21. april 2009.
Beč, balkanska toplina
Ima gradova u koje se zaljubimo nekako namah, na prvi pogled, i tako opčinjeni koračamo njihovim ulicama i trgovima fascinirani sopstvenim otkrićem. Upravo takav bio je moj prvi susret sa Bečom. Nekadašnja prestonica Habzburškog carstva, ali i grad Mocarta i Štrausa, prosto me je zapljusnula svojom lepotom i osvojila za sva vremena.
Autorka: Mirjana Stevanović
Izvor: Danas
![]() |
Ne znam da li me je više impresionirala monumentalnost dvorca Belvedere (lep pogled), letnjikovca princa Eugena Savojskog ili šarm bečkih kafana koje su prošle godine proslavile značajan jubilej - tri veka postojanja.
U jednoj od njih, smeštenoj u četvrti nalik Skadarliji, probala sam specijalitete austrijske kuhinje i uživala u autentičnom ambijentu birtije u kojoj vreme kao da je stalo. Sve je tu delovalo nekako nestvarno, pa čak i pucketanje vatre u staroj „bubnjari“ koja goste vraća u vreme spočetka dvadesetog veka. A u restoranu Plahuta, jednom u nizu iz tog lanca, probala sam najukusniju juneću supu, začinjenu seckanim palačinkama umesto rezancima. Prošetala sam i Albertinom, zimskom rezidencijom Habzburgovaca i uživala u kitnjastim fasadama, remek-delu Ota Vagnera, glavnog bečkog arhitekte iz 19. veka. Pečat njegovog umetničkog stvaralaštva utisnut je na većini velelepnih zdanja koja daju poseban šarm austrijskoj prestonici.
Ali, svi ti spomenici kulture koji nijednog turistu, a Beč svake godine poseti desetine hiljada putnika namernika, ne ostavljaju ravnodušnim, ne mogu se meriti sa osećajem prisnosti sa žiteljima tog grada koji vam na svakom koraku - u prodavnici, u kafeteriji, u hotelu ali i dok šetate ulicom Kertnerštrase (bečka Knez Mihailova), stavljaju do znanja da ste rado viđen gost.
Možda sam pristrasna, ali imam utisak da su tu - tako neophodnu dozu topline i srdačnosti - Beču utisnuli ljudi s prostora bivše Jugoslavije. Došli su iz svih krajeva nekada im zajedničke domovine i sada dele istu sudbinu, sudbinu gastarbajtera. I rekla bih, dobro se razumeju. Nisam sigurna koja me je to tanka nit vezala za ovaj grad, ali znam da je samo dva dana boravka u austrijskoj prestonici bilo dovoljno da shvatim da me je taj grad „zarobio“ zauvek. I gotovo sam sigurna da ću mu se stalno vraćati sa istom znatiželjom kao kad sam prvi put kročila na njegov pločnik.
„Lepote se treba čuvati kao od uroka. Ja ću otići, a lepota će ostati tu gde je. Ovako začaranog uskoro će me opkoliti drugi vidici i svet koji ne štedi nikog a ponajmanje onog koji se potpuno predaje lepoti jednog trenutka.“
(Znakovi pored puta)
Moj put - ostali tekstovi
Zrće: Autom na Pag sa ili bez tablica
| 24. septembar 2009.Plaža Zrće je mala plaža sa 6 ili 7 klubova, piće je desetak evra, ali i utisak je svih nas iz ekipe koji su posetili ove klubove, da treba bar jedno Dalje
Mons, univerzitetska Belgija
| 13. avgust 2009.Moj put - Ovaj mali grad na jugu Belgije, nije najčešća destinacija turista iz Srbije. Ali svakako je za preporuku svima koji imaju par dana a prolaze Belgijom. Dalje
Kratak vodič za Kuala Lumpur
| 25. jul 2009.Kosmopolitski duh Azije, mnoštvo različitih rasa, jezika i vera, ljubaznost i osmeh svih onih sa kojima komunicirate. Dalje
Moj put: Korčula
| 15. jul 2009.Mit da Beogradjani i Srbi nisu dobrodošli je u potpunosti neistinita, a svi na koje sam tokom svog odmora imala priliku da naiđem bili su više nego ljubazni Dalje
Mamma mia, Palermo!
| 05. jul 2009.Ukoliko želite da istovremeno kupujete u Evropi, jedete u Aziji i sunčate se u Africi, onda je Palermo pravo mesto za vas. Dalje
Sent Bart - san snova
| 28. jun 2009.Malo ostrvo, biser Karipskog mora. To je Sent Bartelemi, za bliske prijatelje Sent Bart. Ostrvo "par excellence". Ukratko - san snova. Dalje
Moj put: Novi Zeland, wow!
| 09. jun 2009.Prvi utisak pošto sam iz aviona ugledao kopno, New Zealand, bio je wow! Dalje
Mauricijus: beo pesak i koralni sprudovi
| 17. april 2009.Na krajnjem jugoistoku Afričkog kontinenta, okruženo beskrajnim plavetnilom Indijskog okeana, nalazi se malecno ostrvo Mauricijus. Sa svojih 1,2 miliona stanovnika i ukupne površine od nepunih 2. Dalje
Putopis: London, moderan svet
| 12. april 2009.U Hajd parku mi je postalo jasno da su Britanci morali da šutnu kožnu loptu preko Lamanša i zaraze ceo svet... Fudbal se igra na svakom koraku. Od dvojice koji se međusobno dodaju, do ekipa u punoj opremi na pravom-pravcatom terenu, pa tako u svim varijacijama... Dalje
pretraži po celom b92.net









