Cane: Teško je odbraniti ono što jesi

Škrtice su prvi put zajedno nastupile 2014. godine. U naredne dve godine objavili su nekoliko "živih" snimaka iz studija i povremenim svirkama nastavili da podgrevaju pažnju i interesovanje publike.

Kultura

Izvor: B92

Ponedeljak, 23.10.2017.

00:00

Cane: Teško je odbraniti ono što jesi
Foto: Tanjug / Filip Krainèaniæ

Razgovarao: Miloš B. Jovanović, B92.net

Zoran Kostić Cane, frontmen Partibrejkersa, gitaristi Boris Mladenović iz Jarbola i Vladimir Kolarić, predvodnik Velikog prezira, i članovi benda Straight Mickey and the Boys Boško Mijušković, bas, i Danilo Luković, bubnjevi, 18. januara su predstavili prvi album Škrtica.

U susret koncertu Škrtica u beogradskom Domu omladine (sala Amerikana, petak 3. novembar, ulaznice 1.000 dinara), razgovaramo sa Zoranom Kostićem.

Kada sam prvi put ove godine, posle promocije albuma, pitao Caneta kako su uspeli da uklope različite senzibiltete tih bendova, rekao mi je da je to bila "igra slučaja".

"Trebalo je da otpevam neku stvar sa Strejt Mikijem. Mi smo počeli, onda je došao Kole, došao je i Boris... Preidealna je priča da bi neko poverovao u to! Našli smo se, opustili i pustili da pravimo novu muziku. Ne recikliranu, već ono što osećamo tog trenutka."

Devet meseci kasnije pitam ga - Šta se promenilo u životu Škrtica od tog 18. januara?

"Svirali smo koliko smo mogli da sviramo. Mostar, Tuzla, Požega, Zagreb, Rijeka... Hvala ljudima koji su nam ponudili, s obzirom da taj materijal nije svugde bio plasiran. Nešto su mogli da vide na Jutjubu. Okačili smo, posle nekog vremena, disk da ljudi mogu slobodno da se služe materijalom."

Kako reaguje publika?

"Super. Pevaju pesme, znaju reči. Super bubnjar, super basista, dobre gitare. Ja tu, da ne narušim sklad. Da ne zaboravim reči. Ljudi su zadovoljni. Ima snage. Primaju dobro."

Da li, možda, publika od Škrtica očekuje Brejkerse?

"Ne, ali ne znam zašto stalno nešto mere. To nije napravljeno da bi dokazalo da je bolje jedno od drugog. U Brejkersima je puno vremena i života. U Škrticama je manje vremena, ali puno života. Preneseno iskustvo, ali manje vremena. A vreme je važno."
Foto: B92
Šta kaže kritika?

"Dobili smo dobre kritike, a i ja sam dobio kritike kakve nikad u životu nisam dobijao: da sam se ponovo rodio i da sam živ čovek, što je za mene - vau! To je taj motiv stvaranja!"

A da li vas Škrtice vraćaju na neke momente početaka Partibrejkersa?

"Najlepše su stvari u početku. Upoznavanje, građenje kolektivnog poverenja, kolektivne hemije benda, fizionomije benda, kolektivno porađanje onoga što bi trebalo da zaživi pred svim ljudima."

Prema onome što sam čuo uživo, rekao bih da ste uspeli u tome.

"Jesmo uspeli. Ali lako je stvoriti, treba održati. Što bi rekao jedan moj drug, najteže su dve stvari: održati porodicu i rokenrol bend."

Kakva je paralela između porodice i benda?

"Svako dolazi iz neke svoje frke i iz nekog svog dobra. Mi uvek moramo da vidimo da li možemo da budemo 52 karte u istom špilu. Plus, pomoć od džokera. Da uvek usaglasimo sve naše mane i vrline. Ono što imamo i ono što nemamo.

Da sam ja non-stop ostao u Brejkersima i da sam gušio nešto što sam hteo da kažem zarad neke sigurnosti, novca i svega toga, verovatno bih uginuo, uvenuo, iskopnio... Ne bi me bilo, da sebe vidim ne bi mi bilo milo." Znači, uvek se vraćate na večitu temu slobode?

"Jeste. To je jedino. To je početak, iz gomile jalovine malo zrnce istine će se naći. U sebi naći svežinu, vitalitet.

A živimo tako kako živimo, u društvu koje ništa ne daje, pravi te ludim, non-stop. Društvo koje ne poštuje ništa, obezvredilo je sve. Oni koji ne znaju ništa uče te da živiš. To je ludilo. To je bilo tako celog života. Stalno je dolazio neko da ti soli pamet, da te usmerava, da ti boji korake, da te komentariše. Celog života trpim komentare za svoje postojanje, ali to je tako."

Da li je neizbežno porediti Škrtice i Brejkerse, ili nije? Verujem da u velikom procentu dele publiku.

"Zašto bi se poredilo? Ista je publika. Onaj ko voli Brejkerse - voli Škrtice, samo je stvar u tome da o ukusu i svemu tome ne odlučuju predrasude. Da odlučuje sloboda suočavanja sa onim što se dobija. Mnogi se kriju iza drugog, pošto sebe nemaju."

Da li se neko krije iza vas?

"Moguće, uplašen čovek. Uvek imaš dva čoveka. Jedan se boji, a jedan mora da postoji. Jer je glupo biti, a da moraš se kriti! Stvar je u tome da je to uzajamno ohrabrenje.

