Stokholm: Skoro savršen grad

Stanovnici Stokholma žive udobno i dobro, mada se mladi žale na nedostatak posla, a opšta populacija na tmurno vreme.

Izvor: Izvor: politika.rs, Jelena Stevanoviæ

Sreda, 19.09.2012.

09:46

Default images

Stokholm – Kao što trejler zaviruje u film, tako i jedan dan u septembru u Stokholmu zaviruje u dugu, tamnu švedsku zimu, u sivilo koje rastužuje mnoge stanovnike i koje je, ostatak sveta voli da misli, jedina mana skandinavskih zemalja.

Sredinom meseca došao je taj uvodni, kišoviti, turoban dan. Smrklo se čim je svanulo. Nebo boje olova spustilo se nisko, na krovove zgrada. Ispod je deset stepeni. Ali kada biste sudili o sezoni samo na osnovu garderobe stanovnika, ne biste znali koje je godišnje doba. Na ulici se vidi sve – od japanki i majica na bretele, preko čizama i zimskih jakni do balskih haljinica. Žene i devojke su najčešće su farmericama i blejzerima, a mnogi muškarci u crvenim pantalonama ili sakoima sa „zakrpljenim” laktovima. Turiste prepoznajete po tome što pokušavaju da nose kišobran – lokalci znaju da je to beskoristan predmet na stokholmskom vetru.

Luis je rođena i živi u Švedskoj ali, kao i mnogi njeni sugrađani, govori engleski sa američkim akcentom. Dok sedi u kafiću u centru grada i kuca na laptopu, s vremena na vreme gleda kroz prozor.

– U stvari, ovo je za nas prilično lepo vreme – kaže Luis.

– Zimi ima mnogo snega, a samo nekoliko sati svetla dnevno.

Veruje se da mnogi Skandinavci padaju u depresiju tokom zimskih polarnih noći. Mit ili istina?

– Nažalost, nije mit – ocenjuje Halstejan, doktorand na studijama održivog urbanog razvoja.

– Mnogo je mračno i zaista depresivno. Zato bih i voleo da radim za firmu kao što je telekomunikaciona kompanija „Telija” koja svojim radnicima zimi plaća jedan sat nedeljno „sunčanja” ispod posebnih lampi koje stvaraju utisak svetlosti i sunca.

Pošto vreme nije za šetnju, posao cveta u kafićima, restoranima i tržnim centrima. Švedska ima jedan od najviših standarda na svetu – statistika pokazuje da je privredni rast prošle godine bio četiri odsto, a po podacima Ujedinjenih nacija, na desetom je mestu u svetu po indeksu humanog razvoja. U kafićima i restoranima koka-kola je, prevedeno u srpsku valutu, oko 170 dinara, a kolač oko 350 dinara. Čokolada od 200 grama staje 450 dinara. Omiljeni švedski desert je rolat od cimeta. Čak i u najužoj turističkoj zoni možete da ručate za iznos koji bi odgovarao hiljadu ili hiljadu i po dinara. Na meniju je retko piletina a često krompir (gotovo nejestiv), riba, posebno losos, ćufte, crveno meso, pa i meso losa koje je... pa dobro, to zavisi od toga da li i inače jedete meso jelena.

Sve svetske marke, od „Diora” do „Luja Vitona”, odomaćile su se u tržnim centrima švedske prestonice. Bilbordi modne industrije su na svakom koraku. Reklama za jednu robnu kuću kaže: „Mnogo toga se promenilo otkako je Greta Garbo radila ovde”.

Osim interesovanja za kupovinu i čuveni švedski dizajn, mladi se u poslednje vreme jako zanimaju za fotografiju. Zato je pre dve godine i otvoreno mesto posvećeno isključivo modernoj fotografiji na 2.500 kvadratnih metara izložbenog prostora. „Fotografiska” je popularno mesto za izlazak, sa kafeom i pogledom na centar Stokholma, ali pre svega jako posećena galerija. Otkud tolika pomama za fotografijom?

– Još od vremena digitalizacije, Švedska doživljava bum fotografije. Veliko je interesovanje javnosti i zato je „Fotografiska” i osnovana. Ona je najveći izložbeni prostor posvećen isključivo ovom mediju – objašnjava kustos Mišel Meri Roj, inače Amerikanka koja živi i radi u Švedskoj.

– Najposećenije su bile izložbe Eni Libovic i Roberta Mepltorpa. Oboje su stvarali kontroverzne fotografije. Eni Libovic je izazvala veliku pažnju zbog svog stila i poznatih ličnosti koje fotografiše, kao što je bio portret nage Demi Mur na naslovnoj stranici „Veniti fera“ 1991.

Kultura, kafići, tržni centri, parkovi, odličan gradski prevoz u kome niko nikome ne stoji na nozi... Čini se da Stokholm ima sve. I jeste proglašen za najudobniji grad na planeti. U celoj zemlji svima su dostupni besplatno lečenje i obrazovanje, pa i ono univerzitetsko. Život u ovakvom gradu košta zbog čega su cene najama stana vrlo visoke pa zvanična statistika tvrdi da Šveđani žive u najmanjim kućama i stanovima na svetu. Pored brojnih preduzetnika, Švedska ima i najviše multinacionalnih kompanija po glavi stanovnika. Ipak, mladi veruju da je svetska ekonomska kriza pogodila i njihovu zemlju. Iako priznaju da nema teških nevolja kao u Španiji ili Italiji, dodaju da Švedska nije eldorado.

– Mnogo mladih od 18 do 25 godina odlazi u Norvešku da radi. Tamo su poželjna radna snaga jer su odgovorni i vredni, kaže Linea Junjuns (29), novinarka iz Stokholm.

Ona primećuje da mnogi Šveđani posle škole gube osećaj sigurnosti zbog čega ne zasnivaju porodicu.

– Ako ste izbirljivi – a mnogo mladih ljudi danas jeste izbirljivo – nećete se zaposliti u ovom gradu. Ali ako ste spremni da radite bilo šta, možete naći posao u Stokholmu. U svakom slučaju, dobro obrazovani ljudi imaju dobar posao.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: