Živka - sokolica spasena iz kandži vrana

Ovo je priča o mladuncu vetruške, vrsti sokola, koja je ispala iz gnezda pravo pod kljunove gladnih vrana... Spaslo ju je dvoje naših sugrađana.

Izvor: prva.rs

Utorak, 08.07.2014.

16:06

Default images

Prijatno letnje veče pretvorilo se u pravu dramu za urednicu sajta Prva.rs Končitu Pjević. Žena koja svakodnevno traži priče iz života koje ćemo vam predstaviti ni slutila nije da će i sama postati akter jedne. Vrlo dramatične.

- Suprug i ja smo izašli da vozimo bicikle na Adi. Dok smo se vraćali kući, na Novi Beograd, razmišljala sam samo o tušu i hladnoj limunadi na mojoj terasi. Mislim, tako bi trebalo da izgleda rekreacija. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću naći biće koje će mi se zauvek uvući pod kožu... Ispred ulaza u zgradu sačekalo nas je jato vrana koje su pomahnitalo jurišale na plen. Pritrčali smo i oterali ih i ugledali prizor koji nikada neću zaboraviti. Pred nama je ležala neobična ptičica, bez daha, preplašena i sasvim sama. Odmah sam shvatila da je reč o vetruški, vrsti sokola, za koju sam tek nedavno saznala da postoji, u TV reportaži o pticama koje su, za gnežđenje, stene zamenile visokim beogradskim soliterima. Ova ptičica je ispala iz gnezda i prosto nisam mogla da je ostavim na milost i nemilost vranama i psima...

Odneli smo je kući, lepo smestili i bacili se u potragu za nadležnim službama koje će je prihvatiti do povratka u prirodu. Ptičica je prenoćila kod nas, jer je bila subota uveče, a ujutru sam pozvala Borisa Rakočevića, čije ime sam pronašla na sajtu Fonda za zaštitu ptica grabljivica Beograd.

Boris je odmah reagovao, dojurio u Fond i smestio ptičicu na sigurno. Kaže, vetruška je česta vrsta na našim prostorima, nije ugrožena i veoma je korisna jer čisti naše okruženje od miševa, insekata, guštera i pokoje sitne ptice.

- Ne zna se tačan broj vetruški u Beogradu. Postoji procena populacije po kojoj ima oko 150 parova na teritoriji Beograda. Mladunci, kada počnu da se osamostaljuju, obično vežbajući krila malo preteraju, pa može da se desi da ispadnu iz gnezda, a onda se obično zadržavaju blizu gnezda. Svake godine sve više ljudi javi Fondaciji da su našli ptice. Ove godine je više od 30 ljudi donelo ptice, a u nekim slučajevima su uspešno vraćene na gnezda pa nije bilo potrebe za donošenjem u rehabilitacioni centar, kaže Boris.
Konèita sa svojom ljubimicom na sigurnom - u Fondu za zaštitu ptica grabljivica, foto: Miodrag Pjeviæ
Institut za biološka istraživanja ustupio je jednu kancelariju i deo dvorišta Fondu. Tu je smeštaj našla i Živka, u velikom kavezu u lepoj hladovini. Končita je, posle neprospavane noći, konačno odahnula.

- Tamo je bila još jedna vetruška i dve mlade sove. Svi oni bi, kako nam je rekao Boris, trebalo uskoro da polete. Zajdeno sa našom Živkom. Tako smo nazvali vetrušku, čim smo saznali da je ženka. Čitavu noć sam bdela nad njom, nadajući se da će sve biti u redu. Ali, Živka je jedno malo, hrabro žilavo biće, rešeno da živi. Verujte, mnogo sam se vezala za nju, iako je samo jednu noć bila kod nas. A onda je Boris doneo i jednog mišića, kako bi nahranio malu vetrušku. Toliko sam srećna što smo je spasili i što postoje ljudi poput Borisa i njegovog profesora dr Saše Marinkovića koji, skoro bez ikakvih sredstava, uspevaju da se bave ovim plemenitim poslom.

Fond se prvenstveno finansira od članarina prijatelja, a i od projekata. Osnovan je sa ciljem zaštite ugroženih vrsta ptica grabljivica, prvenstveno beloglavog supa. Svake godine se markiraju mladi beloglavi supovi na gnezdu i mlade vetruške i prati se kretanje njihovih populacija. Postavili su i satelitski odašiljač na beloglavog supa. Dan kada je srela Živku, promenio je čitav Končitin univerzum. Svakodnevni brzi ritam, jurnjava za decom, na poslu, u nabavke ostavljali su malo slobodnog vremena. Dan u dvorištu Fonda otkrio joj je svu lepotu sveta koji je tu, oko nas, a mi ga ne vidimo. Svet životinja, divnih bića koja su nevidljiva za nas sve dok nam neka nevolja ne otvori oči.

- Učlanila sam se čim smo odneli pticu, kako bih bar na taj način mogla da učestvujem u dobrim delima koja ovi ljudi čine. Dobila sam i divnu knjigu profesora dr Saše Marinkovića i od Borisa saznala da Fond za svoje članove nekoliko puta godišnje organizuje izlete u naše prirodne rezervate, poput Uvca, gde živi zaštićena vrsta belogravi sup, Stare planine... Sigurno ću ići jer sam za kratko vreme boravka u Fondu osetila toliko pozitivne energije, da mogu samo da zamislim kakva su putovanja sa ljudima koji vole prirodu, životinje i beg iz civilizacije... Postojanje mladih ljudi poput Borisa, koji zaista vole svoju profesiju, a moraju da rade i ono za šta se nisu školovali da bi uživali u onome za šta jesu, dokazuje da im treba pomoći. Država treba da uradi svoje, a mi.... bar da se učlanimo u Fond.
Boris Rakoèeviæ smestio je pticu na sigurno, Foto: Miodrag Pjeviæ
Boris je završio Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu i volontira u Fondaciji za zaštitu ptica grabljivica kao sekretar. Kaže, voleo bi makar biologijom da se bavi, a dok taj dan ne dođe, tu je za sve koje dovede ljubav prema pticama...

- Naš prvi savet za svaku vrstu ptica je da je najbolje, ako je moguće, vratiti mladunce jer roditelji znaju najbolje da brinu o njima, ali ako nije moguće onda dolaze kod nas. Pored proletnjeg ispadanja ptica iz gnezda, zimi imamo problem sa zanemoćalim pticama kojima je potrebna veća pažnja.

Boris je obećao da će nas pozvati na Živkino poletanje. A mi vas pozivamo da se učlanite u Fond i pomognete ovim dobrim ljudima da što bolje brinu o životinjama koje, ipak, pomalo zavise i od nas.

O njihovom radu možete da se informišete na stranici: Fond za zaštitu ptica grabljivica i na stranici na Fejsbuku: Fond za zaštitu ptica grabljivica

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

28 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: