Skijanje po glečerima tokom leta

20. maj 2009.

Pošaljite komentar

Europski su ledenjaci sjajna prilika onima kojima pet- šest mjeseci kasne jeseni, zime i ranog proljeća nisu dovoljni da se ‘naguštaju’ snježnih radosti.

Autor: Dan Figenwald
Izvor: Lider Press

Zermatt / Photo: Philip Larson / Flickr

Skijaši i planinari koji redovito posjećuju ledenjačka skijališta po Europi primjećuju da su ona iz godine u godinu sve tanja, manja i skromnija. Led se povlači i vrlo je vjerojatno da će za 30 ili 50 godina priče o ljetnom skijanju zvučati poput bajki: 'Bilo jednom…'

No europski su ledenjaci, premda polako ali sigurno gube bitku s globalnim zatopljenjem, još sjajna prilika onima kojima pet-šest mjeseci kasne jeseni, zime i ranog proljeća nije dovoljno da se 'naguštaju' snježnih radosti.

Za ostvarivanje toga užitka, skijanja u vrijeme kad najveći dio turista u pretežnom dijelu dana od odjeće upotrebljava kupaće, Austrija je najizdašnija jer nudi najveći izbor za kasnoproljetno skijanje: od nama najbližeg Mölltala preko Kapruna, Hintertuxa, Stubaia, Pitztala i Kaunertala do dvaju ledenjaka iznad poznatog Söldena (Rettenbach i Tiefenbach).

Italija je glavna žrtva zatopljenja. Praktički je ostala bez nekada za treninge i turizam standardno dobrog Val Senalesa. Kvalitetno skijanje podno Marmolade također više nije moguće nakon travnja, pa je tako kao jedina ozbiljna ledenjačka oaza u toj državi ostao Passo Stelvio.

Nije mnogo bolje ni u Francuskoj, zemlji uvjerljivo najboljih skijališta u Europi. Podno Mont Blanca, doduše, moguće je skijati i ljeti, ali to je daleko od ozbiljnog skijanja. Međutim, nakon što jedanput prođete poznati Vallee Blanche i upišete si taj križić, nastavak skijaškog druženja s tom padinom nema smisla. Zgodno je vidjeti je, probati, ali nikako nije za višednevno skijanje.

Tignes je nešto bolji: u svibnju, ponekad i u lipnju, a gotovo redovito od kraja rujna pa nadalje (treba dakle izbjegavati srpanj i kolovoz) La Grande Motte sa svojih 3500 metara visine može biti odličan izbor. Ipak, najbolje što si možete priuštiti tijekom kasnog proljeća i ljeta dva su švicarska ledenjaka: Saas Fee i Zermatt. I zato s njima počinjemo pregled ljetnih skijaških čarolija.

ZERMATT, Švicarska
1.600 - 3.900 m

Brojke od kojih zastaje dah. Na ledenjaku iznad Zermatta tijekom vrućih ljetnih mjeseci skija se najkvalitetnije u Europi. U travnju i svibnju još je moguće na skijama otići do talijanske Cervinije, cijela je regija skijaški izvrsna. Ljeti se pak sve događa između 3.200 i 3.900 metara visine. Gradić bez automobila sa sedam tisuća stanovnika izgleda fantastično, a neka se mjesta, poput bara i restorana Gran Pi’s nikako ne bi smjela zaobići. Nema mnogo mjesta na svijetu gdje ujutro možete skijati na vrhunskom snijegu, a popodne se sunčani i kupati u otvorenim bazenima. Ondje je upravo to turistima glavni štos, temperatura na stazi i ljeti je često ispod ništice, a dolje, u Zermattu, viša od 20 Celzijevih stupnjeva! Hotela ima skromnih i vrhunskih, a otmjeno bi bilo odsjesti u Mont Cervinu pa se nakon dvosatne runde u wellnessu kočijom provesti po gradu. Tko može.

SAAS FEE, Švicarska
1.800 - 3.600 m

Iznimno lijepo selo s 1.500 stanovnika nalazi se na 1.800 metara. Najbolje staze, one na koje možete računati tijekom kasnoproljetnih i ljetnih mjeseci, iznad su 2.800 metara, a uspeti se žičarom možete čak do 3.600 m. Istinska snježna 'four-seasons' idila s nekoliko zanimljivih pubova, odličnih restorana i, naravno, skupih hotela.

HINTERTUX, Austrija
1.500 - 3.250 m

Ako je Zermatt otmjen, skup i rezerviran za bogate, Hintertux je baza skijaškim klubovima i reprezentacijama. Idealan za trening, katkad u ljetnim mjesecima ugosti više od 50 raznih ekipa. Svi se oni u rano jutro načičkaju po bijelim stazama ledenjaka Gefrorene Wanda i Olperera, što je posebno upečatljiva scena.

Hintertux je popularan i među turistima, posebno među onima iz susjedne Njemačke, a skijanje je u pravilu najbolje od kraja travnja do kraja svibnja. Noći su dovoljno hladne, staze tvrde gotovo kao u siječnju. Hotel Neuhintertux, iako kičast, jedan je od boljih i, što je posebno zgodno, odmah je uz kabinsku žičaru.

STUBAI, Austrija
940 - 3.200 m

Omiljena baza hrvatskih skijaških demonstratora koji se upravo ovih dana nalaze na Stubaiju. Nagibom nešto blaži od Hintertuxa, ali širok, prostran i pouzdan. Snijega ima uvijek, ali ljetne bi mjesece ipak trebalo izbjegavati zbog mokrog snijega. Kad je u punoj formi, Stubaier Gletscher ima 50 kilometara skijaških staza. To i 18 žičara sasvim je dovoljno za ozbiljno skijanje.

PITZTAL, KAUNERTAL, ÖTZTAL, Austrija
1.400 - 3.440 m

Sölden, gradić poznat kao redoviti organizator prve utrke Svjetskoga kupa u sezoni, mnogi zovu zimskom Ibizom. Pretjeruju, ali da se ima kamo izaći, ima se. Na obližnjim ledenjacima Tiefenbachu i Rettenbachu mogli bi istaknuti natpis 'konzumirati prije 1. lipnja'. Otprilike potkraj svibnja postaje pretoplo, staze kašaste i do sredine listopada spomenute ledenjake treba zaboraviti. Kaunertal je nešto bolji, Pitztal sa svojih 3.440 m još bolji. Ipak, ne u srpnju i kolovozu.

KAPRUN, Austrija
750 - 3.200 m

Ne tako davno nezamjenjiv za ljetni trening, Kaprun je osim ljetnog zatopljenja 11. listopada 2000. pogodila jedna od najvećih skijaških nesreća u kojoj je u skijaškom vlaku u tunelu poginulo 155 osoba. Od te se katastrofe vjerojatno nikad neće potpuno oporaviti.

Skijaški, ledenjak Kitzsteinhorn najzanimljiviji je u ožujku, travnju i svibnju, gradić Kaprun zgodan je, a ako netko želi više glamura, blizu je Zell am See.

MÖLLTAL, Austrija
2.200 - 3.100 m

Upravo su ovi dani najbolji za skijanje na jedinom koruškom ledenjaku. Ni četiri sata vožnje od Zagreba, skijalište s najkraćom, samo 22-godišnjom tradicijom idealno je kao vikend-odredište. Smještaj je najbolje potražiti u Flattachu, gdje su tri-četiri pristojna hotela relativno niske cijene, a ako vam ne smetaju osmerokrevetne sobe, možete s Kostelićima dijeliti moderni planinarski dom na 3.000 m.

PASSO STELVIO, Italija
2.760 - 3.450 m

Jedini pravi skijaški ledenjak u Italiji. Zna iznenaditi već početkom rujna novim snijegom i niskim temperaturama. Stalna baza Ane Jelušić i Nike Fleiss, Passo Stelvio ima dvadesetak kilometara skijaških staza, desetak žičara. Ako je sunčano, a snijega ima mnogo, treba izbjegavati vikende. Jer kad Talijani nahrupe, gužve su nesnosne. Na platou na 2.700 metara nekoliko je otužnih hotela, ali svakako praktičnijih od spavanja u 40 minuta vožnje udaljenom Bormiju.