Izvor: Jovana Pantoviæ

Seneka je jednom rekao da putovanje i promena mesta daju umu novu snagu. Ircu Džonu Vordu putovanja su dala i više od toga.

Džon Vord potiče iz siromašne porodice, ceo život je maštao o putovanjima, sve dok jednog dana nije rešio da stvari uzme u svoje ruke. Danas na svom računu ima više od dva miliona dolara, za 10 godina obišao je svaku zemlju sveta, pomaže ljudima kojima je pomoć potrebna i živi život na kojem bi mu mnogi danas pozavideli. O svojim iskustvima, životu, ali i načinu finansiranja putovanja govori za B92.

"Nikad nismo imali novca, majka je samohrana, pa sam tokom leta radio sa hendikepiranom decom u Njujorku. Za tri meseca za taj posao plaćali su me 600 dolara. Po povratku u Irsku, maštao bih o putovanjima. Dok su druge porodice odlazile na letnje odmore, mi smo ostajali kod kuće. Očajnički sam želeo da putujem“, priseća se Džoni.

Iz bolnice do avionske karte

Novac za prvo putovanje i avionsku kartu zaradio je od učešća u jednom medicinskom eksperimentu.

"Bio sam mesec dana u bolnici, zatvoren, nisam smeo da izlazim, zabranjene su čak i posete bile, dnevno sam dobijao po 20 injekcija, ali vredelo je.“

Želja za putovanjima rađala se, kaže, zbog nemaštine u kojoj su živeli, zbog potrebe da se oseti slobodno. Gledajući kako svi drugi putuju dok on sa svojom porodicom ostaje "zaglavljen“ u Irskoj, obećao je sebi da će i na njega doći red.

"Od učešća u medicinskom istraživanju zaradio sam dve hiljade dolara, što mi je bilo dovoljno za prvo putovanje. Kasnije sam radio u mnogim drugim državama u kojima sam se našao. Na Tajlandu, u Čiang Maju, sam držao časove engleskog, što mi je donosilo mesečnu zaradu od 600 dolara, zatim sam radio u Australiji i Koreji, gde sam počeo da vodim blog i da zarađujem onlajn, a sada sam konačno slobodan. Teško je bilo uspeti bez pomoći, ali bolje na taj način. Zahvalan sam za sve, za svaki dan.“

Tajland, pa Etiopija, Kina i Argentina

U zemljama se u proseku zadržavao dve nedelje, u nekima i više. Na Tajlandu, u Indiji, Australiji i Kini boravio je duže od šest meseci. Tajland ipak smatra svojim drugim domom.

“Tajland je bio prva stanica u mom novom životu. Kada sam počeo da zarađujem putem interneta, imao sam tu mogućnost da živim gde god hoću, pa sam se vratio na Tajland, gde sam naučio jezik, kulturu...”

Iako ističe da je svaka zemlja lepa na svoj način, u deset onih koje su na njega ostavile najsnažniji utisak ubraja Etiopiju, Kinu, Island, Argentinu, Gvatemalu, Obalu Slonovače, Alžir, Indoneziju, Filipine i Tajland.

“Etiopija je bila nešto potpuno neočekivano. Tamo sam bio 2010. godine i bila je za turiste još neotkrivena. Turista je sada sve više, što je dobro, ali sve od grada Lalibele (koji bi trebalo da bude svetsko čudo), pa do Hararea, najstarijeg grada u Africi, je nestvarno. Kina ima sve. Naravno njihova kultura se ponekad sukobi sa kulturama ostatka sveta sa svim njihovim guranjem i pljuvanjem, ali ako se to izuzme, znaju da budu od pomoći. I zemlja je lepa, plaže, drevne građevine, divlji predeli, planine i naravno Tibet - vau! Filipini i Indonezija su pravi raj, super jeftini, veoma druželjubivi. Mnoga ostrva i plaže nećete nikada posetiti. Divno je mesto ako vam je mesečni budžet za putovanja hiljadu dolara.

Argentina – šnicle i crveno vino, šta drugo da kažem i Patagonija takođe. Neverovatno. Island je sve popularnija destinacija, a obilazak glečera, vožnja motornim sankama tokom zalaska sunca, plivanje među tektonskim pločama i naravno polarna svetlost čine Island zaista posebnim. U Obali Slonovače sam proveo mesec dana, to je bila moja afrička baza. Hrana je bila iznenađujuće ukusna i ljudi su mi pomogli toliko puta. Rado ću se sećati tog putovanja. Mesto na zapadu države, Men, je zaista očaravajuće. U Alžiru sam bio za vreme ramazana i to me je 'kupilo'. Ljudi su skromni, topli, velikodušni, srdačni i jedva čekam da se ponovo vratim tamo. Bio sam gost u jednoj porodici i bili su neverovatno ljubazni prema meni."

S druge strane, Saudijsku Arabiju, Gvineju i Angolu ne pamti po baš dobrom iskustvu, najviše zbog vize, koja se, kako kaže, jako teško dobija, ali ni Somalijom ni Avganistanom nije oduševljen, uglavnom zbog trenutne situacije i teških uslova za život.

Za jednog turistu imao je mnogo neprijatnih i opasnih situacija. Tako se u čak deset zemalja našao u bolnici.

“Imao sam lomove kostiju, zaradio bolesti, imao pet saobraćajnih nesreća, gledao kako ranjavaju ljude... Bombe su letele oko moje glave... Bila su to luda putovanja.”

Blog koji je počeo da vodi još tokom prvih putovanja, ali i onlajn reklamiranje doneli su mu zaradu veću od dva miliona dolara.

“Prvenstveno zahvaljujući mom blogu onestep4ward.com, zatim od podučavanja kako zaraditi od bloga, a sada vodim humanitarnu organizaciju na sajtu givebackgiveaway.com gde pravimo igrališta i domove u siromašnim krajevima sveta. Reklamiranje je glavni izvor mojih prihoda. Pare dođu i odu. Mi moramo da budemo ambiciozni, hrabri i da razmišljamo na isti način.”

Osim na Tajlandu, gde je naučio jezik i upoznao njihovu kulturu, živeo je i u Velikoj Britaniji i Australiji, radio je u SAD i Koreji, ali ističe da bi voleo da živi i u Bukureštu, Budimpešti, Meksiku, Njujorku i Tokiju. I pored svega toga ne prestaje da putuje.

“Upravo sam se vratio u Bangkok. U Hongkongu sam bio prošlog vikenda, sledećeg je žurka na plaži, zatim putujem u Istanbul na dve nedelje, biću i na festivalu letećih balona u Kapadokiji, a onda odlazim u Irsku i London za Božić i Novu godinu. Nakon toga idem na skijanje u Japan, zatim u Severni Vijetnam, pa se vraćam na Tajland kako bih se fokusirao na biznis dva meseca pre nego što izgradimo igralište za zajednice u Indiji u aprilu, a onda gradimo školu na Filipinima. Prilično zauzet raspred", zaključuje Džoni Vord u razgovoru za B92.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.