Burdž al-Halifa, simbol robovlasništva

Mora se priznati da se prvih dana 2010. imalo čime diviti pri otvaranju dubajskog nebodera Burdž al-Halifa, najviše zgrade na svijetu

Autor: Hajrudin Somun
Izvor: Bosanskohercegovački dani

Izvor: B92

Petak, 19.02.2010.

07:00

Default images

Ne bih ovaj tekst preporučio onima koji vole turističke šarane laže. I onima koji su imali sreće ili dovoljno para da odu na odmor u Dubai za blagih zimskih dana ili koji još više sanjaju da odu tamo otkad su gledali onaj prasak vatrometa prilikom inauguracije najviše građevine koju je ikada do sada podigla ljudska ruka.

Takvi bi me čitaoci, naime, žalili čim bi shvatili da visinu jednog takvog uzleta intelektualne, graditeljske i tehnološke moći ljudskog roda mjerim dubinom njegove hipokrizije ugrađene u temelje dubajskog nebodera. Hipokrizije koja se najviše ispoljava u stvarima politike, morala i religije.

Mora se priznati da se prvih dana 2010. imalo čime diviti pri otvaranju dubajskog nebodera Burdž al-Halifa, najviše zgrade na svijetu, ako su se bar na nekoliko trenutaka koliko je trajao vatromet, koji je osvjetljavao desetine kilometara arabijske pustinje i voda Persijskog zaliva, mogle ostaviti po strani asocijacije na patnje indijskih i pakistanskih graditelja, na bijedu ljudskih odnosa i prava u susjednim kraljevinama i šeikatima, a pogotovo na muku Palestine koja traje otkako je Dubai bio zaljevska luka poznata samo lovcima na bisere.

Metalna metafora Burdž al-Halifa, toranj ili kula - pošto Arapi burdžom zovu i Ajfelov toranj i Babilonsku kulu - visine je 828 metara. Ima 160 spratova i 57 liftova brzine 18 metara u sekundi. Ako neko hoće pješke do vrha, može i stepenicama kojih ima tačno 2.909. Ima i džamiju na 158. spratu. I ona je, kao i sve ostalo, najviša na svijetu. Hotel je zauzeo 15 spratova, a ostalo su poslovni prostori i 900 apartmana za stanovanje, koji su, ako je vjerovati vlasnicima, prodati za osam sati. Planirano je da u tom "vertikalnom cityju" živi oko 25.000 ljudi. Kao da se dvije-tri poveće balkanske kasabe najedanput usprave i tako nastave živjeti, zajedno s ljudima i njihovim ćudima.

Na čelu projektantske kuće iz Chicaga bio je glavni arhitekt, Kanađanin Adrian Smith, koji tvrdi da se koristio obrascima iz islamske arhitekture i elementima lokalne kulture stanovanja. Za atraktivan lobi zgrade inspiraciju je našao u bijelom pustinjskom paukolikom cvijetu hymenocallisu. Dekoraciju interijera uradio je lično Giorgio Armani. Kontraktori su bile korejske firme. U gradnju tornja i njegovog okruženja utrošeno je oko 20 milijardi dolara, a pri vrhuncu izvedbe bilo je angažirano 7.500 radnika.

Ime zdanja promijenjeno je u zadnji čas. Umjesto Burdž al-Dubai, toranj je nazvan Burdž al-Halifa, u čast šeika Halife bin Zajeda al-Nahjana, predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i vladara emirata Abu Dabi. Ustvari u znak zahvalnosti šeiku Halifi što je krajem 2009. s desetak milijardi dolara pritekao u pomoć šeiku Muhamedu bin Rašidu al-Maktumu, vladaru Dubaija i glavnom pokrovitelju vrtoglavog rasta grada, koji je zapao u dugove zbog naglog pada cijena nekretnina. Tako je, stručno kazano, ublažen potres na međunarodnom finansijskom tržištu izazvan zahtjevima iz Dubaija stranim investitorima da obustave potraživanja otplate kredita. Mali Dubai koji je sa stotinu milijardi dolara duga doveo u pitanje oporavak svjetske ekonomije, ali samo privremeno, jer se slični udari mogu očekivati na drugim mjestima. Ili, kako kaže Johan Hari u Independentu, da je Dubai "živa metalna metafora za neoliberalni globalizirani svijet koji se, konačno, survava u historiju".

Spasavajući obraz svom rođaku iz susjednog Dubaija, predsjednik UAE je želio da sačuva ugled te neobične unije sedam emirata. Ugled koji su Emirati, koje je od 1971. do 2004. vodio njegov otac i prvi predsjednik šeik Zajed bin Sultan al-Nahjan, gradili na prihodima od nafte i sticali, u poređenju s ostalim državama Arabijskog poluostrva, relativno liberalnijom politikom i zakonodavstvom. Sudovi su građanski, iako postoje i šerijatski. Ustavom su zaštićena ljudska prava, sloboda govora, kretanja, vjere i udruživanja. Žene mogu da voze automobile i u Emiratima se ne bi moglo dogoditi ono što se, desetak dana poslije inauguracije dubajskog tornja, dogodilo u saudijskoj luci Džebail. Tamo je, javio je Al-Vatan, jedna 13-godišnja djevojčica osuđena na javno bičevanje i dva mjeseca zatvora zbog toga što je, navodno, nasrnula na upravnicu škole koja je kod nje našla mobitel, koji se ne smije unositi u školu. Prema važećem zakonu, propisanih 90 bičeva ipak neće biti izvedeno odjedanput, jer bi je to moglo dovesti na granicu smrti.

Robovlasnički sistem Pa šta je to što izaziva kritike takvog sistema i dovodi u sumnju dobre namjere njegovih vladara?

U Emiratima nema vehabijskih propisa i tjelesnih kazni, ali je tek okončana jedna afera iz 2006., kada je američka TV mreža ABC objavila video snimak mučenja afganistanskog trgovca žitom Muhameda Šahpura. Negdje u pustinji oko Abu Dabija njega je Isa bin Zajed al-Nahjan - iz čijeg se imena već može razabrati da je jedan od sinova prvog predsjednika UAE, što znači i braće sadašnjeg šefa države - mlatio drvenom daskom iz koje su virili ekseri, pucajući istovremeno u pijesak, da bi mu na kraju u anus zabio stočni štap. I ne bi se za to možda nikad saznalo da šeik nije naredio da se sve snima, što mu je, izgleda, bila posebna zabava i što nije radio samo jednom. Kad je prošle godine vidio te snimke, član američkog Kongresa John McGovern je rekao da oni "šokiraju savjest", a od Hillary Clinton zatražio da se zamrzne pomoć Emiratima. Vlasti u Abu Dabiju su priznale da prikazani materijal nije u skladu s dobrim ponašanjem, ne spominjući ime šeika Ise koji se ipak pojavio pred sudom i izjavio da je nevin. Oslobođen je svih optužbi pet-šest dana poslije otvaranja Burdža al-Halifa, ali je Basam Nabulsi, koji je prokrijumčario snimke u Ameriku, osuđen na pet godina u odsustvu.

Odakle, zatim, optužbe o "robovlasničkom sistemu" koji se u Emiratu primjenjuje prema stranim radnicima?

Bivši predsjednik Udruženja pravnika UAE Muhamed al-Mansuri pao je u nemilost Vlade i oduzeti su mu funkcija i pasoš jer se usudio da taj tretman nazove robovskim, zato što primjena Zakona o ljudskim pravima prijeti da umanji zaradu kompanija u kojima vladari imaju veliki udio i utjecaj. Oko pet miliona stanovnika UAE mogu se podijeliti, prvo, u dvije grupacije - Emiraćane koji imaju pravo državljanstvo, kojih je oko 20 posto, i strance koji imaju pravo boravka i rada, a takvih je 80 posto. Prvi su potomci nekadašnjih beduinskih plemena, koji danas vladaju zemljom, naftnim i drugim izvorima prihoda. Jedan od takvih, mlađih, pita jednog sumnjičavog stranog reportera: "Ko ne bi volio biti Emiraćanin? Vlada te školuje sve do doktorata, onda ti da dobar posao, šalje te vani na specijalizaciju, kad se oženiš dobiješ besplatan stan, ne plaćaš doktore, ni telefon, imaš sluškinju, vozača, bedinericu." Još dodaje: "Moj djed je, čim bi ustao, išao na izvor po vodu, a kad bi presušilo, tražili bi je na kamilama. Šepao je cijelog života, jer mu niko nije pomogao kad je slomio nogu."

Oni s dozvolom boravka, opet, dijele se na manjinu eksperata, inženjera, bankara, raznih poduzetnika i probisvijeta, i veliku većinu fizičkih radnika, od kojih je samo iz Indije 1,7 miliona. Prvi su također sretni i zadovoljni, jer dobro zarađuju i žive, a drugima šta ostane. Drugi se često žale na uslove rada i života. Mnogi kažu da su umjesto raja koji su im obećavali razni agenti, naišli na pakao, ali nemaju kud pošto ih veže zakon jamstva, takozvana kefala, koja se primjenjuje u svim zemljama Zaliva. Radniku se oduzima pasoš, a ne može izići iz zemlje bez dozvole svog jemca, ustvari trgovca robljem. Umjesto obećanih osam, rade po 14 sati, upola manje plaćeni. Većina trpi, otplaćujući dugove i šaljući porodicama ono malo jada koji uspiju da uštede.

Umjesto nauke, neboderi Možda se ne bih do kraja složio s onima koji Burdž al-Halifa nazivaju "spomenikom sujete i pohlepe" (londonski Daily Mail), ali bih s onima koji, poput Burhanuddina Hasana iz Pakistan Observera, izražavaju sumnju da su vladari Dubaija na pravi način uložili sredstva da bi podigli to čudo od metala i stakla. Pozivajući se na Poslanikov hadis: "Tragaj za naukom, čak i u Kini" i na Mao Tse Tunga koji je iz kineskih rječnika izbacio riječ palača, i upotrebljavao je samo za "dječje palače" u kojima današnje generacije uče da grade jednu novu svjetsku silu, taj Pakistanac kaže: "Bog je u svojoj milosti dao muslimanskim zemljama Srednjeg istoka toliko mnogo bogatstva u nafti, da one, pored visokih građevina i ogromnih dvoraca, mogu podizati i velika zdanja u kojima će se promovirati nauka i tehnologija. Mogu graditi palače mudrosti i znanja poput Harvarda, Oxforda i Cambridgea u kojima bi se njihovi mladi ljudi obrazovali i postajali veliki naučnici koji bi služili svom narodu i narodima svijeta." Nije dodao, ali je vjerovatno imao na umu i činjenicu da nijedan posao na dubajskom neboderu, od projekta do dekoracija, nije vodio neki Emiraćanin, Arap ili drugi pripadnik islama.

Dobro je znano da su i drugi vladari kroz historiju, a ne samo muslimanski, podizali velika zdanja i dvorce na mukama svojih podanika i robova, ali kad smo već kod islama, da podsjetim na jedan ajet iz Kur'ana koji se može primijeniti na upotrebu bogatstva stečenog na nafti za izgradnju ne samo Burdža al-Halifa, nego i drugih emiratskih dostignuća, kao što su palače na vještačkim ostrvima, hoteli u obliku razapetih jedara ili podvodni hoteli u kojima bogatune, izvaljene na luksuznim krevetima, posmatraju pravi morski psi. Evo tog ajeta (sura El-Isra, 26, u prevodu Enesa Karića): "Daj bližnjem pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipnički rasipati."

Milioni dolara za odmor u Aziji i pomoć Bosni

A šta da se tek kaže o Palestincima, ako i zanemarimo načas siromaštvo i zaostalost mnogih zemalja koje nastanjuju muslimani? Zar oni ne bi već odavno živjeli u svojoj državi, zar bi bilo Hamasa i zar bi se dogodila Gaza da su arapski vladari, ako već ne bi išli da se bore s Palestincima, dio bogatstva sticanog naftom upotrijebili kao oružje pritiska kako bi se izborili za "pravo njihovo"? Zar je trebalo čekati da Izrael, kao što je nedavno učinio zamjenik ministra vanjskih poslova Danny Ayalon, poziva "bogate zemlje Zaliva da ulože najmanje deset milijardi dolara u ekonomiju Palestinaca, kako bi oni mogli da vode svoju vlastitu državu"?

Zemlje poput Emirata Palestincima katkad daju pomoć, kao što su prošle godine dodijelili jednom dvadeset, onda opet pet miliona dolara za poboljšanje životnih uslova u izbjegličkim kampovima u Siriji. Ne znam koliko se takva pomoć može nazvati milostinjom, ali se sjećam jednog susreta koji se odnosi na Bosance, u kojima se u tom svijetu, kao i u Palestincima, vide samo muslimani.

Krajem oktobra 1992., dakle u jeku rata, Alija Izetbegović je obišao nekoliko muslimanskih zemalja, tražeći pomoć, posebno u naoružanju. Vladar Šardže, jednog od emirata, stavio mu je na raspolaganje za to putovanje svoj lični avion, zajedno sa svim troškovima i pilotom koji se zvao McKenzy, kao i onaj kanadski general koji je tada bio u Bosni. U Abu Dabiju je Izetbegovića lijepo primio i ispričao se s njim predsjednik UAE šeik Zajed bin Sulat al-Nahjan. Uz Harisa Silajdžića, bio sam prisutan tom susretu. Šeik Zajed se raspričao o nekom događaju iz života Poslanika Muhameda. Govorio je tiho i polako, što je naučio provodeći djetinjstvo u vanvremenskoj pustinji. Malo je falilo da se ne obavi glavni cilj posjete - traženje saglasnosti da se isplati ranije obećanih pet miliona dolara pomoći. Kad mu je postalo jasno o čemu se radi, naložio je svom ministru vanjskih poslova da se popodne u pet nađe sa Silajdžićem i riješi to pitanje. Otišli smo dalje, neobavljena posla. Kasnije sam tek saznao da je šeik Zajed iste te godine, zajedno s velikom svitom, boravio negdje na jugoistoku Azije, na odmoru u koji je utrošeno nekoliko miliona dolara.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

20 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: