Ponedeljak, 18.04.2005.

10:52

Bangkok: neonski grad

Desetine vaših putopisa i tekstova na temu putovanja stiglo je u našu redakciju. Ovaj koji vam danas predstavljamo, napisala je  Aleksandra Kitanić i nagrađen je knjigom u izdanju Samizdata B92. Ukoliko i vi volite da putujete i da beležite svoje impresije, kliknite ovde i pošaljite nam ih. Najbolje ćemo objaviti i nagraditi izdanjima produkcije B92.

Podrazumevana plava slika

Otvorite oči ,neonski grad pruža vam panoramu  psihodelične prestonice. Nebo je crno, umočeno u noć, ali moje zenice traže zaštitu-naočari za sunce. Boing 747 se smanjio-upravo je uhvatio blic Bangkoka. Umorno, evropske patike ližu se sa prehlađenim linoleumom aerodromskog poda.

Krvni sudovi i leukociti su u stanju pripravnosti za nove viruse.
Taksisti, tuk-tuk-sisti i ostali auto-prevoznici obasipaju me lošim engleskim, ekstenzijom samoglasnika, vuku me i guraju, čupaju mi kofere ne bi li me namamili da pođem sa njima. Ipak, zaustavljam tuk-tuk, koji slučajno prolazi ispred aerodromske zgrade iako prvi put vidim tu motornu napravu na tri točka. Traktorče bez prozora.

Meni na čelu piše da me centar grada zove i da očajnički tražim prenoćište. ‘’Trista bahti’’-nudi mi vozač, kao krajnje povoljnu cenu za svoju uslugu. Ja znam da bi trebalo da se cenjkam, ali džet-leg me sustiže i odustajem. Pristajem na dil.
Vetar nosi miris činija pirinča, vlage, plodova palmi, smoga, duvana i slobode. Kako je svaki internacionalni aerodrom udaljen od centra grada, ja koristim priliku i listam Lonely Planet. Azijski “grad anđela” ( Khrung Thep) nudi savršeni izbor pustolovina. Budistički hramovi upleteni u svetinju i bedu, misteriju same religije, pijace na reci Chao Phraya, tržne centre, oblakodere, noćne klubove i naravno Patpong.

Tuk-tuk-sista sa hirurškom maskom na licu ostavlja me ispred Mandarin hotela. Ispruženim levim dlanom zahteva dodatnih 100 bahti. Sa osmehom na licu ostavljam mu zgužvanih 100 dinara iz džepa. “ Khap khun “ (hvala puno!) i veselo odlazi.

Nakon 2 ksanaksa ( ne bi li umirila aritmiju srca ), nekoliko limenki Ginger Beera i brzog presvlačenja evropske maske običnog turiste, krećem u grad.
Bangkok - 8 miliona stanovnika, leži na teritoriji površine od 1600 kvadratnih kilometara - tolerantan je za bela lica, ali što pre presvučem kožu starog kontinenta, brže ću se uklopiti. Ljubazni portir sa vrata hotela mi salutira (to je valjda običaj ili hiperbola gostoprimstva).

China Town-usputna stanica do Patponga (nikako ne propustiti!).

Trospratne zgrade umotane u neonske reklame, lelujaju u ritmu neobuzdanog tehna koji izvire iz svakog zvučnika. Prodavci su masni ,neumorni, isto kao na Kalenić pijaci nedeljom pre podne samo bez zvuka gusli i harmonika. Trotoar je uzak i jedva primetan od tropskog voća, durijana, ananasa, tapioka, sušenih morskih plodova, kineskog zlata, nudli, male dece koja nose decu, mačaka i azijskog kestenja. U kazanima koji drhte od uzbuđenja iskaču pržene škorpije-najbolji specijalitet, ali ne usuđujem se da probam. Indijski fakir, koji je srastao sa kobrom nudi mi posebnu uslugu svog ljubimca-poljubac smrti ili zadovoljstva. Lice mi je belo, ali u tom strahu samoj sebi sam smešna. Zamislite samo srpskog seljaka sa kokoškom u rukama,koji dobro naplaćuje kljucanje i predstavlja glavnu atrakciju. Odmah pored plastične barake, kubizma svetlećih hoklica na kojima sede lokalni čuvari dosade (jedući pohovane skakavce) teče reka omamljenih turista.
Dugačkim stepenicama penjem se na stanicu Sky Traina. Dobrodošli u plagijat Tokija - 25. vek! Stanica ovog “nebeskog metroa” nalazi se u nivou 10-og sprata solitera. Okupana u neonu, ona pruža panoramu beskrajne dimenzije: auto-put uvezan u čvor na nekoliko nivoa, okean motora, taksija, bicikala…

Moja donja vilica polako vraća se nazad i sklapam je sa urbanim duhom ovog grada. Sky Train oblepljen u reklame preleće kvartove i evo me u Patpongu.
Patpong - defincija zabave. Deo grada, koji je posebno dizajniran za dokone američke vojnike tokom vijetnamskog rata.

Patpong je teško objasniti.

Zamislite kada bi neko pregradio polovinu Strahinjića Bana i Gospodar Jovanove, spojio te dve ulice u vašar zabave;na beogradskom asfaltu implantirao tezge (sa thai folklorom, indijskim tkaninama, rezanim diskovima, plagijatima najpoznatijih svetskih marki odeće i obuče ) i pritom sve to prodavao za manje od 5$. Zamislite “čuvare noći”-nasmejane makroe sa istom rečenicom koja vam se nudi bez obzira na vaš pol: “ping-pong show?”;polugole lepotice, polugole lepotane nacrtanih usana…
Maske prostitucije koje obećavaju utehu, zadovoljstvo i lakoću slobode. Preko njih gaze obezglavljeni nemački i engleski turisti sa vijagrom u džepu;kakofonija noćnih klubova u NYC stilu, DJ-eva i londonskog break beata sa thai perkusijama; lady-boyevi oblih grudi i baritonskog glasa.

Pod krovom ovog nemira, sklad je neminovan.

Bez obzira na nacionalnost, predrasude ili seksualnu orijentaciju, pronaćiće te deo sebe u familiji Patpong.
Bangkok je košnica iznenađenja. Grad, ni na selu, ni u džungli.

Grad je otvoren za ljude bez straha, ali izvesno upozorenje ipak postoji. Pohitajte njemu što pre, ali pre toga poslušajte pesmu “ONE NIGHT IN BANGKOK”.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: