Himalaji - kako je biti na krovu sveta?

Ilija Studen, ljubitelj prirode, fotografije i avanture otkriva nam kako je doživeo "šetnju po oblacima" na najvišim vrhovima sveta.

Izvor: Miljana Kerèu

Sreda, 16.03.2011.

10:51

Default images

Nepal – zemlja neverovatnih ekstrema je dom najvećih planina na svetu, istorijskih gradova i svetih mesta. Čarolija se nalazi na svakom koraku za onoga ko želi da pronađe Šangri-la (mitsku utopiju na Himalajima izolovanu od spoljnog sveta).

Nepal je smešten na severu tibetanske autonomne regije a podeljen je na tri regije: Himalajska na kojoj se nalazi 9 od 15 navećih vrhova na svetu, Planinska i Terai. Nepal ima oko 18 miliona stanovnika, pripadnika različitih naroda, rasa i kultura koji govore različitim jezicima. U regiji Himalaja žive Šerpasi, a u dolinu Katmandua stalno dolaze novi doseljenici.

Hinduizam i budizam su dve glavne religije, a neverovatno je koliko su homogeni pripadnici svih religija, uključujući i muslimane koji su treća najveća verska grupa.

Reč Himalaji znače „boravište snega” na jeziku Sanskrita (budista, hinduista i džanaista) i predstavljaju najveći planinski „kompleks” na svetu koji se prostire od istoka na granici sa Mijanamarom (Burma) do Pakistana na zapadu i pokriva površinu od 612, 02 kvadratnih kilometara, sa više od 20 vrhova viših od 7300 metara.

Pričali smo sa Ilijom Studenom ljubiteljem prirode i fotografije koji je doživeo dvonedeljnu avanturu u dolini Everesta, sa pripremema, malim gostionicama, kampovima i simpatičnim Šerpasima, koji sav „turistički teret” nose na svojim leđima.

Početak avanture

Sve je počelo tako što je Ilija video prelepe fotografije sa jednog putopisa i poželeo da sam sve to fotografiše. Preko jedne kanadske agencije čiji vlasnici već 15 godina vode na Nepal, pronašao je organizovanu turu sa vodičem za tzv „treking” ili šetnju na Himalajima po ceni od 3500 dolara.

Postoje jesenja i prolećna tura, a on je odabrao oktobar. Što se troškova tiče, pronašao je low-cost let od 400 evra za povratnu kartu iz Istanbula do Katmandua. „Za sam Katmandu vam ne treba mnogo novca pošto su smeštaj i jelo pokriveni samim aranžmanom, ali se zato na opremu može potrošiti dosta,” kaže Ilija.

Za razliku od glavnog grada, u dolini Everesta hrana i namirnice, posebno one namenjene prevashodno tursistima, mogu biti prilično skupe pošto ih nosači na svojim leđima nose uz dolinu. Ukoliko želite omlet ili neko drugo jelo koje jede i lokalno stanovništvo, treba da izdvojite oko jedan evro, ali ako želite da se „luksuzirate” snikersom moraćete da izdvojite 3 do 3,5 evra.

Pivo je posebna priča i može vas koštati i do 5 evra za flašu. Gostionice su veoma specifične, tu se spava, jede, pije i razmenjuju se priče. Obavezno su na meniju bile i kokice!

U jednoj od kuća lokalnog vodiča koji ih je ugostio tokom šetnje videli su i izmet jaka, životinje koja živi na Himalajima, a čije đubrivo stoji u prvom nivou kuće. Ono se suši i koristi kao gorivo.

Ekipa, druženje i planina

Za dvonedeljno iznajmljivanje opreme potrebno vam je od 100 do par stotina eura, u zavisnosti od toga koliko različitih stvari iznajmljujete, koje klase je oprema i u kom je stanju. Sve može i da se kupi, ali to onda predstavlja mnogo veći trošak.

Od opreme je potrebna vreća za spavanje, šlem koji štiti od odrona i kamenja, kramponi, naravno dobra obuća, kako za treking tako i za sam uspon, sekira za led, pojas, karabinjeri, konopac itd.

Tura na Ajlend Pik (Island Peak, 6189m), je koncpirana kao lagani treking prirodom, uz jedan uspon, da učesnici osete kako je to osvojiti neki vrh. Od 8 ljudi koji su bili u grupi na uspon je išlo njih troje, a među njima i naš sagovornik.

Međutim Ilija kaže da cilj trekinga nije sam uspon i penjanje već sve to zajedno i da ne predstavlja neuspeh ukoliko neko nije želeo ili mogao da ostvari ovaj cilj.
Foto: Ilija Studen
„Od priprema vam ništa posebno nije potrebno osim da ste zdravi, u kondiciji i da je imuni sistem dovoljno jak. To znači da treba da budete sposobni da dnevno šetate oko 3 do 6 sati, po planinskom terenu”, kaže Ilija.

Takođe, zaboravite na tuširanje, možete dobiti ovaj „luksuz” dva puta u toku dve nedelje, ako imate sreće!

„Druga ekipa iz grupe je išla na Pumori, pripremu za Mont Everest koja traje 35 dana, ali prvih 10 dana dve ekipe su provodile vreme zajedno. Kod Pumori ture, akcenat je na pripremama koje se vrše u kampu pod samim Pumorijem, a treking i osvajanje vrha su tu kao nužno zlo i šlag na tortu”, dodaje Ilija.

Što se tiče spavanja, ima dovoljno vremena. Leže se u 9 ili 10, a ustaje u 5, 6 ujutru. Nakon doručka se kreće ka sledećem mestu.

Sa grupom idu i Šerpasi, pripadnici tibetanskog naroda koji rade u Nepalu kao lokalni vodiči, nosači, kuvari, ugostitelji i tako se izdržavaju.

Kada je hrana u pitanju na meniju su najviše bili krompir i jaja na million načina, pirinač, piletina, čipsevi, kompot i razno konzervirano voće, pudinzi. Ilija kaže da je „Himalajska dijeta” čudo.

“Na ovakvom trekingu se niko ugojio nije” kaže Ilija koji je tokom dvonedeljne ture skinuo 10 kilograma. Uz vodiče iz Kanade i par Šerpasa koji su bili i vodiči i kuvari i pomoć u kampu, bila su i tri Amerikanca, jedan Indijac, tri Kanađanina i on – Srbin. U mahom muškoj ekipi našle su se i dve pripadnice lepšeg pola.

Ilija posebno hvali Šerpasa Geldžana, za koga tvrdi da je vitalan kao mladić sa svojih 60 i nešto godina, sada radi lakše trekinge i vrhove, ali je u mladosti nosio boce sa kiseonikom i sličnu opremu na Everest, jedan od najtežih poslova koje Šerpasi rade za svoje klijente.

„Pošto su plaćeni po kilogramu, nosači uglavnom nose povelike kilaže kako bi zaradili više novca. Uprkos teretu, jako su vešti na brdskim stazama, a često i mnogo brži od većine turista koji nose znatno manje stvari u svojim ruksacima”.

Uspon

Motornim avionima se sleće u Luklu, na oko 2800 metara nadmorske visine, a potom dolazi pešačenje, sa noćenjem u lokalnim gostionicama i, kasnije, u kampovima.

Jedna od stvari koja je dosta bitna su aklimatizacione šetnje koje pomažu da se lakše prilagodite trenutnoj visini na kojoj ste. Ukoliko niste dobro aklimatozovani za visinu na kojoj ste, možete imati glavobolje, problema sa spavanjem i slično.

Zbog visinske bolesti, koja može biti i smrtonosna, ne savetuje se dobijanje više od 1000m nadmorske visine za jedan dan.

Tempo koji je Ilijina ekipa penjala je bio približno 500m dnevno. Nakon dobijenih 500m, pravili su kratku pauzu, onda išli još dodatnih 250 do 500m, radi aklimatizacije, a potom su se vraćali nazad, gde su noćili.

„Od lekova se nosi klasična putnička apoteka, a kao dodatak treba poneti aspirin i gel za suvo pranje ruku. Obavezno se piju čajevi i tople limunade, jede povrće itd”.

Na putu ka vrhu pred ekipom su se ređali neverovatni predeli prirode a potom večitog snega i leda.
Foto: Ilija Studen
Na putu se čuju priče o planinarima koji su ranije osvajali vrhove, a posebno mesto je Memorijal Hil ( Memorial Hill), brdo sa spomenicima posvećenim planinarima koji su nastradali osvajajući razne vrhove na Himalajima.

Tokom šetnje, prolazi se pored mnogo stena na kojima su uklesane molitve koje pokazuju da je čovek sve može da dotakne svojom rukom, pa čak i krov sveta.

Sam uspon na Ajlend Pik (Island Peak) ima tri dela: penjanje uz kameni deo do glečera, glečer i na kraju penjanje na sam vrh. Po kamenom nezgodnom terenu se koristi tehnika skremblinga što je nešto između šetnje i penjanja po stenama. Na uspon su krenuli u 1 sat noću, a na cilj stigli u podne. Posle 4, 5 sati nezgodnih terena stiže se na glečere, gde se ekipa vezuje i lagano kreće između pukotina u ledu.

Nakon glečera kreće uspon na padinu koja je pod uglom od približno 70 stepeni za koji naš sagovornik kaže da ipak nije opasan već više turistički pošto imate unapred postavljenu užad za penjanje.

“Ne sećam se da sam video ikog da skače od sreće kada se popne na sam vrhu. Ljudi su uglavnom toliko fizički iscrpljeni da samo hoće da dođu do daha, naprave par fotografija i onda lagano krenu nazad.

Posle desetak sati uspona, čeka vas još četiri pet sati šetnje kako biste se vratili nazad u kamp”, kaže Ilija. Ono što je neprocenjivo jesu slike neopisivih prirodnih lepota, magičnih zalazaka i izlazaka sunca i mesta gde se čovek i priroda stapaju u jedno.
Foto: Luca Galuzzi / Wikipedia Commons
Čudesni Himalaji

- Himalaji su se formirali približno pre oko 70 miliona godina, nakon silovitog sudara Indije i Azije preko indo-australijske i evro-azijske ploče

- 75% Nepala čine Himalaji

- Iako su najveća planina na svetu, istovremeno su i najmlađa

- U Nepalu na Himalajima postoji preko 250 prelepih vrhova, svi na preko 6000 metara visine

- 31 vrh ima visinu od preko 7600 metara

- Mont Everest (8, 848 m) najviši vrh na svetu je deo Himalaja. Edmund Hilari i Tenzing Norgej su prvi uspeli da ga osvoje 1953. godine

- Varijacije u predelima su tako neverovatne da putnici mogu da vide sve, od džungle i zelenih plodnih dolina do večitog snega i leda

- Iako je Nepal najpoznatiji po Himalajima, ova grupa planina se prostire i u Kini, Indiji, Butanu, Avganistanu I Pakistanu

- Na Himalajima su izvori tri glavna rečna sistema: Inda, Jangcea i Ganga

- Himalaji su živi. Južni deo se pomera 20 mm godišnje

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: