U selu koje je hranilo pola CG danas živi samo njih četvoro

"Pola Crne Gore je jelo hleb ispod ovih vodenica što su ovdje mljele“, ovim rečima je Rade Radoman započeo priču o Poseljanima, selu u Riječkoj nahiji koje je smešteno između Rijeke Crnojevića i Virpazara u Crnoj Gori.

U ovom mestu je nekada radilo 14 vodenica. Danas u selu živi svega četvoro stanovnika. Od mlinova ostale su zidine...

“Iz Krajine su dolazili lađama, 20-30 njih bude tu po sedam dana da bi to samljeli, a da ne govorim iz Zete: Ponari, Dodoši, Prevlaka, Kurilo, Bistrice… Selo je tada bilo živo“, priča Rade za portal "FOS Media".

A danas su Poseljani jedva živi. Naš sagovornik je jedan od retkih koji boravi u selu.

“Tu sam rođen, po popisu tada bilo nas je 72 sa decom. A danas se svelo na starce, dvoje-troje, četvoro… Tu održavamo selo, da može da se prođe, a ovuda prolaze turisti. Ovdje je Nacionalni park. Tako to funkcioniše.“

Sve je u selu funkcionisalo do sedamdesetih godina prošlog veka. Seljanski potok, iako teče kroz selo kao i ranije, uzalud protiče uz vodenice. Postao je nemi posmatrač snage koja im je nekada davala život. Urušene, baš kao što je i mlin Radomana.

"Ovaj mlin ima dva kola. U to vrijeme se, eto, živjelo dobro. Što kažu, za današnje prilike ne bi to bilo dobro, ali u to vrijeme je bilo da se jede i mimo toga… Negdje početkom sedamdesetih godina su zatvorene sve vodenice ovdje. Tih 14, nijedna nije radila", kaže Rade i ističe da su sve imale svoje ime.

"Ovo je Gradski jaz, on je dobio po potoku ime... Ima Čuđenmlin, jer je na nivou jezera. Jezero ga plavi, pa zato se zove Čuđenmlin. Ima Vladetski, Konjski mlin, ima Gornji mlin, tako da je svaki imao svoj naziv."

„Selo vodenica“ mogao je da bude naziv jedne lepe bajke. Bajke koja bi, da nadležni imaju više osećaja ili sluha, i dalje trajala. Ovako, Poseljani, atipično za bajke, ostaće priča kojoj se, bar za sada, ne nazire srećan kraj.

Izvor i video: FOS media Podgorica