Konjic - turistički raj ili kraj

Kada Konjic dospije u vrh medijske pažnje, najčešće se radi o negativnim stvarima: ratni zločini, Kostajnica... Bio je to i prvi otvoreni grad, što je politički pozitivno, ali se brzo zatvorio, tj. mnogostruko više ljudi iz njega je otišlo nego što je došlo da tu planira život. Konstantno pozitivna sredina, bar onom ko se s Konjicom upoznaje putem medija, bio je kad je u pitanju ekologija i turizam i sadržaji u vezi s njima. Borba za Neretvu, tj. protiv brana, rafting, Skokovi u kazan, izgradnja Starog mosta, drvorezbarstvo... Međutim, mrlja je bačena i na tu svijetlu tačku nedavnim događajem kada je deponija na Vrapču pod najezdom vodene bujice završila u pritokama Neretve, zatim i u Neretvi, da bi se dobrim dijelom stacionirala u akumulaciji Jablaničkog jezera.

Miniranje smećem Pitanje deponije pod sumnju je dovelo iskrenost ambicije da se od Konjica napravi jedan od najvećih turističkih centara u BiH. Naime, iako od kraja rata ta deponija vrijedi za privremenu, dovoljno je vremena prošlo da se općinska administracija, javnost i konjičko komunalno preduzeće Standard uljuljkaju i zaborave na traženje stalne, bolje lokacije. Ko zna do kada bi ostala tu da prirodi nije dosadila njena “privremenost”.
Osim što je na vodoslivnom području, deponija se nalazi tik ispod kulturno-istorijskog spomenika, Topa na Vrapču, koji čuva sjećanje na za Konjic značajnu bitku iz Drugog svjetskog rata. Uz to, smještena je tek nekoliko kilometara od Boračkog jezera, kraj puta prema njemu, a iznad naseljenih mjesta. Tu je izmještena s lokacije Ovčari, nakon što su se ljudi koji su živjeli u blizini deponije pobunili zbog odlaganja otpada u njihovom mjestu. U Ovčare je došla s lokacije Repovački potok, što se također ispostavilo neprimjerenim s obzirom da je u blizini naselja ali i samog grada u kojem je, pogotovo u ljetnim periodima, život bio zagorčan mirisima i dimom s deponije. Treba spomenuti da je ta lokacija nakon incidenta na Vrapču ponovo aktualizirana s naglaskom na “privremeno”. S obzirom da je nevladina organizacija Zeleni-Neretva iz Konjica prije pet godina napravila anketu među ljudima nastanjenim u blizini deponije Vrabač u kojoj su se ljudi u omjeru 98 prema 2 posto izjasnili protiv deponije, opravdano je pitati zašto ta deponija nije izmještena? Da li zato što se dobrim dijelom radi o povratnicima?

Hemija i drvosječe Međutim, deponija nije jedini problem kada je u pitanju mogućnost Konjica da postane turistički centar. Ona se čak ispostavila korisnom za otvaranje pitanja o drugim problemima koji Konjic sputavaju u njegovoj nakani. Svakako po Neretvu jedan od najpogubnijih je odlaganje industrijskog, pogotovo hemijskog otpada. Često je na Neretvi moguće vidjeti, pogotovo u ljetnom periodu, fleke uzrokovovane puštanjem otpada u rijeku. Nisu tome toliko krivi ni industrijalci koliko inspekcije za zaštitu okoliša. Radi se o tome da su nabavka odgovarajućih filtera ili reciklaža i adekvatno odlaganje otpada višestruko skuplji nego kazne za puštanje otpada u Neretvu, ako se uopće kazne dese.

Naizgled benigan, ali kada se uzme period od početka rata naovamo, itekako alarmantan ekološki problem predstavlja i sječa drva za ogrjev. Dobar dio grada prije rata imao je mogućnost parnog grijanja, a svi su, naravno, imali mogućnost grijanja na struju. Od rata naovamo u gradskoj zoni grijanje je gotovo sto posto na drva. Već zadnje četiri godine gradske vlasti pred svaku zimu obećavaju izgradnju toplovoda, da bi tek ove godine izašli s rokom završavanja radova: 1. 11. 2010. Rok nije ispoštovan, a neće ni biti jer se ljudima ne može tek tako reći da su u vodu bacili na stotine maraka koliko koštaju drva potrebna za ogrjev u zimskom periodu. Deset metara košta oko 800 maraka i niko nije bio naivan da se pouzda u ažurnost graditelja toplovoda. Osim štete po šumski fond, ozbiljno je narušen i vizuelni identitet grada. U jesenjem i zimskom periodu pogotovo, kada zidove zgrada “krase” naslagane bilje drva polupokrivene istruljelim najlonom, ali i tokom cijele godine jer gotovo da nema dvorišta ili pločnika neuništenog istovarom i cijepanjem drva.

O, Turci... Sad zasad samo slutnja, ali u skorijoj budućnosti najveći ekološki problem za Konjic predstavlja moguća izgradnja brane u Općini Kalinovik u mjestu Ulog. Konjičani s izgradnjom te brane nemaju veze, gradnja je planirana na teritoriji druge općine, pa i u drugom entitetu, Federalno ministarstvo turizma i okoliša trebalo bi raditi na tome da se problem riješi u korist Federacije, tj. Konjica, tj. Neretve, ali se ono pokazalo apsolutno nezainteresiranim.

Zakon o zaštiti okoliša u svojim članovima 63 i 70 jasno nalaže:

• “Kada nosilac izrade Studije o uticaju na okoliš ima saznanja da će projekat vjerovatno imati značajan uticaj na okoliš drugog entiteta dužan je izraditi posebno poglavlje o Studiji o uticaju na okoliš sa podacima o mogućim uticajima na okoliš drugog entiteta. Detalji o postupcima za projekte sa mogućim međuentitetskim uticajem mogu biti određeni sporazumom između entiteta koji se zaključuje uz konsultiranje Međuentitetskog tijela za okoliš.” (Član 63)

• “Ukoliko rad nekog pogona i postrojenja može da izazove značajne negativne posljedice na području druge države ili entiteta, ili ukoliko druga država ili entitet tako zahtijeva, zahtjev za izdavanje okolinske dozvole biće dostavljen drugom entitetu...” (Član 70)

Općina Konjic je još 19. januara ove godine slala pismo upozorenja resornim entitetskim ministasrstvima, niko nije dao odgovor, osim koncesionara HE Ulog, kompanija EFT group. Prema navodima organizacije Zeleni-Neretva iz Konjica, iz te kompanije je traženo da im se vjeruje na riječ kako negativnih utjecaja nizvodno neće biti. Na riječ su im povjerovala i ministarstva jer nijedno nije izradilo studiju utjecaja na okoliš nizvodno od brane. Svoje mišljenje uputili su Zeleni. Oni upozoravaju da "nizvodni uticaji nastaju iz dva razloga: zbog postojanja brana i akumulacija te zbog režima rada elektrane".

Nadalje, tvrde Zeleni, postojanje brane i akumulacije izaziva: promjene nizvodne morfologije korita rijeke i njenih obala zbog redukcije sedimenta (nanosa), promjene u kvalitetu vode i redukcije biološke raznolikosti, dok režim rada HE izaziva promjenu hidrologije i to promjenom ukupnog protoka, promjenu sezonskog rasporeda protoka, kratkotrajna kolebanja protoka i promjene u ekstremno visokom i niskom protoku, kao i redukciju obalne vodoplavne raznolikosti. Za sve postoje i obrazloženja, a kompletno mišljenje se može naći na stranici www.zeleni-neretva.ba.
Svrha Starog mosta

Ako se to desi, uz sve navedeno, postavlja se pitanje o svrsishodnosti cjelokupne orijentacije poslijeratnog razvoja općine Konjic ka razvoju turizma i jačanju ekološke svijesti. U prvom redu tu su privatni biznisi, od raftinga do brojnih restorana, hotela, motela i slično. Ali, tu je i najskuplji općinski projekt poslije rata – Stari most u Konjicu, sa zanatskim centrom koji se gradi uz njega. Hoće li on zaista biti ukras Neretve i grada, tj. hoće li ih moći takve ukrasiti ili će se svesti na jedan neoosmanski projekt koji će služiti, na simboličkom planu, za obilježavanje teritorija, a funkcionalno biti u svrsi identificiranja građana sa vrijednostima jednog davno prošlog vremena?