Nova vest
Tenis

Sreda, 14.01.2015.

18:00

Novi talas: Ko može do prvog Gren slema?

Prethodna teniska godina bila je poprilično neobična – u prilog tome ide činjenica da su Gren slemove osvajala četvorica različitih tenisera.

Izvor: Nikola Đukić

Autor: Nikola Đukić

Default images
Beta/AP Photo/Aaron Favila

Stanislas Vavrinka bio je najbolji na Australijan open, Rafael Nadal pobedio je na Rolan Garosu, Novak Đoković osvojio je Vimbldon, dok je US open otišao u ruke Marinu Čiliću.

Još od 2009. šampion je bio neko van 'velike četvorke', a Vavrinka i Čilić stigli su prvi put u karijeri do trofeja na nekom od najvećih turnira.

Pre pet godina isto je učinio Huan Martin del Potro u Sjedinjenim Državama, ali je onda usledila surova dominacija pre svih Federera, Đokovića i Nadala. Endi Mari je uspeo da se umeša u dva navrata, a sada se takva mogućnost otvara nekolicini igrača.

Kei Nišikori – vreba kiks najboljih

Prvi favorit da iznenadi najbolje igrače u završnicama Gren slemova jeste Japanac Kei Nišikori, trenutno petoplasirani na ATP listi. Nišikori je prošle sezone ostvario je najbolji rezultat karijere plasiravši se u finale US opena, gde ga je zaustavio Čilić. Dobru formu nastavio je u novoj, iako je stao u polufinalu Brizbejna. Ukoliko se ‘kockice poklope’, Nišikori je prvi u redu da iskoristi kiks glavnih favorita.

Japanac je do sada osvojio sedam titula iz 11 finala i zaradio nešto više od osam miliona dolara. Vitrine sa peharima verovatno bi bile ispunjenije da se Kei godinama nije borio sa povredama prouzrokovanim nešto slabijom građom.

Ipak, 2014. konačno je dočekao ’svoju’ sezonu – osvojio je četiri trofeja, a za momka sa njegovom istorijom povreda naročito je značajno što je vezao dve titule (Kuala Lumpur i Tokio) neposredno posle finala na Flešing Medouzu. Koliko je napredovao vidi se iz čak 11 trijumfa nad Top10 igračima prošle sezone, više nego u svim prethodnim zajedno. Kruna je stigla u vidu premijernog učešća na Završnom Mastersu u Londonu, gde je u polufinalu ispao od prvog tenisera sveta Novaka Đokovića.

Na Vimbldonu i Rolan Garosu do sada je stizao do četvrtog kola, dok mu je najbolji plasman u Australiji četvrtfinale.

Nišikori važi za inteligentnog igrača – varijacijama savršeno prikriva nedostatak snage kod servisa, a podjednako može nauditi i forhendom i bekhendom. Odlikuje ga velika brzina i nisko težište zahvaljujući kojem se lakše namešta na udarce. Poput Đokovića, voli da lopticu hvata u penjanju i tada je najopasniji.

Kada pogledamo napredak Japanca u poslednje dve godine, možemo reći da je on legitimni naslednik vodećih igrača sveta.

Miloš Raonić – najuspešniji među najmlađima

Novak je nekoliko puta govorio o novom talasu mladih igrača, a jedan od predvodnika jeste Kanađanin Miloš Raonić. Od Raonića se takođe očekuje da u budućnosti osvoji Gren slem trofej, posebno što važi za jednog od najboljih servera na turu. On je sa šest titula najuspešniji teniser rođen 1990. godine i kasnije.

Visoki Kanađanin najveće šanse za to imaće na travi Vimbldona, na kom je 2014. igrao prvo polufinale u karijeri. Taj rezultat najveći mu je u karijeri – na Rolan Garosu stao je u četvrtfinalu, dok je u Australiji i Americi stizao do četvrtog kola.

Kao i u slučaju Nišikorija, i iza Raonića je sjajna sezona – osim spomenutih rezultata na Gren slemovima, osvojio je turnir serije 500 u Vašingtonu i igrao finale Mastersa u Parizu. Sa odličnim partijama nastavio je u 2015, gde je na putu do finala Brizbejna izbacio upravo Nišikorija. Malo mu je falilo da trijumfuje na turniru u australijskom gradu, ali ga je na ‘iskustvo’ dobio Rodžer Federer.

Miloš, koji je godinu završio na osmom mestu ATP liste, celokupnu igru bazirao je na snažnom servisu. Protiv jačih tenisera, posebno onih koji imaju dobar ritern, nije imao mnogo šansi kada se igra razvije. Međutim, tehnički je veoma napredovao što je dovelo do većeg samopouzdanja i mentalne stabilnosti. Mnogo je radio na osnovnim udarcima, a u duelu sa Federerom bilo je primetno poboljšanje u tom segmentu igre. Posebno impresivan bio je bekhend koji mu nikada nije bio primarno napadačko oružje.

I dalje mu problem pomalo predstavlja kretanje, a da bi se takmičio sa najboljima moraće da poradi na doziranju tokom mečeva. Raonić voli da svaku lopticu udari iz sve snage, što ga u finišu dugih mečeva košta energije i koncentracije prilikom početnog udarca.

Ipak, ukoliko nastavi uzlaznom putanjom, u budućnosti može konkurisati u završnicama najvećih turnira.

Grigor Dimitrov – šansa da izađe iz senke Federera

Jedan od najozbiljnijih kandidata da u sezoni pred nama krene stazom koju su utabali Vavrinka i Čilić jeste Bugarin Grigor Dimitrov. Dimitrova su na početku karijere upoređivali sa Federerom zbog stila igre, pa je u više navrata isticao da ne želi biti nečija kopija.

Do sada je osvojio četiri titule u karijeri, od kojih su tri bile u 2014. godini – Akapulko, Bukurešt i Kvins. Voli da igra na betonu – u Melburnu i Njujorku stizao je do četvrtfinala, ali njegovoj igri najviše pogoduje trava, pa je posle uspeha u Kvinsu, na Vimbldonu igrao prvo Gren slem polufinale. Pružio je odličan otpor budućem šampionu Novaku Đokoviću uzevši mu set i tada je pokazao da na travi može beležiti najveće rezultate. Ko zna, možda nas upravo Bugarin iznenadi i podigne zlatni pehar na terenima Ol Ingland Klaba.

Dimitrov ima snažan servis i forhend, bekhend igra jednom rukom, ali mu je mentalna labilnost u mečevima sa najjačim teniserima glavna mana. Na prvom turniru u Brizbejnu ispao je u polufinalu laganim porazom upravo od Federera, rezultatom 6:2, 6:2. Očigledno je da mora mnogo da radi kako bi poboljšao rezultate na Gren slemovima, ali kada to uspe, postaće ozbiljan konkurent za trofeje.

Tomaš Berdih – da li će dočekati šansu?

Berdih je već nekoliko godina u vrhu svetskog tenisa, ali mu je uvek falilo ‘ono’ nešto što će ga svrstati u najveće. U karijeri ima Gren slem finale, još tri GS polufinala, jednu Masters titulu i još dva finala. Priliku da uđe među ‘besmrtnike’ ovog sporta propustio je 2010, pošto je u borbi za titulu na Vimldonu u tri seta poražen od Rafaela Nadala.

Osmi teniser sveta kroz čitavu karijeru mučio se sa konstantnošću, iako ima odlične fizičke predispozicije. Najbolji primer je prošla sezona koju je odlično počeo (polufinala u Melburnu i Indijan Velsu, i titula u Roterdamu), ali je onda potpuno stao. Probudio se u finišu, da bi potom doživeo katastrofu od Đokovića u Pekingu, kada je malo falilo da izgubi sa nulom.

Novu je počeo odlično, plasmanom u finale turnira iz serije 250 u Dohi. Na četiri meča izgubio je samo 16 gemova i bio blagi favorit protiv Davida Ferera u finalu. Ipak, propuštene prilike koštale su ga 11. pehara u karijeri.

Čeh će se kao i do sada oslanjati na snažan servis i razoran forhend, ali će morati da bude mnogo stabilniji u glavi ukoliko želi ozbiljniji rezultat. Uz mentalnu stabilnost, određenu dozu sreće u žrebu, možemo ga videti kako ide daleko na nekom velikom turniru.

Berdih već ima 29 godina i ovo mu je jedna od poslednjih prilika da se domogne takvog trofeja.

David Ferer – može li do Slema na zalasku karijere?

Baš kao i Berdih, David Ferer neće imati još mnogo šansi da se uključi u borbu za Gren slem trofej, ali je u Dohi pokazao da ga ni sa 32 godine ne treba otpisivati. Jedan od najborbenijih tenisera ikada slavio je na prvom turniru sezone, pritom savladavši De Bakera, Fernanda Verdaska, Dastina Brauna, Iva Karlovića i Berdiha.

U skoro petnaestogodišnjoj karijeri osvojio je 22 titule (jedan Masters), a pre godinu i po dana igrao je finale Rolan Garosa. Omiljena podloga mu je šljaka, ali po dva finala na Australijan openu i US openu pokazuju da se odlično snalazi na betonu.

I pored blagog pada forme i dalje se odlično kreće, sjajno udara lopticu i kada je raspoložen, može nadigrati svakoga. Ono što je surova realnost jeste da teniskog ‘pit bula’ očekuje možda i poslednja sezona na vrhunskom nivou, čega je on potpuno svestan.

Titula na Gren slemu zaokružila bi savršenu karijeru.

Osim spomenutih igrača postoji još nekoliko pojedinaca koji bi mogli da iznenade na nekom od najvećih turnira, ali su njihove šanse znatno manje. Francuz Žo-Vilfred Conga stao je na korak od sna 2008 – međutim, sada je daleko od te forme. Ernests Gulbis čeka da mu se ‘otvori’ neki turnir, dok još mogu “poludeti” Gael Monfis i Džon Izner. Tu su, takođe, mlade nade od kojih se očekuje da dominiraju u budućnosti, ali oni još nisu sposobni da osvoje Gren slem.

Kakvo je Vaše mišljenje – ko od tenisera u sezoni pred nama mogu do svog prvog Gren slema? Vaše odgovore, komentare i sugestije možete ostaviti putem komentara ili na mom nalogu na Tviteru (@NikolaDjukic43).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

29 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve