| |
Kal je mlad sastav, sa rokenrol stavom, iniciran plesnim ritmovima
i ukorenjen u balkanskom bluzu. Svojim duhom, imaginacijom, sposobnošću
spajanja raznorodnih zvukova i odbijanjem da sviraju po “folklornim”
pravilima, Kal su uspeli da se nametnu kao deo balkanske ciganske
tradicije i kao romski kulturni aktivisti za dvadesetprvi vek.
Grupu Kal – što na jeziku Roma znači “crno” - osnovala su braća
Ristić, Dušan i Dragan, kao odgovor na predrasude i stereotipe sa
kojima se Romi inače suočavaju. Dragan, pozorišni producent koji
je osnovao romske pozorišne trupe u Budimpešti i Beogradu, i Dušan,
slikar, želeli su da kroz Kal pomešaju uticaje tradicionalne balkanske
ciganske muzike sa savremenom muzikom koju su slušali dok su živeli
u Beogradu i Budimpešti.
Za prvi album objavljen za svetsko tržište, Dragan je prilagodio
postavu i pomerio granice onoga što jedan tradicionalni romski sastav
može biti u dvadesetprvom veku. Snimljen samo sa najosnovnijom opremom
u Draganovom improvizovanom kućnom studiju, ovaj intuitivni, briljantni
album uvodi ciganski soul u sajberprostor.
Da bi sastavili ovu mešavinu, Kal su angažovali Majka Nilsena da
uradi miks, aranžmane, pronade prave bitove i producira album. Nilsen
ima iza sebe ogromno iskustvo, od miksovanja zvuka na živim nastupima
Dizija Gilespija, preko saradnje sa maorskim i turskim muzičarima,
do produkcije i zvučnog inženjeringa za zvezde kao što su Underworld,
Jamiroquai i Nataša Atlas.
U tumačenju Kala, Ristićeva vizija romske muzike za dvadesetprvi
vek ima veliku širinu: jedna pesma koristi bhangra ritmove, u drugoj
violina pleše oko dvojke izvedene na kontrabasu, havajske gitare
jecaju uz ljupki tempo valcera, harmonika dodaje tango zacine, crnogorski
rok-satiricar Rambo Amadeus repuje u svom prepoznatljivom stilu,
dok izuzetni glasovi Zumrite Jakupović, Adila Maksutovića i Dragana
Berakovića daju pesmama zemaljski, čulni kvalitet.
Uvij to u crno
Mreža egzoticnih mostica preko komunikacijskih bezdana rasa, pomešanih
odnekud na si ušnoj teritoriji ovde kao u svojevrsnom orbitalnom
ruskom ruletu, ukazuje vam se od prve, kako debi album "Kal"
u gradu, vec godinama razglašene romske atrakcije istog imena uopšte
kroci u vaš CD uredaj.
Za one koji još uvek nisu uspeli da prisustvuju nekom od desetak
koncerata u Beogradu, zemlji, regionu, Evropi, evo dakle sveže pecenog
prvenca za, u pogledu ovakvih otkrica, apsolutno bespogovornu etiketu
B92, na kojem cete dotaknuti srž ciganskog kosmopolitskog meraka
sa tananom merom sasvim lokalnog kolorita, neku vrstu gipke humane
starinarnice u kojoj je ivo i vrlo telesno dokumentovan amor uzastopnih
generacija u transu dobrog provoda, što ceo doživljaj izmešta u
pravcu kakvog markesovskog hipnotickog realizma pred kojim se jednostavno
ruše kulise mastiljave uniformnosti medu kojima se jednobrazno niz
radnu sedmicu pomicu naši životi.
A kad dode vikend, obojte ga najbolje crno ("kal" znaci
upravo "crno" na romskom), i napravite ako nikako drugacije
sebi malu zadimljenu kafanicu u srcu mahale, kroz ciju vrevu i obicno
ljudsko ushicenje jedino još prebiva nešto od one groznice subotnje
veceri XX veka.
Kako tu noci kako samo veselo.
Zorica Kojić
|