Kazahstan: snovi o ''snežnom leopardu''

Kazahstan ima naftu, ugalj, uranijum, i glavni grad sa zadivljujućom arhitekturom. Predsednik Nursultan Nazarbajev nada se da njegova zemlja može postati regionalni ekonomski lider, odnosno "snežni leopard" centralne Azije.

Izvor: RTS

Izvor: B92

Petak, 17.12.2010.

22:00

Default images

Kazahstan ima naftu, ugalj, uranijum, i glavni grad sa zadivljujućom arhitekturom. Predsednik Nursultan Nazarbajev nada se da njegova zemlja može postati regionalni ekonomski lider, odnosno "snežni leopard" centralne Azije. Mnogi, su, ipak, zabrinuti zbog rastućeg kineskog uticaja u zemlji.

Jedno je od onih blagih, oblačnih letnjih noći u Astani, kada nebo iznad stepe nije potpuno tmurno. U Parku ljubavi, iza trijumfalne zgrade kazahstanskog Ministarstva za naftu i gas postavljena je bina na kojoj vrhunski nacionalni umetnici izvode program koji govori o nomadskoj istoriji zemlje, italijanski tenor Andrea Bočeli peva, a gosti u VIP salonu oduševljeno aplaudiraju.

Ruski predsednik Dmitrij Medvedev u Astanu je doputovao sa turskim kolegom Abdulahom Gulom, prestolonaslednikom Abu Dabija Muhamedom bin Zajedom al Nahajanom i jordanskim kraljem Abdulahom. Pridružili su se čelnicima Jermenije, Belorusije, Kirgistana, Tadžikistana i Ukrajine.

Među njima sedi kazahstanski predsednik Nursultan Abišuli Nazarbajev, čovek okruglog lica, hladne face, visokog čela, u jednoličnom odelu. Za samo nekoliko sati, proslaviće svoj sedamdeseti rođendan.

Nazarbajev je prešao dug put, od najstarijeg sina pastira u jednom udaljenom kazahstanskom selu do šefa države. Bio je radnik u čeličani, pre nego što je postao prvi sekretar Komunističke partije Kazahstana, a malo pre raspada Sovjetskog saveza, Mihail Gorbačov je planirao da ga postavi za potpredsednika. Poslednjih 20 godina, on je predsednik Kazahstana.

Trujumfalni glavni grad

Peti jul 2010. godine. U toku je ceremonija u Han šatiru, najvećem šatoru na svetu, koji je dizajnirao slavni britanski arhitekta Norman Foster.

Njegov eksterijer izgleda neodoljivo, a 102 metra visoka građevina kupastog oblika ima površinu jednaku površini 14 fudbalskih terena i izdvaja se kao najveličanstveniji zabavni centar u zemlji. U unutrašnjosti su palme uvezene sa Kariba, bazeni i pesak sa Malezije, bašte, vodeni parkovi, bioskopi, velnes centri, park za decu sa ringišpilima, kafići, butici i supermarket.

To je zaista bio odgovarajući rođendanski poklon, jer je Nazarbajev glavne regionalne administratore u zemlji upozorio: "Neće biti festivala na moj rođendan. To je naređenje i ako bilo ko od vas bilo šta bude organizovao, biće smenjen".

Međutim, mnogo pre toga, pametne birokrate već su ugovorile da se godišnja proslava u Astani održi baš na njegov rođendan, 6. jula, pa im je bilo dozvoljeno da svom vladaru na rođendan uruče i odgovarajući poklon, Han šatir.

Naravno da je i Nazarbajev želeo da 6. jul izgleda baš tako, kako bi pažnja celog sveta bila skrenuta na novi Kazahstan koji cveta i na čoveka koji stoji iza svega toga. "Astana je postao najveći megaprojekat u celom postsovjetskom prostoru", rekao je Nazarbajev te večeri.

Podsetio je publiku da je bio jedan od onih koji su, 1997. godine, naredili da se glavni grad izmesti iz južnog Almatija (bivša Alma Ata) u severni stepski grad Astanu. "U to vreme, moja odluka je nailazila na odbijanje i nerazumevanje, ali sada su svi oduševljeni", rekao je Nazarbajev. "Napredne ideje uvek nailaze na teškoće".

