Jabuka, visoravan na mrtvoj straži

Jabuka je visoravan na 1.200 metara nadmorske visine, podjednako udaljena od Prijepolja i Pljevalja. Dakle, granica. Po čemu je (bila) poznata? Tu je ubijen Boško Buha, mladi Slavonac, slavni bombaš, iz vremena koje je negovalo sećanje na pobede. Tu mu je grob.

Izvor: Danas
Autor: Indira Hadžagić Duraković

Izvor: B92

Ponedeljak, 21.02.2011.

07:56

Default images

Još krajem pedesetih godina prošlog veka pokrenuta je ideja da se na tom mestu sagradi Spomen- dom. Javile se brojne škole s prilozima. Pioniri iz sela Ivoševca u Dalmaciji. I iz Kuršumlije stigao glas da je akcija vredna pažnje. I iz Kragujevca. I iz opštine Klanjec u Hrvatskoj.

Iz Beograda, Skoplja, Celja, Mostara, Splita, Beograda. Uz podršku 3.000 škola, pre 50 godina, počeo je da se gradi Spomen-dom posvećen najpoznatijem pioniru. Krajem šezdesetih pokrenuta je ideja da se na Jabuci sagradi i spomenik Bošku Buhi i da se tu svake godine sastaju pioniri iz cele Jugoslavije. I bilo tako. Memorijalni centar „Boško Buha“ sedamdesetih proširio se i postao spomenički kompleks sa bistama malih partizana iz raznih krajeva ondašnje zemlje koji su poginuli u ratu. Tu je bilo i veliko brigadirsko naselje za mlade iz svih krajeva sveta, kada se gradila pruga Beograd - Bar. Zimi, snežne padine bile su idealne za najmlađe skijaše, ali i sankaše. I „bob“ je bio prisutan. Učenici iz raznih krajeva Jugoslavije dolazili su na rekreativnu nastavu. Sa školom, poštom, ambulantom, restoranom, čak i malom muzejskom postavkom posvećenoj pričama o pionirima u ratu, Jabuka je pola veka bila prepuna dečje graje, radosti, pesme...

A onda su stigla naša vremena. I izbeglice su našle svoje utočište baš tu. I sve se nekako „krpilo“ do ove godine.
Photo: Iricigor / Wikimedia Commons
Toplo zimsko sunce. Sneg. Samo nema nikoga. Veliki restoran je zaključan. On je pripao „Putniku“, a sa „Putnikom“ ne ide ta vlasnička transformacija baš najbolje. I Spomen-dom „Boško Buha“ sa spomen-sobama, pravi planinski ukras - zaključan je, polako se ruiniraju drvene terase. A baš tu, do pre neku godinu, ljudi su u sred zime sedeli i jeli kašikom nadaleko čuveno jabučko kiselo mleko iz zemljanih posuda, specijalitet ovog kraja i čuveni kajmak... Samo pre koju godinu deca iz škola „ s mora“ su stizala na zimske praznike... Igrala igrice na kompjuterima između dve slalomske vožnje...

A eto, ove zime, ništa se ne čuje. Sve je pusto. Samo spomenici. Onaj posvećen Bošku je na uzvišici. Kao neki mali, skromni vojnik. Na straži. Bronzana poprsja devojčuraka i dečkića skrivena među četinarima. Tu su i spomenici stradalima u Prvom i Drugom svetskom ratu i od četnika i od partizana. Vetrometina to bila tada, a domaćini se opredeljivali, pa ko glavu sačuvao, ko o glavi radio. Tu je i spomenik koji su podigli članovi Saveza mladih tehničara Jugoslavije, skraja šezdesetih. I nova crkva, sagrađena pre koju godinu. Samo nema ljudi. Nikoga. Tišina. I pokoja jagorčevina viri iz snega što se kruni pod upornim suncem.

Padine se sećaju dečjih slaloma. I pokojeg spusta. I disko-večeri. I dočeka novih godina. Jabuka. Na granici Srbije i Crne Gore. A projekti o regionalnim saradnjama se uveliko pišu. Nijedan ne spominje Jabuku.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: