Čije su pećine Srbije?

Kad čovek na posedu nasleđenom od deda i pradedova ima ne baš uobičajene prirodne lepote, poput jame pune stalaktita i stalagnita, naći će se pred mnogobrojnim sporovima i administrativnim nesporazumima. To je slučaj sa Ceremošnjom kod Kučeva, donedavno i sa Stopića pećinom na Zlatiboru

Izvor: Politika

Izvor: B92

Sreda, 21.10.2009.

06:50

Default images

Na pitanje čije su pećine Srbije i ko bi o njima trebalo da brine nije lako odgovoriti. Trenutno je, možda, najzamršeniji slučaj pećine Ceremošnja, 15 kilometara udaljene od Kučeva, a 150 od Beograda. Zbog te homoljske lepotice prof. dr Radenko Lazarević, naš poznati speleolog, više je vremena proveo pod zemljom, nego nad zemljom, dok nije otkrio sva blaga koja se u njoj kriju – obilje tavaničnog, zidnog i podnog nakita i kitnjasta arena, jedna od najraskošnijih i najakustičnijih dvorana u krasu Srbije, koja se posetiocu otkriva cela, čim se sa Glavnog kanala stupi na „pozornicu”.

Dok se dvoje svađaju...

Očigledno je da ovaj stručnjak nije jedini koji je prepoznao njenu vrednost i lepotu. O nju se već duže vreme otimaju Turistička organizacija opštine Kučevo i preduzetnik Ljubiša Trailović, na čijem je imanju ova pećina. Istina, to imanje je bila njegova dedovina, pa je, usled raznih (ne)prilika, išlo iz ruke u ruku. Konačno je ponovo postalo njegovo vlasništvo, i to, kaže on, za debele pare. Saznali smo da je namerio da lično brine o pećini. Njegova ćerka uglavnom preuzima ulogu vodiča, a kad naiđu veće grupe, uključuje se i cela porodica. U restorančiću, koji se nalazi na proplanku iznad samog ulaza u pećinu, nude specijalitete po kojima je poznat ovaj kraj (sir, proja, kačamak, jagnjetina, med...), a planirao je da pored njega izgradi i etnopark.

Te ideje su na „stend baju”, jer je sada u sporu sa lokalnim vlastima. Ako ne bude dogovora, posetioci će izgleda morati da se spuštaju padobranom da bi ušli u pećinu, jer Ljubiša je rešen: „Evo vam pećina, evo vam ključ, ali ne dam prolaz preko mog imanja!” U Turističkoj organizaciji su zaprepašćeni kako čovek može da svojata pećinu i pokušavaju da dokažu da njihovoj organizaciji realno pripada pravo na korišćenje. Dok se slučaj, u koji je, kako se govorka, izgleda politika umešala prste, ne reši, Trailović je dežurni ispred Ceremošnje, pa bar za sada, svako ko dođe, može da je vidi, a Turističkoj organizaciji za utehu ostaje ništa manje atraktivna i lepa Ravništarka, ali preporučuje posetiocima da najave svoju posetu dva dana ranije.

– Taj spor nije stigao do nas – kaže Božidar Vasiljević, geograf, savetnik u Ministarstvu zaštite životne sredine i prostornog planiranja, a nekada i aktivni speleolog. – Očigledno, nije bilo osnova da mi tu arbitriramo. Ali, novom uredbom Vlade, upravo ćemo razrešiti i takve probleme. Imali smo sličan spor sa Stopića pećinom na Zlatiboru.

– Ona se nalazi na imanju jedne porodice, kad se iz Čajetine krene ka Sirogojnu. Po njima je i dobila ime, a jedan od njih, Milutin Stopić, učestvovao je u istraživanju, pa je i emotivno vezan – nastavlja naš sagovornik. – Ta porodica je bila izuzetno zainteresovana za pećinu, a to je htela i Turistička organizacija Zlatibora.

U suštini, tu se, prema rečima Vasiljevića, uvek postavlja pitanje ko će ubirati prihod i ko je koliko uložio u to.

– Pokušali smo da nađemo kompromisno rešenje. I, taman se dogovorimo, neko pokvari. Ne znam da li je stvar okončana na obostrano zadovoljstvo, pećina je ipak poverena Turističkoj organizaciji iz dva osnovana razloga: jer je nekom opštinskom odlukom mnogo ranije bila zaštićena „kao pećina od nacionalnog značaja” i jer su nas oni ubedili da kao organizacija imaju bolje uslove da je urede i čuvaju. Ali, u uredbi piše da mora da se sarađuje i sa ljudima koji tu imaju neka nasleđena prava i neki interes – ističe geograf.

Od Turističke organizacije Zlatibora saznali smo da je pećina za čije starateljstvo su se izborili otvorena za posetioce svakoga dana od 10 do 18 sati, i tako će biti sve dok ne padne sneg i ne zaledi se prilaz.

Resavska – umalo da bude osušena
Ima u pećinama i oko njih različitih problema i nerešenih pitanja. Lazareva pećina, kolos među pećinama Srbije, takođe nije imala srećnu sudbinu. Prolazila je kroz razne faze zbog nebrige onih kojima je povereno upravljanje. Sada je obnovljena i svakoga dana, sem utorka, otvorena je za posetioce, a na raspolaganju su i dva vodiča, istakli su u Turističkoj organizaciji Bora.

Ova pećina nalazi se na izlazu iz veličanstvenog kanjona Lazareve reke i predstavlja izuzetnu prirodnu retkost ovog kraja. Po impresivnom volumenu pećinskog prostora, hidrološkim karakteristikama, bogatstvu pećinskog nakita koji krasi ovaj veličanstveni prostor i životinjskog sveta, kao i arheološkim karakteristikama i paleontološkim ostacima, mogla bi se svrstati među deset najznačajnijih i turistički vrlo privlačnih speleoloških objekata u Evropi, smatraju speleolozi. Međutim, dok je Postojnska jama u Sloveniji odavno turistička atrakcija i državi godišnje donosi milione evra, Lazareva pećina je šest puta uzalud svečano otvarana.

Prve podatke o Lazarevoj pećini dao je Feliks Hofman 1882. godine. Osam godina posle njega, pionirska speleološka istraživanja otpočeo je i objavio Jovan Cvijić, osnivač naše savremene geomorfologije i speleologije, a do detaljnijih otkrića kasnije je došao profesor dr Radenko Lazarević, na čijim saznanjima svoj ozbiljan istraživački rad danas temelje i mladi istraživači.

I Resavska pećina, u blizini Despotovca, bila je na mukama. Umalo da potpuno bude isušena, zbog rasvete kojom je preopterećena kao da je osvetljavana fabrička hala. Uz pomoć Ministarstva zaštite životne sredine i Ministarstva za turizam, speleolozi su izvršili rekonstrukciju, čitava postavaka osvetljenja je promenjena i sada je ekološki bezbedna, tako da je srećom sada postala najposećenija.

Male, ali vrede

U istoriji srpske speleologije, od njenog osnivača Jovana Cvijića, pa do danas, bilo je više uspešnih speleoloških grupa, a ona koja je nastala u Valjevu, u okviru Mladih istraživača, i to u periodu saradnje sa Radenkom Lazarevićem, istraženo je i uređeno više od hiljadu pećina i jama, a samo tridesetak je registrovano. Osim ovih koje smo pomenuli, u lepe i značajne ubraja se i Rajkova pećina kod Majdanpeka, poznata po monumentalnom draperskom stubu nazvanom „Džinovske orgulje”. Vernjikica,na istočnim padinama Kučaja, u okolini Zlota, možda je i zanimljivija, a nadaju se da će u dogledno vreme i ona biti osposobljena za posete. Na vlaškom to znači veličanstvena, neponovljiva. Narod joj je sam dao to ime, jer je osetio njenu posebnost. Silne godine i trud utrošeni su i za uređenje Potpećke pećine kod Užica, ali, kako nam rekoše u Turističkoj organizaciji, privremeno je zatvorena zbog odrona. Sanacija je u toku, a nadaju se da će je osposobiti za desetak dana kako bi posetioci mogli da iskoriste da je posete dok ne počne zima.

Osim po lepoti pećinskog nakita, neke od njih su značajne i kao arheološka mesta, poput Risovače kod Aranđelovca, gde su nađeni tragovi oruđa paleolitskog čoveka. Mada je duga svega stotinak metara i za turističke posete je uređena nespretno i na brzinu, budući da je blizu Beograda, a nalazi se u Aranđelovcu, koji je i sam turističko mesto, ima perspektivu. Najviše je posećuju deca kojima je to prvi susret sa takvom sredinom. Lazareva pećina izdvaja se kao stanište slepih miševa i neobičnih i retkih životinjica koje su se prilagodile pećinskim uslovima: glista, pseudoškorpija, 10 vrsta stonoga, zlatnih bubica, a zapažene su i dve, u svetu novootkrivene, vrste zooplanktona – lazaros i zlotus. Prema fosilnim ostacima pretpostavlja se da su nekad tu živeli i pećinski medved, tigar i hijena, što je dokaz da je, nekada davno, tu živeo čovek zajedno sa tim životinjama, i borio se sa njima za taj isti prostor.

Dana Stanković

------------------------------------------------

Iz Ministarstva zaštite životne sredine i prostornog planiranja

Uredba Vlade na proleće

Pećine jesu državne, odnosno javno dobro, i štite se kao spomenici, ali do sada se nije znalo ko o njima treba da se stara i ko je nadležan na državnom nivou. U dva člana novog zakona postavljeni su temelji koji uskoro treba da se nadograde.

– Uredbom Vlade na proleće će biti donet jedan podzakonski akt koji će zaštitu, istraživanje i korišćenje pećina, kao i vođenje evidencije i osnivanje katastra, bliže regulisati. Ta uredba će praktično biti obrazac po kojem ćemo ta pitanja rešavati – najavljuje Božidar Vasiljević.

– Do sada – kaže on – zakon nije u ulazio u detalje, pa su pojedinci, samim tim što se na njihovom imanju nalazi pećina, ili opštine, na čijoj je teritoriji, smatrali da imaju neprikosnoveno pravo na korišćenje. Oni ga mogu imati, neće država upravljati pećinama, ali Vlada će odrediti pod kojim uslovima i kome ih može poveriti. Može biti i fizičko, i pravno lice. Naravno, biće tu problema i surevnjivosti, to je kod nas neko nasleđe. Ako je to odraz takmičenja, to je dobro, ali ako prevazilazi neke racionalne potrebe, nije. Mi želimo da ih privolimo da shvate da je to njihov zajednički interes. Ovom uredbom Ministarstvo će da pomogne da se neki problemi rešavaju brže i efikasnije.

-------------------------------------------------

Prvo čovek, pa zmajevi

Pećine su čoveku bile prvo sklonište i „topli” dom. Kad je naučio da gradi kuće, napustio je ove hladne i vlažne sredine, a u njih su se, po legendi, uselili zmajevi, vile i razna druga mitska bića. Onda su se pojavili speleolozi i moćnom rasvetom „razjurili” sve utvare i zveri, učinivši unikatne oblike pećinskog nakita u carstvu tame i tišine dostupnim za turiste.

-------------------------------------------------

Fenomeni pod zemljom

Pod zemljom postoje razni fenomeni. U višim oblastima Austrije ima pećina sa velikim naslagama leda koji se nikada ne topi, kroz jednu pećinu u Španiji protiču termalne vode, pa posetioci mogu da se brčkaju kao u banji, a u Mađarskoj bi, zbog specifične mikroklime, neke pećine trebalo da počnu da se koriste za plućne bolesnike, ali to još nije dovoljno medicinski ispitano. Sve pećine u svetu uglavnom su nastale u krečnjaku, ali ima slučajeva da se javljaju i u drugim stenama, na primer u gipsu, kakva je Optimistička pećina u Ukrajini, dužine dvesta pedeset kilometara, što i nije tako fascinantno u poređenju sa Mamutskom pećinom u državi Kentaki u SAD. Taj pećinski sistem sa spletom kanala dugim gotovo 600 kilometara, u kojima su arene veličine fudbalskih stadiona, najveći je u svetu. Pećine u Srbiji su portabl u odnosu na njih,ali su vredne i treba da ih čuvamo!

--------------------------------------------

Mnogi su ažurniji

U Americi i Australiji sistem upravljanja pećinama je uređen posebnim zakonom do detalja. Ali, nije tako u svim zemljama. Nismo mi baš najgori. Što se tiče vođenja katastra, mnogi su bili ažurniji, a jedni od najnaprednijih i najpedantnijih su Slovenci. Osim evidencije, oni su i na terenu obeležili svaki objekat, a mi nameravamo uskoro da se ugledamo na njih.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: