Utorak, 06.01.2009.

17:51

Dnevnik iz Nigerije (3): Džos

Izvor: B92

Dnevnik iz Nigerije (3): Džos IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

12 Komentari

Sortiraj po:

Mila

pre 15 godina

Jako mi se ovo svidelo pogotovu sto sam kao dete sa roditeljima zivela u Nigeriji od 1968 do 1973 godine.Izmedju ostalih mesta i u Dzosu (Sokoto, Lagos i Enugu). Pamtim ga kao mirno mesto,sa blazom klimom i puno zelenila. Imam drugaricu engleskinju iz skole sa kojom sam i danas u kontaktu. Otac je bio do 1980 i neobjasnjiva je razlika od ondasnjeg vremena do danas. Tada su jos uvek vladali kolonijalisticki oblici zivota koji su bili prijatniji nego oni koji su danas. Hvala na reportazi!!!

Gaja

pre 15 godina

Kao prvo , kao da citam nesto sto sam ja napisao.
A kao drugo sve je bas tako kako si i napisao.
I ja sam neko vreme proveo u Nigeriji, doziveo i preziveo tajfun pri sletanju u Lagos, nestanak struje na aerodromu a potom kad sam dobio prtljag ustanovio sam da je kompletno mokar. Naravno posle 2 dana kad sam stigao do Ibadana sve se vec ubudjalo u njemu od vlage.
karton naselja su uglavnom zapravo napravljena od zardjalih limova, ima 100 vrsta policije, vojske, armija spasa...Ljudi zvacu koren da bi prali zube, jedina zivotinja koju sam video su male patuljaste koze i gekoni-gusteri koji imaju gorko meso pa se ne moze jesti. Inace bi i njega pojeli. Ove male koze jedu sve pa i pikavce, plastiku.omote od cokolade. ja sam probao njihovu klopu suju - corbu od zeca, dok jednom nije protrcao u zescoj brzini pacov a mestani krenuli da ga jure i vicu "rebit", valjda im je to zec. Male crvene banane na rostilju sam tamanio. Ali da ne duzim zeljno ocekujem sledecu pricu!

Ljiljana-M

pre 15 godina

Odavno neki tekst nisam citala sa vecim interesovanjem. Vrlo autenticno i zivopisno i zato sa nestrpljenjem ocekujem svaki sledeci nastavak ali nikako da pronadjem odgovor na neka pitanja; kao npr. zasto belci ne smeju da se slobodno krecu u ovoj africkoj zemlji i zasto ih moraju stititi naoruzanom pratnjom? Unapred zahvalna na odgovoru.

Nevena

pre 15 godina

Fenomenalan putopis! Preporucujem toplo i jedva cekam vas sledeci nastavak. Imam par poznanika iz Nigerije, ali nisam ni sanjala da je tako lose tamo za posetiti ih. Nije ni cudo sto emigriraju kad mogu. Hvala lepo i nastavite da pisete i dalje!!

Boris

pre 15 godina

Lijep tekst. Podsjetio me na dane koje sam proveo u toj zemlji. Nisam bio u Dzosu ali sam bio u ta dva grada koj cete posjetiti uskoro a i u jos nekim.

stevan

pre 15 godina

U principu prolicno realno opisano za nekog ko dolazi iz Beograda i Srbije.Zivim u Juznoj Africi ves 15 godina i proputovao sam prilican broj Africkih zemalja.
Jedini problem u reportazi a i nekim konenatrima je ne razumevanje ovog kontinenta i ljudi koji zive ovde.Svako poredjenje sa Srbijom ili Evropom nema nikakvog smisla.Zamislite putopisca koji zivi u Londonu a sleteo na Surcin i krenuo put Donje Mostanice preko Male Krsne.

mile

pre 15 godina

Njima pod hitno treba jedan Hugo Chavez ili Morales koji će nacionalizirati naftu i zemlju pa ako će već da krade za sebe nešto će i narodu dati.
Viva la revolution!

Mladen Mirilović

pre 15 godina

Poštovani, pošto se u Vašem tekstu toliko žalite na ono što Vas je sačekalo u Nigeriji, sreća da ste se vratili živi i zdravi.

bo

pre 15 godina

Jedva docekah nastavak putopisa iz Nigerije posle dva prethodna odlicna nastavka... Zaista, kao da je u pitanju druga planeta...Nikad nisam bio u africi i ovi izvestaji mu dodju kao edukativno-zabavno stivo. Kakvo bogatstvo u nafti a kakav chemer od drzave. Pisite i fotografisite i , naravno, veliko hvala.

bo

pre 15 godina

Jedva docekah nastavak putopisa iz Nigerije posle dva prethodna odlicna nastavka... Zaista, kao da je u pitanju druga planeta...Nikad nisam bio u africi i ovi izvestaji mu dodju kao edukativno-zabavno stivo. Kakvo bogatstvo u nafti a kakav chemer od drzave. Pisite i fotografisite i , naravno, veliko hvala.

mile

pre 15 godina

Njima pod hitno treba jedan Hugo Chavez ili Morales koji će nacionalizirati naftu i zemlju pa ako će već da krade za sebe nešto će i narodu dati.
Viva la revolution!

stevan

pre 15 godina

U principu prolicno realno opisano za nekog ko dolazi iz Beograda i Srbije.Zivim u Juznoj Africi ves 15 godina i proputovao sam prilican broj Africkih zemalja.
Jedini problem u reportazi a i nekim konenatrima je ne razumevanje ovog kontinenta i ljudi koji zive ovde.Svako poredjenje sa Srbijom ili Evropom nema nikakvog smisla.Zamislite putopisca koji zivi u Londonu a sleteo na Surcin i krenuo put Donje Mostanice preko Male Krsne.

Gaja

pre 15 godina

Kao prvo , kao da citam nesto sto sam ja napisao.
A kao drugo sve je bas tako kako si i napisao.
I ja sam neko vreme proveo u Nigeriji, doziveo i preziveo tajfun pri sletanju u Lagos, nestanak struje na aerodromu a potom kad sam dobio prtljag ustanovio sam da je kompletno mokar. Naravno posle 2 dana kad sam stigao do Ibadana sve se vec ubudjalo u njemu od vlage.
karton naselja su uglavnom zapravo napravljena od zardjalih limova, ima 100 vrsta policije, vojske, armija spasa...Ljudi zvacu koren da bi prali zube, jedina zivotinja koju sam video su male patuljaste koze i gekoni-gusteri koji imaju gorko meso pa se ne moze jesti. Inace bi i njega pojeli. Ove male koze jedu sve pa i pikavce, plastiku.omote od cokolade. ja sam probao njihovu klopu suju - corbu od zeca, dok jednom nije protrcao u zescoj brzini pacov a mestani krenuli da ga jure i vicu "rebit", valjda im je to zec. Male crvene banane na rostilju sam tamanio. Ali da ne duzim zeljno ocekujem sledecu pricu!

Ljiljana-M

pre 15 godina

Odavno neki tekst nisam citala sa vecim interesovanjem. Vrlo autenticno i zivopisno i zato sa nestrpljenjem ocekujem svaki sledeci nastavak ali nikako da pronadjem odgovor na neka pitanja; kao npr. zasto belci ne smeju da se slobodno krecu u ovoj africkoj zemlji i zasto ih moraju stititi naoruzanom pratnjom? Unapred zahvalna na odgovoru.

Nevena

pre 15 godina

Fenomenalan putopis! Preporucujem toplo i jedva cekam vas sledeci nastavak. Imam par poznanika iz Nigerije, ali nisam ni sanjala da je tako lose tamo za posetiti ih. Nije ni cudo sto emigriraju kad mogu. Hvala lepo i nastavite da pisete i dalje!!

Mladen Mirilović

pre 15 godina

Poštovani, pošto se u Vašem tekstu toliko žalite na ono što Vas je sačekalo u Nigeriji, sreća da ste se vratili živi i zdravi.

Mila

pre 15 godina

Jako mi se ovo svidelo pogotovu sto sam kao dete sa roditeljima zivela u Nigeriji od 1968 do 1973 godine.Izmedju ostalih mesta i u Dzosu (Sokoto, Lagos i Enugu). Pamtim ga kao mirno mesto,sa blazom klimom i puno zelenila. Imam drugaricu engleskinju iz skole sa kojom sam i danas u kontaktu. Otac je bio do 1980 i neobjasnjiva je razlika od ondasnjeg vremena do danas. Tada su jos uvek vladali kolonijalisticki oblici zivota koji su bili prijatniji nego oni koji su danas. Hvala na reportazi!!!

Boris

pre 15 godina

Lijep tekst. Podsjetio me na dane koje sam proveo u toj zemlji. Nisam bio u Dzosu ali sam bio u ta dva grada koj cete posjetiti uskoro a i u jos nekim.

Mladen Mirilović

pre 15 godina

Poštovani, pošto se u Vašem tekstu toliko žalite na ono što Vas je sačekalo u Nigeriji, sreća da ste se vratili živi i zdravi.

mile

pre 15 godina

Njima pod hitno treba jedan Hugo Chavez ili Morales koji će nacionalizirati naftu i zemlju pa ako će već da krade za sebe nešto će i narodu dati.
Viva la revolution!

stevan

pre 15 godina

U principu prolicno realno opisano za nekog ko dolazi iz Beograda i Srbije.Zivim u Juznoj Africi ves 15 godina i proputovao sam prilican broj Africkih zemalja.
Jedini problem u reportazi a i nekim konenatrima je ne razumevanje ovog kontinenta i ljudi koji zive ovde.Svako poredjenje sa Srbijom ili Evropom nema nikakvog smisla.Zamislite putopisca koji zivi u Londonu a sleteo na Surcin i krenuo put Donje Mostanice preko Male Krsne.

Ljiljana-M

pre 15 godina

Odavno neki tekst nisam citala sa vecim interesovanjem. Vrlo autenticno i zivopisno i zato sa nestrpljenjem ocekujem svaki sledeci nastavak ali nikako da pronadjem odgovor na neka pitanja; kao npr. zasto belci ne smeju da se slobodno krecu u ovoj africkoj zemlji i zasto ih moraju stititi naoruzanom pratnjom? Unapred zahvalna na odgovoru.

Gaja

pre 15 godina

Kao prvo , kao da citam nesto sto sam ja napisao.
A kao drugo sve je bas tako kako si i napisao.
I ja sam neko vreme proveo u Nigeriji, doziveo i preziveo tajfun pri sletanju u Lagos, nestanak struje na aerodromu a potom kad sam dobio prtljag ustanovio sam da je kompletno mokar. Naravno posle 2 dana kad sam stigao do Ibadana sve se vec ubudjalo u njemu od vlage.
karton naselja su uglavnom zapravo napravljena od zardjalih limova, ima 100 vrsta policije, vojske, armija spasa...Ljudi zvacu koren da bi prali zube, jedina zivotinja koju sam video su male patuljaste koze i gekoni-gusteri koji imaju gorko meso pa se ne moze jesti. Inace bi i njega pojeli. Ove male koze jedu sve pa i pikavce, plastiku.omote od cokolade. ja sam probao njihovu klopu suju - corbu od zeca, dok jednom nije protrcao u zescoj brzini pacov a mestani krenuli da ga jure i vicu "rebit", valjda im je to zec. Male crvene banane na rostilju sam tamanio. Ali da ne duzim zeljno ocekujem sledecu pricu!

bo

pre 15 godina

Jedva docekah nastavak putopisa iz Nigerije posle dva prethodna odlicna nastavka... Zaista, kao da je u pitanju druga planeta...Nikad nisam bio u africi i ovi izvestaji mu dodju kao edukativno-zabavno stivo. Kakvo bogatstvo u nafti a kakav chemer od drzave. Pisite i fotografisite i , naravno, veliko hvala.

Boris

pre 15 godina

Lijep tekst. Podsjetio me na dane koje sam proveo u toj zemlji. Nisam bio u Dzosu ali sam bio u ta dva grada koj cete posjetiti uskoro a i u jos nekim.

Nevena

pre 15 godina

Fenomenalan putopis! Preporucujem toplo i jedva cekam vas sledeci nastavak. Imam par poznanika iz Nigerije, ali nisam ni sanjala da je tako lose tamo za posetiti ih. Nije ni cudo sto emigriraju kad mogu. Hvala lepo i nastavite da pisete i dalje!!

Mila

pre 15 godina

Jako mi se ovo svidelo pogotovu sto sam kao dete sa roditeljima zivela u Nigeriji od 1968 do 1973 godine.Izmedju ostalih mesta i u Dzosu (Sokoto, Lagos i Enugu). Pamtim ga kao mirno mesto,sa blazom klimom i puno zelenila. Imam drugaricu engleskinju iz skole sa kojom sam i danas u kontaktu. Otac je bio do 1980 i neobjasnjiva je razlika od ondasnjeg vremena do danas. Tada su jos uvek vladali kolonijalisticki oblici zivota koji su bili prijatniji nego oni koji su danas. Hvala na reportazi!!!