Moj Lisabon (2)

Jedan deo Lisabona, okrenut prema Atlantskom okeanu, do 1998. godine bio je prilično napušten i neiskorišćen komad zemlje. Onda se dogodio neverovatan preokret.

Piše: Martina Anđelković

Izvor: B92

Utorak, 19.10.2010.

14:03

Default images

Kada je Lisabon izabran za mesto održavanja EXPO-a, na tom mestu nikle su vrtoglavo visoke građevine, poslovni centri, Oceanario, Parque das Nacoes (Park nacija), kula Vasco de Gama, tržni centar Vasco de Gama i mnoge druge zgrade oštrih minimalističkih linija koje su učinile da se u jednom momentu izgubimo.

Zanimljivo je da se arhitekte ni u ovom, modernom delu, nisu odrekle tradicionalnih elemenata pa su mozaici i ovde česta pojava, doduše ovi su tematski pa se ispred Okeanarijuma nalaze mozaici zmija, kitova, riba.

Kada je EXPO 1998. otvorio svoja vrata, ovaj deo Lisabona naglo je zaživeo. Jeste da je to danas uglavnom poslovna četvrt u kojoj se nalaze predstavništva raznih kompanija (IBM, Sony...) i ministarstava, fancy restorani, ali u jednom delu nalaze se i stambene zgrade. Te zgrade su jednostavne građe ali na njima se nalaze slike asimetričnih figura koje vas na trenutak hipnotišu.
I sada, kada pogledate centar i ovu četvrt, kao da ste zapravo u dva različita grada: nešto kao Verona i Njujork, ili tako neki kontrast: starinski gradić sa svojom dugom istorijom i moderna aždaja sa visokim zgradama iznikla u eri laptopova.

Čim stignete do novog dela i izađete iz voza, videćete stanicu Gare do Oriente koju je projektovao španski arhitekta Santjago Kalatrava. Od njenog zanimljivog izgleda više nas je iznenadio podatak da je to jedna od najvećih autobuskih stanica na svetu, sa oko 70 miliona putnika godišnje.

Danima pre polaska kao dete radovala sam se odlasku u Okeanarijum. Za tu akciju odabrali smo oblačan dan. Ulaznica za Oceanario iznosi 12 evra a ako izaberete audio-vodič na engleskom, to će vas koštati još 2 evra.

Okeanarijum je podeljen na 4 oblasti: Atlantski, Tihi, Severni ledeni i Indijski okean. Neverovatno je da su za svaki od okeana uspeli da uspostave realnu temperaturu, verodostojnu floru i faunu, kako bi se životinje osećale kao kod kuće. Tako je recimo deo koji imitira Indijski okean bio sav u pari, bilo je toplo, a iznad vode su se nadvijale palme i zelenilo.

Šta reći – bili smo oduševljeni! Ajkule, najraznovrsnije ribe, raže, rakovi, žabe, kornjače, jegulje, gušteri, ma bilo je svega. Ukupno 16.000 životinja nalazi se u ovom Okeanarijumu što ga čini jednim od najvećih u Evropi, ako ne i najvećim.
U sklopu ovog kompleksa nalazi se i mini bioskopska sala u kojoj možete pogledati film o tome kako se čuvaju i održavaju životinje u Okeanarijumu. Inače, celo putovanje kroz vodeni svet izgledalo mi je nadrealno, kao da sam se stvarno našla ispod vode, a tome su dosta doprineli i zvukovi delfina, kitova i drugih morskih bića koji su se čuli sa zvučnika.

Nakon putovanja kroz okeane, predlažem vam da obavezno odete do obližnjih žičara i provozate se iznad vode kako biste sa visine uslikali modernizovani deo grada. Jeste, jezivo je, pogotovo ako se plašite visine, ali na neki uvrnut način može vam biti i romantično. Nama to nije pošlo za rukom, iako smo bili sami u kabini, jer smo se plašili visine i činjenice da se nalazimo iznad vode. Ovo „zadovoljstvo“ koštalo je u oba pravca po osobi oko 4,5 evra. Kada žičarom stignete na drugu stranu, možete skoknuti do kule Vasko de Gama koja je, kada smo bili tamo, bila zatvorena zbog rekonstrukcije. Sigurna sam da se sa nje pruža još lepši pogled, ali eto, nismo imali sreće.

Odmor od gledanja u akvarijume i žičare našli smo u sasvim neobičnom fast food restoranu koji nas je primamio izgledom, nikako hranom. Ceo lokal je u stilu pedesetih godina u Americi; statue Elvisa i Merilinke u prirodnoj veličini, džuboks, crvena lakovana sedišta, crno-bele pločice na podu, automat za cigarete, sličice Beti Bup. Čak je i konobarica imala „šećerno“ roze uniformu i smešnu kapu.
Jardim Zoologico

U sasvim drugom, ali takođe novijem delu grada nalazi se Zoološki vrt – veliki, fantastično uređen i odlično organizovan.

Kada platite kartu 16,5 evra, vi za taj novac ne dobijate samo propusnicu za gledanje životinja, već i privilegiju da prisustvujete pravim predstavama. Tako u Zoo vrtu čas posla padne mrak, a da vi i ne primetite koliko vam je bilo zabavno.

U 11 i 15h na bazenima u sklopu vrta održava se show sa delfinima i fokama koji traje oko sat vremena. U 12:15 i 16:30h čuvari puštaju ptice da lete pa možete biti jedan od (ne)srećnika na koje će jedna šarena ara sleteti. U 14:30h možete gledati kako pelikani ručaju, a od 11 do 17:30h budite hrabri i besplatno se provozajte žičarom koja putuje iznad celog zoološkog vrta. Ja sam bila, ali da vam sad ne pričam koliko mi je srce lupalo kada se moja kabinica našla iznad kaveza sa lavovima, a baš u tom momentu počeo je da duva jak vetar.
Hotel

Najtopliji savet koji vam mogu uputiti je da se, dok birate hotel u Lisabonu, isključivo vodite mapom metro linija. Džaba vam dobar i jeftin hotel koji se nalazi van šireg centra grada. Pa čak i da se nalazi na poslednjoj metro stanici, to je dobro jer vam od prve do poslednje stanice u proseku treba oko 25 minuta, što je odličan tajming. U Beogradu bih za to vreme eventualno uspela da dođem od Autokomande do Nemanjine, i to ako imam sreće.

Još jedna lepa stvar u vezi sa podzemnom železnicom čisto je estetske prirode – svaka stanica je jedno malo umetničko delo.

Odmah sam pomislila da je to za strance ali i meštane, veoma praktično – samo gledaš kroz prozor i prema slikama se orijentišeš. Na jednoj stanici su nacrtani konji, druga je cela u pop art fazonu, treća je inspirisana morskim dubinama, na četvrtoj je sve posvećeno junacima iz stripova... Prolazeći kroz stanice, osećali smo se kao da smo u mini galerijama i da se pred našim očima odvija neformalni umetnički performans.
Pastéis de Belém
Hrana

Doručak nije baš obrok kojim bi mogli da se pohvale lisabonski hoteli. Ako boravite nekoliko dana, isti doručak svaki dan je zanemarljiv. Međutim, ako ostajete u istom hotelu preko 5 dana, proklinjaćete kuvara koji vam svako jutro sprema kroasane, džem, viršlice, kajganu. Naglašavam da je ovo iskustvo iz hotela visoke kategorije.

Sa druge strane, doručak i nije toliko važan obrok ako ste željni degustiranja po domaćim restoranima. Portugalska kuhinja je savršena, barem za mene, s obzirom da obožavam ribu i morske plodove. Bakalar na 1001 način; a posebno me je očarala lazanja od bakalara (8,50 evra) i brazilski specijalitet bakalar „A Brazz“ (čija cena varira – od 9 do 13 evra). Portugalci su majstori za riblje specijalitete!

Ipak, ne zalećite se brazilskim specijalitetima! Desilo nam se da iz neznanja naručimo jelo, koje nije bilo nimalo jeftino, a za koje se ispostavilo da je mešavina pirinča, morskih plodova, kobasica, piletine! Sve to u paketu bilo je nepodobno za naše stomake. Zato smo zapamtili šta treba u širokom luku da zaobilazimo – jelo Arroz a Valenciana.

Ručavanje po lisabonskim restoranima je skupo za naš standard. Znajte da ne možete da se najedete za manje od 12 evra po osobi . Ako mislite da su fast food restorani jeftiniji - grešite. U njima možete pojesti masniju hranu i proći ćete tek 2-3 evra jeftinije.

Izbegavajte restorane u blizini velikih znamenitosti. Bolja opcija je da se strpite i odete do pešačke zone ili do nekog proverenog restorana, nego da „bacite“ novac na lošu hranu. Uvek birajte restoran u kome vidite da sede Portugalci; prepoznaćete ih po jeziku, jer su galamdžije, a ukoliko ne pričaju, prepoznaćete ih po jakim obrvama.

Najlepši je bio desert! Za nacionalni slatkiš „Pastéis de Belém“ čeka se u redu ispred poslastičarnice nedaleko od kule Belem i manastira Jeronimos. Tu 6 tih kolačića u lepom pakovanju sa kesicom cimeta košta 5,20 evra, ali vrede svakog centa! Narednih dana kupovali smo isti taj slatkiš, ali na drugim mestima, međutim, nijedno drugo izdanje nije uspelo da pobedi ono izvorno.

Taj slatkiš osmišljen je još pre 18. veka od strane kaluđerica iz manastira Jeronimos koji je sigurno najlepša građevina u „evropskom Riju“. Nikako nemojte propustiti da vidite ratnu kulu Belem i velelepni manastir – možete kupiti ulaznice za obe znamenitosti koje u paketu koštaju 10 evra.
Fado

Doći u ovaj grad a ne otići do boemske četvrti Bairro Alto, isto je što i otići u Njujork a ne videti Kip slobode. Dame, poslušajte me, ma koliko želele da izgledate lepo i privlačno na novim popeticama, vodite se zdravim razumom – u ovaj deo grada idite samo u ravnoj obući. Od centra grada do te četvrti vozio nas je mini-tramvaj; cena karte u jednom pravcu je 1,45 evra, ali ukoliko posedujete multipass, o kom sam vam već pričala, ulazite sa njim.

Bairro Alto nalazi se na jednom od sedam brda na kojima se prostire grad. Već decenijama to je mesto gde se dobro jede, pije fino vino i čuje najbolji fado. Proverili smo – najbolji fado je u restoranu „Luso“, međutim, mesto je toliko fancy i popularno da morate dan ranije da rezervišete sto, a i sudeći po enterijeru i konobarima koji znaju nekoliko svetskih jezika, zapitajte se da li možete to sebi da priuštite.

Mi smo zato odabrali finu kafanicu koja je ušrafljena između jazz kluba i nekih prosečnih restorana. Znajte da konzum-karta na ovakvim mestima košta 10 evra po osobi u šta su uključena 2 pića ili ste obavezni da napravite ceh od 10 evra. Mi smo izabrali drugo – najeli smo se bakalara i pili najfiniji crni Porto. Cena za čašu vina na ovakvim mestima kreće se od 3 do čak 15 evra. Neće pogrešiti ako izaberete i najjeftinije jer Portugal jednostavno nema loša vina.

Atmosfera u fado kafanama je neverovatno opuštena i domaćinska. Zaista sam uživala u zvucima portugalske narodne muzike a uživali su i svi oko mene. Nije to bio onaj tmurni, žalopojni fado od kog ti dođe da zaplačeš, već naprotiv, vesele pesme i još veseliji pevači. Čak su u jednom momentu svi gosti kafane zapevali u glas „Canto o fado“.



Šta još vredi videti:

- Spomenik Cristo Rei – Nalazi se na susednom ostrvu Almada do kog se dolazi brodom (2,20 evra u oba pravca) a zatim autobusom do spomenika (oko 2 evra u oba pravca). Tu možete da vidite repliku spomenika Hrista Spasitelja koji postoji u Rio de Žaneiru.
Spomenik Cristo Rei na Almadi
- Vojni muzej – S obzirom da je Portugal bio pomorska sila, možete samo da zamislite koliki je to muzej i kakve sve vanserijski vredne eksponate sadrži. Utorkom je ulaz u ovaj muzej besplatan.

- Muzej kočija – U njemu možete videti kraljevske kočije iz perioda od 17. do 19 veka koje čine ovu kolekciju najznačajnijom na svetu. I ne samo to, u njemu se nalaze i asesoari, odeća ali i umetnička dela kraljevske porodice. Cena karte: 5 evra.

- Muzej pločica – Pogledajte najraznovrsniju kolekciju pločica na svetu, saznajte kako pločice nastaju i zašto su portugalske kuće oblepljene njima. Ponedeljkom muzej ne radi. Ulaznica: 5 evra;

- Muzej fada – Prošetajte se kroz istoriju portugalske nacionalne muzike, saznajte ko su bile najveće zvezde fada. Ulaznica: 3 evra

Pročitajte: Moj Lisabon (1)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: