Novi Zeland: na ribljoj krljušti
14. avgust 2009.
Pošaljite komentar
Ko voli more, ko je željan udisanja isparenja prozračne slane vode, taj treba da se odluči za život na Novom Zelandu. Svejedno na kojem od njegova dva glavna ostrva, Severnom ili Južnom, i svejedno na kojem mestu: ni jedno, bilo ono grad ili selo, nije udaljeno od mora više od 110 kilometara! Naravno, nigde u centru grada uredno ozidana rečna obala nije prilagođena makar kratkom kupanju, ili direktnije rečeno, plaži, ali šta mari: miris i vazduh su važni, a u krajnjem slučaju, na svakom koraku može se za momenat sesti i probrčkati noge, ukoliko to spoljna temperatura bar u trenutku tog ljudskog hira dozvoljava.
Autor: Nada Mijatović
Izvor: Danas
 |
Novi Zeland, relativno mlada ostrvska država u Južnom Pacifiku, a od Evrope najudaljenije ljudsko stanište na Zemlji, tek od ovog veka postao je privlačno stecište inostranih turista. Ranije su ga obilazili uglavnom trgovci, globtroteri i po koji pustolov.
- Za druge nije bio interesantan, između ostalog i zbog jedne stare priče - obaveštava nas Marvin, novinar iz novozelandske prestonice Velingtona. - Ako je verovati tradiciji koja se ovde dosta poštuje, onda su sva ova uglavnom manja mesta nastala od ribljih kostiju i krljušti. Kako? Jednostavno i do suza smešno: jedan momčić kome su starija braća otela i pojela sav vrlo bogat ulov ribe, morao je da se zadovolji ostacima, kako bi utolio glad. Ali pošto nije bio pri apetitu, on se satima zabavljao plivajući i bacajući riblje kosti i krljušt na sve strane. I desilo se čudo: od te u stvari osnovne građe stanovnika mora tokom vremena nastalo je nekoliko desetina, možda i stotine naselja! E to su ti naši gradovi koje vam s ponosom pokazujemo: Okland, Rotorua, Hamilton i tako dalje, a na Južnom ostrvu Krajstčerč, Dunedin, Nelson i druga. Znači, mi živimo, doduše vrlo čvrsto, ali možda ne baš sasvim bezbedno (što je ne samo moj lični zaključak), na kosturima mnogobrojne morske populacije!
Može ovo „istorijsko kazivanje“ da zvuči kao šala, kao dobro smišljena dosetka za sve intenzivniji inostrani turizam, no pretpostavka nas vara: to je novozelandska tradicija s kojom se niko, osim možda poneki profesionalni zabavljač, nikada ne sprda, a koja navodno potiče iz 18. veka - opominje nas novinarka Dona, naš drugi pratilac. - Da biste ovo hronološko određenje bolje razumeli, podsetiću vas da je holandski moreplovac Abel Tasman „tek“ 1624. godine otkrio Novi Zeland, kao i da je 120 godina kasnije čuveni kapetan Robert Kuk „rasporio“ Tihi okean kao ostrigu i izvlačio iz njega jedno po jedno ostrvo, među njima i ova naša Severno i Južno, pa Tasmaniju, Stjuart, Novu Gvineju i tako redom.
Na turističke priče svojih kolega naš stalni zvanični vodič Graham se smeška i pomalo mršti. Zatim diže ruku da izazove tajac:
- Sve je to zanimljivo i zabavno - veli - ali ja ću vam reći nešto mnogo ozbiljnije, što treba da saznate o našoj domovini: u njoj nema gladnih, ni neradnika, posao i rad nisu mislene imenice nego opipljiva stvarnost, a kada ponestane snage i nagomilaju se godine, svaki građanin, radio prethodno ili ne, dobija određenu materijalnu podršku države.
Divljenje i aplauze stranaca prate razna razmišljanja. Da li je to nagrada starijim žiteljima što su proveli ceo život na uzdrmanom tlu, pošto je Novi Zeland poprište čestih zemljotresa? Što su do kraja radnog veka ostali zdravi i time pokazali vrednost domaće medicine? Što su neretko sami podizali kuće i brinuli ne samo o njima, nego i o okolini i istovremeno bili primerni građani i dobre komšije spremne svakom da pomognu…
U nedogled bi se moglo pričati ne samo o humanoj i socijalno bezbednoj zemlji Novom Zelandu, nego i o njenim primernim, složnim, tolerantnim, svađama i oštrijim sukobima nimalo sklonim žiteljima koji su i sami doprineli tome da žive mirno i spokojno, kao malo koji drugi ljudi na planeti.
|
Polja obelezena zvezdicom je obavezno popuniti. Ostavljanje e-mail adrese
nije obavezno, naročito ako zelite da izbegnete da vaša e-mail adresa bude
javno objavljena uz vas komentar, čime dajete mogućnost drugim čitaocima
da vas privatno kontaktiraju. B92 ne snosi odgovornost za eventualne zloupotrebe
vaše adrese. Komentari sa validnom e-mail adresom imaju prednost nad komentarima
bez nje. Anonimni komentari se ne objavljuju.
Molimo vas da obratite pažnju na pravopisnu i gramatičku ispravnost komentara
koje šaljete jer time znatno olakšavate posao moderatorima. Komentari napisani
suprotno elementarnim pravilima gramatike neće biti objavljeni. To posebno
vazi za komentare napisane isključivo velikim ili malim slovima.
Komentari koji sadrze vređanje, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu mržnju
kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen
na sajtu B92.
Zbog ograničenog prostora, komentare koji predstavljaju komentar drugih
(već objavljenih) komentara ne objavljujemo, kao ni polemike između komentatora.
Ljubazno vas molimo da u svrhe nastavka diskusije sa komentatorima koristite
Forum B92
ili direktno kontaktirate autore sa kojima želite da polemisete.
Pre pisanja samog komentara, molimo vas da izaberete tačan naslov vesti
na koju se odnosi komentar. Komentari koji sadržajem ne korespondiraju sa
vešću sa koje su poslati, neće biti objavljeni.
Molimo vas da duže komentare, kao i komentare koji se ne odnose na same
vesti, saljete u Forum
B92. Prihvatljivom dužinom smatramo do desetak rečenica.
B92 ne odgovara za sadrzaj objavljenih komentara.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara
i ne predstavljaju stavove redakcije B92.
|
|
|