Izvor: B92

Na granici Kazahstana i Uzbekistana, usred azijskih stepa koje su nekad bile deo Sovjetskog saveza, ribarska flota rđa na površini koja je nekad bila jezero.

Desetine ribarskih brodova nasukani su kilometrima od obale nekad četvrtog najvećeg jezera na svetu - Aralskog, čija je površina bila čak 68 hiljada kvadratnih kilometara.

Foto: Thinkstock

Sada je to Aralska pustinja jer vode tamo odavno nema. Sovjetske vlasti preusmerile su reke Amu Darjai i Sir Darju, koje su jezero snabdevale vodom kako bi na ovom području uzgajale pirinač, lubenice, žitarice i pamuk.

Foto: Thinkstock

Kanale za navodnjavanje vlada je počela da gradi 1940-ih, a njihov loš kvalitet doveo je do velikih gubitaka vode, kod nekih čak i do 75 odsto.

U narednih 20 godina Aralsko jezero se smanjivalo, prvo za 20 centimetara godišnje, a kasnije i do 90.

Foto: Thinkstock

Uporedo s tim, povećao se salinitet jezera za pet puta i uništio većinu flore i faune. Propala je ribarska industrija, zahvaljujući kojoj je preživljavalo lokalno stanovništvo, a brodovi, kojima su pokušali da se vrate do mora, ostali su nasukani u mulju dok se jezero isušivalo. Područje postalo groblje brodova.

Foto: Thinkstock

Zbog otpada koji se ispuštao u reke, zemlja je ostala neplodna. S nestankom ribarske industrije rasla je nazapolsenost, a veći deo stanovništva se iselio.

Foto: Thinkstock

.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.