Uz malo volje, sve je bolje
pre 9 godina
@ "Taman. Povedem psa na cas i naucim ga da laje kada neko ne promeni glagol kako treba. Ako se desi jos jednom, ujeda."
(Lehrerin, 6. septembar 2014 18:28)
Vas komentar me je podsetio na ovo:
Ovde, u Kanadi sam studirao jezik. Imao sam profesorku koja je na svaki - ama, bas svaki - cas dovodila psa. Prvog dana nas je pitala da li to smeta nekom. Nije nikom, pa je pas lezao na podu kraj katedre, a mi smo radili svoj posao.
E, sad: na Vas komentar bih mogao da nadovezem i ovaj:
"U zemlji Srbiji? Kako da ne."
(viks, 6. septembar 2014 18:49)
U "zemlji Srbiji" (i sire: na Balkanu) to je u domenu SF samo zbog toga sto vrlo malo ljudi ima razvijenu tzv. ekolosku svest, pa se ne shvata medjusobna povezanost i uzajamna zavisnost svih bica. Misli se da sve treba da bude podredjeno coveku (kao da covek ne zavisi od biljaka i zivotinja). Dalje, ogromna vecina "strucnjaka" zastupa stav da dresura zivotinja podrazumeva da u jednoj ruci imas prut, a u drugoj kocku secera. Totalno pogresno. Znaci, u suzivotu sa zivotinjama imamo previse predrasuda.
A kako u javni prevoz sa psom? Pa, lepo, ali ne i na Balkanu. Naime, kad su skole dresure ozbiljne (drzava to potvrdi izdavanjem odgovarajucih sertifikata za zivotinje iz te skole), onda je i ljubimcu dozvoljen ulaz u "prevoz". Taj ljubimac se adekvatno obelezi (npr. vidljivom sertifikovanom ogrlicom, i OBAVEZNO je sa povocem. Pre rata je u Belom Manastiru postojala takva skola visoke dresure.
21 Komentari
Sortiraj po: