Modne revije u Iranu

"Te večeri u Teheranu 275 žena počinilo je zločin" - tjednik ¨Newsweek¨ slikovito opisuje u svom poslednjem broju kako su se pripadnice ljepšeg pola ¨gurale¨u jednom kompleksu apartmana i uživale u modnoj reviji – organiziranoj u ilegali.

Na zapadu bi bili prisutni i predstavnici medija, zvanice...

U Teheranu cijeli događaj morao je biti u tajnosti. Prvobitno je planirano da se ova modna revija održi još u šestom mjesecu ali je sve odloženo radi nasilja i hapšenja nakon objave izbornih rezultata.

Stroga pravila odijevanja žena u Iranu zabranjuju da se bilo koji dio tijela javno pokazuje, kosa je obavezno pokrivena. Te noći mogla su se vidjeti gola ramena, duge noge, bljeskanje obnaženih leđa... a ponekad sve to zajedno...

Te noći manekenke i posjetioci kršili su islamske državne zakone.

Iako je režim nakon nedavnih izbora uspostavio još oštriju kontrolu u Teheranu postoji čitava mreža modnih dizajnera, fotografa i modela koji u tajnosti rade i organiziraju modne revije. Oni to smatraju otporom režimu. Jedan od učesnika, Hassan Rezain, koji je reporteru ¨Newsweek¨-a dao lažno ime, iz sigurnosnih razloga, kaže da oni u stvari i ne protestiraju protiv režima, jedino žele da rade ono što im se dopada.

Nepristojno obučeni neprijatelji

Za vrijeme svog prvog mandata Mahmoud Ahmadinedjad je dao nalog da se uhapse stotine žena koje su po mišljenju specijalne policije nosile prekratke haljine. Hapšene su čak i one čije je odijevanje sadržavalo previše boja.

¨Oni koji se nepristojno oblače – izjavio je predsjednik Irana – su poslati od strane neprijatelja!¨

I pored svega odjeća zapadnog stila se sasvim dobro prodaje. Mlada generacija odrasla sa satelitskim TV kanalima i Internetom, sve više želi farmerke, kratke suknje i sve ono što država zabranjuje.

Kako režim ne može zaustaviti ulazak zapadne robe na ulice Teherana i drugih gradova policija se koncentrirala na lokalne modne dizajnere kojima nije preostalo ništa drugo – nego ilegala.

Ilegalna nabavka odjeće

Roya Parsa, jedna od organizatorica pomenute modne revije, kaže da voli eksperimentirati mješavinom zapadne i iranske kulture te tvrdi da svoje modele prodaje po cijeni izmedju 2000-6000 dolara.

To je, naravno, suma koju sebi mogu dozvoliti samo dobrostojeće dame, iz visokog društva. Odjeća se naručuje preko povjerljivih ljudi, prijateljevih prijatelja, tajnih kataloga koji su su cenzurirani iz sigurnosnih razloga.

Teheranski dizajneri ponavljaju da ne žele nikakvu revoluciju u zemlji već žele promjene korak po korak.

Jedan od tih koraka je rušenje pravila oblačenja, smatraju da njihovo vrijemje tek dolazi i da je proces slobodnog oblačenja nemoguće zaustaviti. Već se uočava kako vlasti gunđajući toleriraju nešto slobodnije oblačenje u onim oblastima koje se ne definiraju kao tvrđave islamskog konzervativizma. Moda se promijenila čak i u vrlo konzervativnom gradu Qum, gdje vlasti toleriraju boje duge na odjeći.

Frustrirani modni dizajneri to smatraju uspjehom jer je tek prije koju godinu nošenje obične bijele majice smatrano – protivzakonitim.

Priredila Dinka Jurković