Negro, Montenegro

"Jebo Crnu Goru kad joj je Bosna zapad", govorio bi Slađo svaki put kad bi iz Nikšića u septembru, poslije ljetnih ferija, preko Šćepan Polja dolazio u Sarajevo na nastavak studija. On je svakako imao asketske crte lica, ali mu je taj put preko Šćepan Polja svaku podebljao za duplo. Elem, da dođe sebi od puta trebalo bi mu koliko i onima što bi s Himalaja dolazili. Raji koja "Slađovim stazama revolucije" nikada nije prošla, Slađo nije bio najjasniji, ali je patnja na njegovom licu bila za respekta. I prođoše decenije da se dođe do saznanja zašto je Slađo bio toliki paćenik.

Šćepan Polje, gazile te lole Samo dva legalna granična prelaza BiH ima s Crnom Gorom. Jedan je onaj od Trebinja prema Herceg Novom. I, evo, ima i jače od godinu kako su ga upristojili i kako tu pristojnost naplaćuju. Skuplji kilometar okuka nećeš naći niđe na svijet. Drugi granični prelaz je onaj preko Šćepan Polja. Ne dao Bog nikom. Nekako se do Broda na Drini od Sarajeva i dođe za sahat i po. Tu se kafa pije. Ko je tu ne popije, teško da će je prije mraka ikako i popiti. Oni što im nije prvi put da tim putem putuju za Crnu Goru odmah naruče duplu. Lako ih je prepoznati. Imaju bore na licu k'o kanjon Tare što je dubok. A taj Brod na Drini dođe kao zatišje pred buru. Brod na Drini ti dođe kao Frankfurt na Majni. Hoće reći da ima i drugih Brodova samo se više ne zna ni đe su, ni čiji su. Ovo "đe" još uvijek nije gramatički primjereno izražavanje jer se na Brodu na Drini još uvijek veli gdje umjesto đe, ali, eto, nije daleko od granice pa malo treninga nije na veliku štetu. Sreća pa u Centrotrans Airlinesu znaju kad im kažeš da ćeš u turistički obilazak Crne Gore preko Šćepan Polja, pa ti daju putu primjereno vozilo. Jedino što zaborave je da odsijeku jedno dva-tri ljeskova pruta da se šoferu nađu pri ruci do granice. Svete bosanske krave buše, strateški raspoređene na svakoj drugoj okuci od Broda na Drini do Šćepan Polja, jednostavno ne reagiraju ni na kakve vanjske podražaje koji bi ih mogli maknuti s puta od međunarodnog značaja. Tek kada ugledaju sveti ljeskov prut koji je iz raja izašao u rukama šofera Centrotransa počnu misliti o ispaši pod ručnom na zelenim površinama ispod puta, a iznad Drine. I tako, prateći njih, pogledom putnik namjernik uprati u rijeci Drini i peša kako zijeva između dva kamena oblutka. A prije će biti da se putniku namjerniku prikazalo. Ako jest, nije strašno. BiH je jedna tako bajkovita zemlja.

Durmitore, visoka planino Ali ovo putovanje u Crnu Goru nije zamišljeno da bi se hvalile vrijednosti Bosne i Hercegovine, pa ćemo zažmiriti i prešutjeti rafting-kamp na Bastasima pa progledati i pohvaliti revnosnog službenika crnogorske ekološke policije koji šoferu autobusa proda naljepnicu za šoferšajbu po cijeni od pedeset eura. Važi godinu dana. Sve su prilike da te pare ubrane od ekološke takse Crnogorci pametno koriste imajući u vidu da se za boravka u Crnoj Gori nigdje ne može vidjeti ni najlon kesa kako visi na grani pored rijeke ni plastična flaša kako pluta po Morači. Smeća nema. A sve su prilike da uskoro u sjevernim, planinskim dijelovima zemlje neće biti nikoga ko bi ga bacao. Satima se možeš voziti durmitorskim bespućima da ne sretneš ni insana ni hajvana. Odselio narod u gradove, a Durmitor proglasio nacionalnim parkom i ostavio ga strancima na biciklima da mu se dive. A što jeste - jeste, na Durmitoru se čovjek ima čemu diviti. Kad dodije divljenje može se uvijek skinuti u kupaće gaće i grudvati, jer na Durmitoru snijega ne fali ni u junu. U ovim planinskim dijelovima polako niču etno sela s bogatom lokalnom gastro ponudom. Opće je mjesto da su Rusi najveće mušterije u Crnoj Gori i da su pokupovali sve što im se svidjelo. Uglavnom priobalne dijelove. Durmitor, teško da im je interesantan. Ali, ako kad i dođe na red za prodaju, mušterije mu treba tražiti među Šerpasima. Šalu na stranu, u Crnoj Gori ima stvari koje nijesu na prodaju ni po cijenu života. Tu je svakako i šest procenata teritorije zemlje koji se nalaze u četiri nacionalna parka. Jedan od njih, Biogradska gora pod Bjelasicom je proglašena Zabranom kralja Nikole još 1878. godine i drugi je najstariji nacionalni park na svijetu, odmah poslije Yellowstonea.

Crnogorci su s razlogom ponosni na čitav niz takvih i sličnih podataka. Tako je kanjon Tare najveći u Evropi, a drugi u svijetu, odmah poslije kanjona Colorada, Skadarsko jezero najveća kriptodepresija u Evropi s 260 različitih vrsta tića računajući i pelikane, dok je Bečićka plaža još 1936. godine dobila Zlatnu palmu kao najljepša evropska plaža. Podgorica bi bila najtopliji evropski grad, samo kad se Mostarci ne bi ništa pitali. Na Cetinju se čuva zbirka od četrdeset i četiri turske zastave. Beč ima četrdeset i pet i za razliku od cetinjske, bečka zbirka je jednim dijelom nastala kupovinom. U Crnoj Gori živi i jedan nilski konj. Gorskih vila ima, samo nijesu baš pristupačne.

Sinje more i Cetinje Iako je Podgorica glavni grad Crne Gore u kojem se na plus četeres i kusur u hladu prži i peče jedna trećina stanovništva, Cetinje je sa svojih 14.000 stanovnika rodno mjesto svega što Crna Gora danas jeste. A jeste samostalna evropska država s prirodnim resursima i ljudskim potencijalom koji neminovno vodi rahatluku. Kad velimo čojstvo i junaštvo onda mislimo na Cetinje gdje se 1871. klicalo Pariškoj komuni, a 1879. godine u lokalnoj knjižari Komunistički manifest ide k'o halva. Cetinje je dalo 4.964 partizana od čega je bilo 400 djevojaka. Od tog broja četrdeset i devet su bili narodni heroji. Svi ovi podaci, i još bezbroj drugih koje Cetinje ima da ispriča, mogu biti nezanimljivi samo onom ko je tu isključivo zbog sinjeg mora. A takvih je sve manje i manje. Savremeni turista hoće da se odmakne od mora, da uđe u zaleđe, da sazna nešto više o zemlji domaćinu. E, tu je Cetinje bez premca. Samo osam kilometara vazdušne linije dijeli turistu od peškirića na plaži do cetinjskih muzeja i galerija. I gotovo da bi sramota bilo ljetovati u Crnoj Gori a ne pohoditi Cetinje. A onaj koji je baš zavro i neće da se penje na Cetinje, ima šta viđeti i na samoj obali. Sveti Stefan, Budva, Kotor, Riasan, Perast... Gospa od Škrpjela je vještački otočić s crkvom i muzejom nedaleko od Perasta. Najprije je tu bila jedna hrid gdje su 1452. godine dva brata našla ikonu. Od tada do dana današnjeg na to mjesto narod s kopna donosi kamenje i širi otok. Fašinada pada 22. jula. Tada Peraštani napune barke kamenjem i daruju kamenjem Gospu od Škrpjela. U crkvi se nalazi najveća zbirka srebrnih pločica na svijetu. U muzeju stoji 65 slika brodova, što je najveća takva zbirka u Evropi. Ispunjen silnim sadržajima koje Crna Gora ima da ponudi, turista će u večernjim satima potražiti i malo oduška. I tu će mu se ponuditi različiti sadržaji. Od Madonne, preko Rolling Stonesa pa sve do Julia Iglesiasa. Pa ko šta voli.