Kad mi kažu, 'E majstore...', ne legendo - majstore, znam da ne voliš, ali: 'Svaka čast!', pa do onih trenutaka, kada ti se svale na leđa, da si im ti osmislio život, da... I onda ih ja, obično, pitam, kada prekomerno hvale, 'Da li ćeš da me se odrekneš kad te razočaram?' A on meni kaže: 'Ti mene nikada nećeš razočarati!'

Onda meni dođe da iskopam sebi grob i da se zatrpam i da napišem na grobnoj ploči: 'Sad si pročit’o ko ovde leži, Pali! Beži!'"
Foto: Tanjug / Filip Krainèaniæ
Da li je to teret popularnosti ili teret slobode?

"Teret svega. Najveća sloboda je da si ono što jesi. Ali to je i velika muka. Mi smo ispod nivoa, često. Ispod nivoa onoga što zahtevamo u svojim pesmama, jer imamo svoje slabosti. Nama treba nešto jače. Treba nam vertikala. I onda ljudi kažu, 'Kako on to lako, kao da okrene pljeskavicu.' A u stvari nije. Do lakog se teško dolazi."

Sa beogradskog betona odavno ste otišli u Banat. Da li je selidba u Zrenjanin, takođe, izraz vaše slobode?

"Ne, to je samo moja mogućnost da sačuvam život. Upoznao sam ženu koja je odande, i sve to. Ali znaš, stvar je u tome da beton zna da ohladi emocije. Beton zna da ohladi misli. Kao betonski sarkofag na mozgu. Kao što Černobil sve vreme nalivaju betonom. Hoću da kažem, trudili smo se da oplemenimo beton."

Jeste li uspeli u tome?

"Pa, nismo, na kraju. Ali smo oplemenili ljude. Beton je teško oplemeniti. Ljudi egzistiraju u teškom vremenu. Treba sebe podneti u ljutome sosu. Stvar je u tome da muzika i svako stvaranje u umetnosti ne može da bude ukinuto. Ne može, iz prostog razloga što je to taj iskaz ljudski. Iskorak iz života, gde se posredstvom duha, na sasvim drugačiji način, obrazlaže svetini koja ide nekim svojim putem boreći se za koricu hleba. Umetnik daje srce, tražeći tako hleb, a ljudi odlaze u hladne hale, bojeći se otkaza, da rade za džabe."

A koliko je umetnik u današnje vreme sposoban da se izbori za koru hleba?

"Onoliko koliko je iskren prema sebi. Težak je položaj ljudi koji se bave tako nekim vanprofitnim zanimanjima. Ali, radi se o tome - umetnost jednako život. Ništa ne može da bude veće od života. Umetnost može da bude tu negde, ali ako čovek hoće da živi bez duha, nestaje istog trenutka kada poželi tu želju. Jer, sve što osećamo je proglašeno za slabost. Sve što želimo, to je proglašeno za luksuz. Čovek je odlučio da živi bez života." Robert Plant je nedavno izjavio da se Led Cepelin više neće okupljati, pošto on, u svojoj 70. godini, mora da ide dalje. Da li i Cane sa Škrticama, na isti način, ide dalje?

"Idem sigurno. Ja vać razmišljam o toj dugoj ploči, o koncertima, o svemu tome. A ne znam šta me čeka ni sa Brejkersima..."

A šta publiku čeka u Domu omladine 3. novembra, osim pesama sa albuma "Škrtice"?

"I nove stvari ćemo da sviramo, pored albuma. Ekspresija maksimalna, sa svim afinitetima koje ostali članovi benda gaje u sebi. I to je to."

Koji su to afiniteti? I da li ste imali problema da ukolopite "afinitete" Brejkersa, Jarbola, Straight Mickeyja, Velikog prezira?

"Ako hoćemo da se razumemo, uvek ćemo se razumeti. Svaki od nas, članova benda, je kao jedan šip, trebalo bi da ima svoj statički proračun i da drži tu građevinu.

Glavni čovek benda je ovaj (pokazuje na Danila na plakatu), on svira bubnjeve. On je motorna snaga, on je agregat, on je parni kotao.

Ovaj momak, basista, (Boško) kad se osmehne, on daje svoju mladost.

On (pokazuje na sebe)... Ja sam zlatna nit. Ako me ima, nestajem poput dima. Ako me nema, ništa zato, kriću se u zemlji kao zlato."
Foto: B92
Da li je ta "zlatna nit" tajna vaše istrajnosti?

"Lepo je da hoćeš nešto da budeš, ali je jako teško odbraniti ono što jesi. Da imaš svoj stav. Ne da prkosiš da bi prkosio. Da radiš nešto samo da bi radio. Ne.

Da braniš svoju istinu. A u toj istini, neponovljivosti, autentičnosti, pa i u našoj ograničenosti... je naša originalnost. Treba sebe podneti u tome.

Meni se dešavalo da ljudi iz posla ovo sa Škrticama neće da čuju, neće da prepoznaju kao nešto autentično. Čak pokazuju višedecenijsku frustraciju."

Možda zato što je Cane uspeo u nečemu što oni nisu?

"Ne. Samo sam izašao iz zaštite velikog benda kao što je Partibejkers. Iz jednog velikog nebeskog blagoslova. Sad ću možda i da poništim ono što sam rekao...

Kad sam sa Brejkersima, ne mogu mi ništa!"

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

38 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: