su došli sa svojom plavušom nebesko plavih očiju, koja se sređivala nekoliko meseci da je “ dečko” izvede u Beč (muža je ostavila kod kuće, naravno) i izgleda kao avion…I sad kako da se izblamira pred njom (ako oni za blam uopšte i znaju). “Moj” Marokanac kaže cenu od 800 evra za kartu. Ruja vadi butkicu i daje mu 1700 evra za dve karte. Časti ga 100. Ja ga pitam zašto samo 800 kada je cena skoro 1000.” Polako, on će reći ostalima da sam prodao za 200 evra jeftinije I kreće stampedo”. I krenuo je. Krdo ruskih bizona je pojurilo. Zemlja se tresla. Samo sad je karta bila 1000. Ladno nisu negodovali! Zato su im ovi dali “popust” za finale. Samo 1400 evra za istok (zapad je za Merkelovu i Romana Abramovica i ona u startu košta 3000 za finale ali to je VIP loža!). Ovi kao i mi, početkom osamdesetih i tokom “neopravdanih i ničim izazvanih sankcija”, kada smo pravili redove za benzin, kafu, bezrazložne redove… Opkoliše ove. Ja u svom zivou sam video stvarno se i svašta, ali ovoliku količinu novca na jednom mestu nisam. Ni Dafina I Jezda im nisu ravni!

Marokanci zadovoljno trljaju rukama jer su zaradili kintu koja je, da vam objasnim “po naški”, dovoljna da uz mali stambeni kredit kupite i detaljno opremite veći stan (ne u krugu dvojke ali širi centar, opušteno!). Ipak na kraju im ni neće trebati taj “mali kredit”, jer su Rusi, tužni što njihovi ne odoše u finale, pokušali, prvo da prodaju Špancima karte po tim cenama, pa kad su ih ovi gledali kao da su Rainman-i, došli su kod “mojih”. E sad je otkup 800 evra a ne 1400. Odmah su im prodali karte..

Sinoć su Nemci za te iste karte davali 1800 evra… u subotu je cena 2000 a u nedelju oko 2800, najmanje. Takve su procene.

Inače, u moralnoj sam dilemi. Naime, kako sam im simpatičan i interesantan lik (čitaj budala) još pre deset dana su mi ponudili kartu za finale za 800 evra (gde da ih nađem, bar da su mi čim sam došao to ponudili, a onda da jedem dvopek i času vode za sve obroke). Ponuda je na stolu. “Uzmi tu kartu i idi gledaj utakmicu kada si budala.” Zašto budala?” “ Pa bolje ćeš videti na tv-u a prodaš je za 2300 i još si zaradio!”.

Da se razumemo, ja sam neviđeni talenat, kao i vi, da kupim karte od tapkaroša. Dam koliko traže. Ne cenjkam se. (To radim na Kaleniću.) Prodaju krata nisam radio, ali za to mi treba nešto više obrazovanja nego što je potrebno nekome da postane pevač Grand produkcije. Znači nikakvo obrazovanje.

Meni se gleda finale. Baš me briga za pare, volim fudbal i često stanem kad neki klub trenira da odgledam pikanje lopte (to sam radio i na Malti, a tamo je fudbal, kao i treninzi, ravno Grand produkciji). A o fuci u školskom dvorištu, ni da ne pričam. A 1500 evra (minimum) je kinta…

Šta da radim?

Čekam vaš odgovor.

Simply yes or no.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

27 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d