Nazarbajev je sada načinio poslednji korak: nada se da će uz pomoć Han šatira ućutkati sve one koji su se protivili premeštanju glavnog grada. Astana je drugi najhladniji grad na svetu, posle mongolskog Ulan Batora.

Sada, čak i ako temperatura padne na minus 40 stepeni, 20.000 ljudi može da uživa u palmama u šatoru. Ako pustinjski Dubai može da ima olimpijsko klizalište, hladni Kazahstan može da ima topli Han šatir.

Ambicije i kritičari

Vladar Kazahstana uložio je 10 milijardi dolara u građevinske projekte u Astani, kako bi zaostalo ruralno područje pretvorio u nešto čime zemlja može da se ponosi.

U njemu se nalazi zaslepljujuće bela predsednička palata, ministri stanuju u staklenim oblakoderima, u Nur-Astana džamiju može da stane 5.000 vernika, grad ima novu diplomatsku četvrt, dosta tržnih centara i skupih zgrada u kojima kvadratni metar košta i do 4.000 dolara.

Sa takvim blistavim novim gradom, Nazarbajev je mogao da odgovori kritičarima poput britanskog komičara Saše Barona Koena. U njegovom filmu, Borat (2006), Koen je ismejao Kazahstan, opisujući ga kao zaostalu državu u kojoj je rasprostranjena prostitucija, trgovina oružjem i diskriminacija manjinskih grupa.

Glavni protagonista filma Borat Sagdijev kaže da se kazahstanske žene čuvaju u kavezima i da je nacionalno piće fermentisani urin od konja. Borat, zatim, ponosno predstavlja selo u kojem je rođen, prikazujući blatnjave ulice, razvaljene automobile koje vuku konji i decu u vrtićima kako mašu automatskim puškama.

Iako je film trebalo da ismeje predrasude koje mnogi na Zapadu i dalje imaju o bivšim državama Istočnog bloka, Nazarbajev to nije tako video. Bio je toliko uvređen da je odmah zabranio film u Kazahstanu.

Prema njegovom mišljenju, Kazahstan treba da bude cenjen kao najuspešnija bivša sovjetska država istočno od Kaspijskog jezera. A pošto je naciju proveo neokrnjenu kroz čitav postsovjetski haos, sada sa njom ima velike planove.

Želja da zemlja postane lider u regionu

Kazahstan je deveta zemlja na svetu po veličini i najveća kontinentalna na svetu. Njena severna granica sa Rusijom duga je skoro 7.000 kilometara. Na istoku se proteže ka Kini, na zapadu ka Kaspijskom jezeru, a na jugu se graniči za Kirgistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom.

Pošto leži na granici Evrope i Azije, Kazahstan može da igra u takmičenjima UEFA i trenutno predsedava Organizaciji za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS). Ima 7.000 metara visoke planine i najprostraniju stepu na svetu. Na njegovoj teritoriji se nalaze ogromne količine nafte i gasa, kao i rezerve zlata, mangana i uglja, a najveći je svetski proizvođač uranijuma.

Međutim, Nazarbajeva zemlja ima, zaista, samo jedan problem - ima samo 16 miliona stanovnika, što znači da, statistički, manje od 6 ljudi živi na jednom kvadratnom kilometru, u poređenju sa, recimo, Nemačkom, u kojoj na istoj teritoriji živi u proseku 230 ljudi.

Nazarbajev, međutim, ne misli da će to sprečiti Kazahstan da postane jedna od 50 najmoćnijih država sveta, kao što su to uradili "azijski tigrovi". Kako je objasnio Nazarbajev, pre samo 50 godina, Singapur je bio jedna od najsiromašnijih zemalja sveta, ali je prihod po glavi stanovnika od tada porastao 85 puta.

Nazarbajev kaže da Kazahstan ne može da postane novi "azijski tigar", zato što u toj zemlji nema tigrova. Ali pošto ima snežne leoparde, Nazarbajev obećava da će, do 2030. godine, Kazahstan postati centralnoazijski "snežni leopard".

Kako piše na svim posterima u Astani, Kazahstan je na putu da postane lider u regionu. Posteri, takođe, podsećaju stanovnike da je, zahvaljujući velikim rezervama prirodnih resursa, u poslednjoj deceniji, bruto domaći proizvod po glavni stanovnika porastao sa 700 na 8.000 dolara.

Patriotske objave kao ove usmerene su i prema susednim zemljama. Kako je Nazarbajev objasnio, ljudi u tim zemljama nemaju dovoljno struje ni hrane, i zbog kombinacije internih borbi za vlast, etničkih konflikata i demokratskih eksperimenata, nisu uspele da ostvare nezavisnost.

Zapravo, kako je rekao reagujući na poslednje događaje u susednom Kirgistanu, tamo nisu uspostavljene funkcionalne države, zbog toga što oni imaju slabe lidere. Da se nešto slično ne bi desilo i u Kazahstanu, potreban je jak predsednik. Drugim rečima - čovek kao što je on.

"U poslednjoj deceniji, Nazarbajev je izrastao u autokratu", kaže Amirzan Kosanov, bivši zamenik ministra za omladinu i sport, koji je sada generalni sekretar socijaldemokratske partije Azat (sloboda).

"On (Nazarbajev) postavlja premijera, administrativne čelnike u svim regionima, donosi odluke sve do nivoa distrikta i izbornih komisija i vodi vladajuću partiju Nur-Otan (Svetlo otadžbine), jedinu koja je prisutna u parlamentu. Strogo kontroliše nezavisne novine, a potencijalne rivale je najurio iz zemlje. Korupcija u zemlji je grozna, a jaz između bogatih i siromašnih porastao je do nepodnošljive granice", kaže Kosanov.

Zbog progona disidenata, opozicija je otišla iz Astane. Sedište Azat partije je u Almatiju, bivšem glavnom gradu, a vila te partije je mesto gde se najlakše mogu sresti bivše političke zvezde iz liberalnije ere Kazahstana, kao što su bivši šef parlamenta, zamenik premijera, nekoliko regionalnih političara, državni tužilac i čak prvi kazahstanski kosmonaut.

U različitim periodima, Nazarbajev ih je sve smenio, tako da danas imaju malo uticaja. Ali Kosanov priča sa entuzijazmom o 250.000 pristalica, za koje kaže da ih ta partija ima.

"Vreme Nazarbajeva je isteklo, njegov režim je slab. Zašto bi, inače, prihvatio odluku parlamenta koji ga je proglasio ‘liderom nacije', i dozvolio mu da, do kraja života, bez ikakvih ograničenja, može da bude biran za predsednika, da bude zaštićen od svih vrsta istraga o povezanosti sa kriminalom, sve dok ne umre", kaže Kosanov.

Međutim, ne slažu se svi sa takvim ocenama. Naučnik Marat Šibutov kaže da Nazarbajev nije diktator. "On je samo premostio ideološki jaz koji se pojavio posle pada komunizma", kaže Šibutov. On dodaje da Nazarbajev bolje radi od svojih kolega u Kirgistanu i Tadžikistanu.

Zapravo, kako kaže Šibutov, Nazarbajev je jedina stvar koja drži Kazase na okupu. "Kazasi će prihvatiti bilo koju ideologiju, dok god imaju novca u džepu", kaže Šibutov. Zbog toga, oni o kultu ličnosti, odnosno kultu predsednika, raspravljaju za kuhinjskim stolom, u svojim kućama.

Između skromnosti i megalomanije

U Kazahstanu se lik Nazarbajeva jednostavno ne može izbeći. Svuda su njegovi portreti, bilo u gradovima ili na udaljenim autoputevima, a na televiziji se pojavljuje svake večeri. Sreće se sa mladim violinistima u novoj Palati umetnosti, u Astani, govori na ceremonijama povodom otvaranja novog univerziteta, koji nosi ime Nazarbajev, a posećuje i fabrike i rudnike. Gde god ide, prate ga kamere.

Isto tako, ne postoji tako mala tema da opravda sazivanje međunarodne konferencije u Astani, gde bi Nazarbajev mogao biti nagrađen za svoju ulogu političara od globalne važnosti.

Na primer, na Ekonomskom forumu u Astani, koji je napravljen po uzoru na Ekonomski forum u Davosu, predsednik se obratio "poznatim stranim gostima" i zatražio uvođenje nove svetske valute.

A u julu, na prvom Međunarodnom kongresu minerala i metalurgije, založio se za novu regulativu u oblasti istraživanja nafte. Uspeo je, čak, da se izbori za organizaciju samita OEBS-a, koja bi trebalo da se održi u Astani, u decembru.

Prema pisanju Kazaške pravde, vodećih novina u toj zemlji, ime Nursultan Nazarbajev je postalo veoma poznato u celom svetu.

U Astani se nalazi i Muzej prvom predsedniku Republike Kazahstan. U njemu su izloženi predilica, drvene kašike iz skromnog doma Nazarbajevih roditelja, njegova prva pisaća mašina (Erika napravljena u nekadašnjoj Istočnoj Nemačkoj), njegova prva soba za prijem i šest telefona, a cele dve sobe posvećene su odeći koju je Nazarbajev nosio kada je dobijao počasne univerzitetske titule u inostranstvu.

Iako Nazarbajev oscilira između skromnosti i megalomanije, mnogi Kazasi to smatraju privlačnim. To im daje osećaj da zemlja nomada, koja je nekad bila predmet podsmeha i šale, sada ispisuje svoje mesto u novom svetu. Čak i Kosanov, rival Nazarbajeva, priznaje da Nazarbajev ima malo neprijatelja. On, ipak, dodaje da po državu vrebaju dve opasnosti: jedna dolazi od moćnog suseda Kine, a najdirektnija dolazi od porodice.

Bivši zet kao rival

"Civilizovani svet će vam okrenuti leđa, gospodine predsedniče", vikao je preko telefona, 23. maja 2007. godine, Rahat Alijev, tadašnji ambasador u Austriji, njegov zet i "crna ovca" u porodici.

Alijev, bivši zamenik ministra spoljnih poslova, zamenik direktora obaveštajne agencije i vlasnik sada već sedme po veličini banke u zemlji, izgubio je naklonost predsednika: Nazarbajev ga je optužio da je bio umešan u dve otmice i proterao ga u Evropu, gde je Alijev, u maju 2007. godine, najavio da će mu biti protivkandidat za predsednika na izborima 2012. godine.

Rahat Alijev je kritikovao Nazarbajeva, zbog toga što je progurao novi ustav koji mu dozvoljava da ostane na vlasti do kraja života. "Tog dana, prestala je svaka nada da će naša zemlja imati trajan demokratski razvoj", rekao je Alijev.

Osamnaest dana posle telefonskog razgovora sa predsednikom, iz Kazahstana je stigao faks sa kopijom sudske odluke, prema kojoj je brak Alijeva i Nazarbajeve ćerke Darige proglašen nevažećim.

Alijev danas živi u egzilu i skriva se, jer se, kako kaže, plaši da bi kazaški agenti mogli da ga otmu. Vodi i propagandni rat protiv Nazarbajeva, koga naziva "mračnim despotom".

U njegovoj knjizi Godfather In-Law tvrdi da njegov bivši tast vodi dvostruki život i da, osim tri ćerke, ima decu i sa mladom stjuardesom i sa jednom manekenkom.

Takođe, tvrdi da je Nazarbajev vlasnik 5.000 veoma skupih satova, da je premeštanje glavnog grada u Astanu izvedeno uz pomoć milijardi i milijardi ukradenih od naroda i da Nazarbajev uzima ogroman mito za koncesije u vezi sa naftom, pre svega od strane Amerikanaca.

Porodično blago

Naravno, sve ove optužbe mogu da budu ništa drugo do osveta od strane nekoga ko je "dospeo do prosjačkog štapa". Ali činjenica je da porodica Nazarbajev nema baš dobru reputaciju kod kuće.

Bivša žena Alijeva, Dariga, najstarija ćerka Nazarbajeva, doktor političkih nauka, ima udeo u vlasništvu velike banke i mnogo godina je kontrolisala ključne medije širom zemlje. Sada je prodala udeo u velikoj medijskoj TV mreži Habar i nastavila posao u inostranstvu.

Njegova druga ćerka Dinara je poslovna žena. Američki magazin Forbs procenio je njeno bogatstvo na 1,1 milijradu dolara. Ove godine kupila je vilu na Ženevskom jezeru za rekordnih 50 miliona evra.

Najmalđa ćerka Alija, advokat, takođe dobro zarađuje. Veoma važna poslovna žena, vodi brojne kompanije, a na čelu je i tima savetnika najveće kazahstanske kompanije u oblasti nekretnina. Takođe poseduje velnes centar, restoran i noćni klub u Almatiju.

Sve zajedno, ruski časopis, The New Times procenjuje bogatstvo Nazarbajevih na oko 7 milijardi dolara.

Izbor naslednika

Da porodica Nazarbajev nije gadljiva na pare vidi se iz primera još jednog zeta, Timura Kulibajeva.

Kulibajev, koji je oženjen Dinarom, zamenik je šefa moćne kazahstanske državne kompanije. U jednom trenutku, tri dnevne novine optužile su ga da je primio milione mita od kineske kompanije. Međutim, nakon ekspresno izdatog sudskog naloga, sva tri izdanja su ubrzo bila oduzeta i uništena.

Ipak, činjenica da je vladajuća porodica posebno kreativna u vođenju biznisa, izgleda da ne zabrinjava mnogo Kazahstance.

Ono zbog čega su oni zaista zabrinuti jeste ono što Kosanov označava kao "biološki problem". Neće proći mnogo pre nego što će na red doći rešavanje pitanja naslednika. A Kazahstanci se pitaju ko bi mogao da sedne u predsedničku palatu posle njega?

Mnogi su ubeđeni da će odluka biti donesena unutar porodice. Neki veruju da će Dinarin muž preuzeti carstvo.

Drugi, da će to biti Ajsultan Nazarbajev, 20-godišnji unuk Nazarbajeva, koji je završio studije na Britanskoj kraljevskoj vojnoj akademiji. Ipak, on je sin, osramoćenog Rahata Alijeva, kazahstanskog "narodnog neprijatelja broj 1", koga je Nazarbajev osudio u odsustvu na 40 godina zatvora.

Zemlja mogućnosti

Voz broj 52 iz Astane za kineski grad Urumći putuje samo jednom nedeljno: svakog utorka u 3:05 posle podne, i potrebno mu je 25 sati da pređe 1.200 kilometara da bi došao do granice.

Ipak, to fascinantno putovanje je i putovanje kroz kazahstansku istoriju. Voz prolazi pored trošnih sela, u kojima se mogu videti zarđali traktori jer su se farmeri preselili u gradove, pored rudnika Karaganda, koji je kupio indijski milijarder Lakšmi Mital, pored ruševina gulaga u kome su boravili ruski Nemci, i onda duž 600 kilometara duge severne obale jezera Balhaš, koje je, kao i Aralsko jezero, u opasnosti da bi moglo da presuši.

Voz je pun Kazahstanaca koji putuju u Kinu da kupuju stvari ili da se leče u Urumćiju, glavnom gradu autonomne provincije Ujgura Sinđijang. Ima i poslovnih ljudi koji putuju, a jedan od njih je 45-godišnji Duman Halet.

Halet je rođen i studirao u Kini. Iako je počeo da radi kao meteorolog, kasnije je postavljen za glavnog administratora područja blizu Urumćija. Neki od njegovih predaka su bili Kazahstanci koji su se borili protiv ruskih careva i zbog toga pobegli u Kinu. Sada Halmet pokušava da se vrati u Kazahstan jer, kako kaže, "zemlja pruža brojne mogućnosti".

Godine 2003. Halet je je osnovao Duman, kompaniju koja je proizvodila komponente za gradnju zgrada u Almatiju. Posle toga je otišao u Astanu, gde je napravio fabriku koja proizvodi keramičko posuđe.

Takođe poseduje kafić i firmu koja se bavi hemijskim čišćenjem u glavnom gradu, i tamo planira da otvori velnes salon. "Pronašao sam tržišne niše koje nijedan drugi Kazahstanac nije", kaže Kalmet. Ali kada priča o tim stvarima, smeje se pomirljivo jer zna koliko je dubok strah od Kineza koji posluju u Kazahstanu.

Strah od kineske ekspanzije

U Dostiku, gradu na granici, u blizini planine Tjen Šan, ta anksioznost još je vidljivija. Ovde kod Džungurske kapije kroz koju je jednom prešao i Džingis Kan u svom pohodu na zapad, danas se nalazi jedina pruga koja spaja Kazahstan i Kinu.

Dostik znači "prijateljstvo". Mali grad je ključni trgovinski centar u kome se prodaje kineska i kazahstanska roba. Svake godine, 15 miliona tona robe se preveze vozovima između Kine i Kazahstana. Kazahstanska nafta i metal putuju na istok, kineske građevinske mašine i materijal za gasovod putuju na zapad.

Erlan Šakijanov (41), energični gradonačelnik Dostika, priznaje da je čuo da predsednik Nazarbajev afirmativno govori o kineskoj ponudi da im se iznajmi milion hektara neobrađenog zemljišta, kako bi uzgajali soju i uljanu repicu.

Takođe zna i za negativnu stranu priče - to bi značilo da bi se novih pet miliona Kineza pridružilo onima koji već sada žive u Kazahstanu, a ima ih oko 500.000.

"Ja kažem: dajte im zemlju, kada mi Kazahstanci ne znamo da je obrađujemo, i svakako ne tako jeftino kao što će to raditi oni", kaže Šakijanov. "Povrh svega, nećemo moći da se odupremo pritisku Kineza. Uskoro, neće moći da hrane svoje ljude, pa će zapretiti da će otvoriti granicu, ako im ne damo ništa od svoje zemlje. Da li je to tragično? Nije".

I car Aleksandar drugi je prodao Aljasku Sjedinjenim Državama, dodaje Šakijanov.

On svakih nekoliko dana prelazi granicu. U kineskom naselju sa druge strane granice, ima četiri puta više ljudi nego u Dostiku. "Oni su pametniji. Prodali smo im nedavno jednu fabriku čelika. Oni su je ‘rasklopili', premestili i ponovo podigli u Kini. Otvorili su 5.000 novih radnih mesta, a mi sada od njih kupujemo čelik koji smo ranije sami proizvodili", kaže Šakijanov.

Realnost i glasine

Kinezi su investirali 9 milijardi dolara u Kazahstan. Kineske kompanije sada crpe više od jedne četvrtine nafte iz Kazahstana, što im donosi tri milijarde dolara profita godišnje.

Peking takođe finansira izgradnju gasovoda kojim kako bi se po prvi put prirodni gas izvozio sa zapadnih polja Kazahstana u Kinu. Takođe, više od 50.000 ljudi radi na autoputu koji će povezati Kinu sa Evropom. Oko 2,787 kilometara autoputa koji ide preko teritorije Kazahstana trebalo bi da bude završeno za tri godine, kaže Šakijanov.

Međutim, mnogi Kazahstanci ne dele takav fatalistički stav gradonačelnika Dostika. Oni se boje napada suseda. Za nih nije više pitanje da li će Kinezi doći, već kada će se to desiti.

"Bilo bi glupo pomisliti da Astana može da zadovolji Peking prirodnim resursima", kaže stručnjak za Kinu Murat Avezov. Kinezima je potreban novi prostor za naseljavanje, što će najpre naći u praznim stepama Kazahstana. A odatle će moći da imaju pristup i Kaspijskom jezeru i Iranu, smatra Avezov.

Kako kaže radnik na železnici u Dostiku, bez obzira da li ste u Astani, Dostiku ili Alamtiju - ljudi kažu istu stvar: "Ako hoćeš da ideš iz zemlje - nauči engleski, ako hoćeš da ostaneš - nauči kineski".

Pre nekoliko godina, govorilo se da Rusi i Kinezi žele da podele Kazahstan između sebe. Naravno, to je bila samo besmislena glasina, ali u Kazahstanu i dalje ima ljudi koji u to veruju.

To su isti oni ljudi koji ne dele san Nazarbajeva o transformaciji Kazahstana u "snežnog leoparda" centralne Azije.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: