Uništeni verski objekti
na teritoriji Srbije
Dok je na Kosovu buktalo nasilje albanskih ekstremista
nad preostalim Srbima, u centralnoj Srbiji, ali i
pojedinim gradovima u regionu, huligani su odlučili
da se „osvete“ uništavanjem objekata islamske verske
zajednice. Od 17. do 20. marta uništene su ili oštećene
džamije u Beogradu, Nišu, u selu Oraovica kod Preševa,
u Kumanovu i u selu Orahova kod Bosanske Gradiške.
Džamija u Nišu je potpuno uništena, Bajrakli džamija
u Beogradu je skoro u potpunosti zapaljena, u džamiji
u selu Oraovica podmetnut je požar, u Kumanovu su
bačena tri „molotovljeva koktela“, a na džamiju u
Oraovi bačena je bomba.
Za B92 govori glavni beogradski imam i direktor
sada već spaljene medrese, Muhamed Jusufspahić:
Jusufspahić: „Sa sigurnošću mogu
da kažem da je Bajrakli džamija sagrađena krajem 16.
veka, ne čak ni krajem 17. veka, kako stoji u arhivama
ili u analima Zavoda za zaštitu spomenika kulture
i kao što je bilo okačeno na tabli koja je stajala
i koja je na minaretu, a koja je sada negde bačena,
ne možemo da je nađemo. Ona ne samo da je to, ona
je, ja mogu da kažem, sigurno, a ovo me dobro poslušajte,
ona je temelj srpske demokratije. Poslednja džamija,
koju Karađorđe nije hteo da sruši da bi oni koji su
preostali mogli negde obavljati molitvu. Ona je prva
džamija, jedina koju je dinastija Obrenovića obnovila
i koja je, samim činom restauracije, na neki način,
i proglasila islamsku zajednicu Srbije, za šta se
mi od muftije beogradskog do poslednjeg službenika
u islamskoj zajednici zalažemo – za islamsku zajednicu
Srbije. Tako da su ljudi, odnosno neljudi što učiniše
to, spalili mnogo više od onoga što oni sami pretpostavljaju.
Naziv
njen, Bajrakli džamija, poslednji naziv, koji se zadržao
do današnjeg dana, govori o tome da je ona bila centralna
džamija ovoga dela Beograda, jer se na nju isticao
bajrak, koji je davao u to vreme znak za početak molitve
i za početak poziva za molitvu svim ostalim džamijama
u okolini. Na njoj se i palilo svetlo, palila su se
kandila, tako da su svi mogli da primete da je počela
i noćna molitva. U njoj je, kroz istoriju, delovalo
mnogo imama, muftija... Među najznačajnijim je Mahmut
El Belegradi, tako su ga zvali, Beograđanin, jedan
od najznačajnijih učenjaka sa ovih prostora, koji
se bavio tumačenjem Kurana, egzegezom kuranskom, čak
je nekih dela ostalo od njega. Mi smo se potrudili
da nađemo jednu knjigu, koja je u ovome požaru takođe
spaljena... Nama je spaljena i biblioteka. Kao da
su nam dušu uzeli.
Govornica ili mimber je ostao, hvala Bogu, očuvan.
Ne znam da li je ovo uopšte pametno i mudro govoriti,
jer svako sluša, ostala je galerija koju smo naknadno,
1972, napravili, da bi i žene mogle da obavljaju molitvu.
Ostao je mihrab ili niša, gde je mesto imama koji
predvodi molitvu. Pod, brodski pod, koji je inače
bio loš, izgoreo je u delovima. Razbijena je betonska
konstrukcija koja drži stakla na prozorima džamije.
Kad kažem – deset hiljada knjiga, to nije velik broj,
ali kada kažem da su mnoge od knjiga koje su spaljene
bile 350, 400 godina, 200, stotinjak godina stare,
da su mnoge od njih u rukopisima. Vrednost onoga što
je uništeno bila bi mnogo veća od stotinjak hiljada
knjiga u drugim bibliotekama. Napad na tu svetinju,
taj način paljenja vatre, a i uriniranja, degradirajući
je za nešto koga je Bog nazvao čovekom. I toga je
bilo, i onoga drugog.
Ja
sam Beograđanin, rođen sam ovde, i ja i moj brat i
mnogi drugi, mnogi, mnogi muslimani. Ja mislim da
se Beograđanstvo ne meri po mestu rođenja, nego se
meri po duhu, po osećaju da se shvati, da se prihvati
neko ko je drugačiji, a ipak, u krajnjoj liniji, da
se shvati da smo svi jedno, da smo svi božja stvorenja.
Tako bismo mi rekli, muslimani, da smo svi božja stvorenja,
koja Stvoritelj uzvišeni voli. Ne osećamo se bezbedno,
mnogo je ekscesa po beogradskim opštinama gde su muslimanska
naselja, bilo da su romska, škalijska ili ostala,
bilo da je u pitanju Kragujevac, bilo da je u pitanju...
Bomba je bačena na kuću jednoga moga prijatelja. Polupana
su stakla na džamiji u Malom Zvorniku, na džamiji
ili meždidu u Novom Sadu. Pojedina sela su opkoljena
da bi se zaštitila od naleta huligana, opkolila ih
je policija i zaštitila. Mislim da će sada reakcija
biti mnogo bolja, jer se videlo šta sve to može da
donese. To je ono što me čini optimistom, ali mislim
da će biti mnogo bolje i na Kosovu. Kad to kažem,
mislim na srpsku stvar takođe, ne samo uopšte na ljudsku
stvar, nego na srpsku stvar na Kosovu. Tome se nadam,
jer ko god je napustio ognjište, nosi sa sobom veliku
ranu. A u Pećkoj patrijaršiji vidim Aladžu džamiju
u Foči ili Ferhadiju džamiju u Banjaluci i molim se
Bogu da Pećka patrijaršija ostane, jer tome smo se
i mi muslimani mnogo trudili. Čak i oni Turci koji
su osvajali ove prostore, trudili su se da Pećku patrijaršiju
sačuvaju."
vrh strane
|
|