Firenca, Rim - siesta čak i u hostelima

Blog učesnika projekta Putujemo u Evropu: Firenca je neverovatan grad, zbilja, posebno kada padne veče. Turisti su tu samo za ukras, tu je i pitoma italijanska muzika gitare. Posebno treba videti Ponte Vekio. Ljudi sede, slušaju muziku, nema nikakve starosne granice, nekako svi deluju zaljubljeno.

Izvor: B92

Subota, 16.08.2008.

13:00

Default images

Nemanja Markešević
Fizički fakultet,Beograd

Posle više od 20 sati putovanja iz Barselone sam stigao u Marsej. Na stanici sam pitao za neki znak ili ploču na kojoj je napisano nešto o kralju Aleksandru Karađorđeviću, ali na pomen da je neki srpski kralj ubijen u njihovom gradu službenik je preplašeno upitao "When? Today?", tako da nam ostao uskraćen za informaciju.

Sreo sam dve preplašene Turkinje, koje ne znaju kako da stignu do Rima i gde da provedu noć, pa sam odlučio da prespavam ispred stanice u Nici sa njima dvema i još nekom grupom iz Turske.

Odlučio sam da odem u Firencu i sretnem se sa svojom davno izgubljenom ekipom, ali ispostavilo se da neki hosteli imaju siestu čak i u Italiji. Firenca je neverovatan grad, zbilja, posebno kada padne veče. Turisti su tu samo za ukras, tu je i pitoma italijanska muzika gitare. Posebno treba videti Ponte Vekio. Ljudi sede, slušaju muziku, nema nikakve starosne granice, nekako svi deluju zaljubljeno.

Sledećeg dana sam otišao u Fiesole, fino mestašce, poznato iz Dekamerona. u svakom slučaju ne treba propustiti, samo petnaest minuta od centra, a neverovatno je. Pogled je fantastičan, posebno ko se osmeli da prilegne na klupu ispred ulaza u crkveno dvorište (ne znam da li je zabranjeno, niko od fratara me nije oterao, a verovatno ni video). Idilična slika, a vetar duva kroz lisce maslina.
Photo: izarbeltza
Rim je vrlo opušten što se istorije tiče - grafiti na zidinama, nije bas ni čisto, ali te marginalne stvari ne mogu mu narušiti lepotu. Što se tiče broja crkava, ima ih na svakom ćošku iz svake saksije niče po jedna, nekad i dve. Crkva Svetog Petra je napravljena da bi fascinirala, zbilja zastaje dah. I Pieta oduzima dah, a tek kada se dozna činjenica da je Mikelanđelo to uradio u svojoj dvadeset trećoj godini! Ko malo vremena ima može i da skokne do parka Borgeze, vrlo prijatno mesto, verovatno neko odmorište umornih Rimljana.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: